Za pasionirane čitatelje/ice starije generacije (55+), koji su željeli izoštriti svoje kritičko mišljenje, upoznati osnove žanra književne kritike, organizirali smo radionicu koju je vodio Booksin neumoljivi kritičar Vladimir Arsenić. On je polaznicima/ama prenio teorijska i praktična znanja kritičkog čitanja i pisanja književne kritike, a potom ih je u narednim mjesecima i mentorirao u pisanju kritika. A sada ih možete i pročitati!
Tekst Silve Čičak o knjizi Ima li života prije smrti? pročitajte na linku.
Tekst Vesne Valić o Knjizi o knjižnici pročitajte na linku.
Tekst Davora Habera o knjizi Hrvatski pasijans pročitajte na linku.
Tekst Snježane Bunčić o knjizi Idi, postavi stražara pročitajte na linku.
Tekst Nade Vuković o knjizi Slučaj vlastite pogibelji pročitajte na linku.
Projekt „Kako pričati o pročitanom?“ bavi se dvjema ranjivim ciljnim skupinama koje su ujedno i sudionici aktivnosti: djecom i starijima, a cilj mu je povećati interes za književnost i književna događanja među djecom i starijom populacijom, te im, davanjem praktičnih znanja i vještina, omogućiti da postanu ne samo korisnici programa, već i aktivni sudionici i stvaraoci u polju književnosti. Projekt odgovara na detektirane probleme specifičnim metodološki osmišljenim aktivnostima u namjeri da potakne i interes za kritičkim čitanjem književnosti kao društveno relevantne aktivnosti koja razvija uvid u suvremeno društvo i ulogu pojedinca u njemu.
U sklopu ovog projekta razvoja publike organizirali smo tri edukativne radionice: radionicu književne kritike i mentorski rad za starije generacije (6 polaznika/ca, voditelj i mentor Vladimir Arsenić), radionicu kritičkog čitanja i izražavanja za osnovnoškolsku djecu (10 polaznika/ca, voditeljica Anja Tomljenović) te međugeneracijsku poetsko-dramsku radionicu zajedničkog pisanja (voditelji Marinela Neralić i Dinko Kreho).
Kroz ove tri specifično dizajnirane radionice, od kojih se svaka bavi drugačijim pristupom stvaralaštvu u književnom polju, kombiniranjem praktičnog i teorijskog rada u polju književne kritike i dramske pedagogije osnažili su se njihovi vlastiti kapaciteti kritičkog mišljenja i potaknuli sudjelovanje u književnoj produkciji i društvenom životu. Time su se posljedično potaknule i njihove čitateljske navike, interes za književnost i književna događanja te spremnost za izražavanje mišljenja i kompetencije za uključivanje u širu raspravu u društvu. Izabrani su stoga iskusni voditelji radionica koji su etablirani književni kritičari i stvaraoci koji su polaznicima kroz interaktivni radionički format pružili osnovna teorijska i praktična znanja iz pisanja književne kritike, artikulacije kritičkog mišljenja te pisanja.
Projekt „Kako pričati o pročitanom?” financiran je sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
