Luca Kozina, Vidjet ćeš kad odrasteš, Fraktura, 2024
Zbirka od dvadeset priča Luce Kozine ima znakovit naziv Vidjet ćeš kad odrasteš, naslov koji se obraća onima koji još nisu odrasli. Suprotno naslovu oprema i dizajn omota (ponovo odlična Maja Glušić) upućuju da je namijenjena odraslima, onima koji mogu pojmiti svu višeslojnost društvenog konteksta u kojima se dešavaju.
Priče su napisane iz dječje perspektive, uglavnom osnovnoškolaca, koji naprosto žive život onako kako jedino mogu i znaju u okolnostima u kojima su se našli, bez ranijih iskustava i osobno stečenih uvjerenja. Djeca naprosto nastoje preživjeti.
Dječja perspektiva Luce Kozine je uvjerljiva, njeni likovi naprosto bilježe okolnosti i događanja u kojima žive, iznose činjenice kojima i kada se strašne (alkoholizam, neimaština, vršnjačko nasilje) ne dodjeljuju pridjeve ili značenja. Njeni likovi ništa ne vrednuju ili osuđuju, sve se dešava sada i ovdje, bez prošlosti i budućnosti. U njenim pričama samo odrasle osobe imaju stavove koje djeca eventualno citiraju. Čitatelju se prepušta da prepoznaje obiteljski i društveni kontekst suvremene Hrvatske i sudi o njemu.
Djeca u pričama reagiraju impulzivno, onako kako im u tom trenu padne na pamet, bez promišljene namjere da nekome nanesu zlo. Likovi pate sami za sebe, snalaze se, bune se impulzivno i nepromišljeno pa ponekad tako pozljeđuje druge ili i sami postaju nasilnici. Kao čitatelj i suvremenik vi s njima plačete, patite ili navijate za njih, pa se i nekorektno nasmiješite na kraju priče „Dvadesetpeti“. Dječja perspektiva Luce Kozine toliko je uvjerljiva da vas i ne poziva vas na neku konkretnu akciju jer vi ste osoba za koju je vrijeme odrastanja prošlo. Na vama je da odlučite hoćete li i kako ćete djelovati.
Međutim, sjetimo se, za pakao djetinjstva i odrastanja nije uvijek neophodno nemati roditelje ili imati disfunkcionalnu obitelj, biti siromašan, nemati prijatelje ili imati nasilnike za vršnjake. Stoga je pomalo šteta što Luca Kozina nije svoje umijeće pisanja iskoristila i za podsjećanje na takav aspekt odrastanja i tako u potpunosti izbjegla stereotipe naše stvarnosti.
Vesna Ražnatović
Projekt „Kako pričati o pročitanom?” financiran je sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
