Činjenica je da je Wallaceova prerana smrt i okolnosti pod kojima je otišao očekivano pokrenula novi val zanimanja za njegov lik i djelo. Uza sve to na vidjelo su, kako to često biva, izašli i manje ugodni detalji.
"Nikad još nisam bio na mjestu gdje sam osjetio toliko tišina. Osjećao sam kao da u svakom trenutku mogu osjetiti dugu cestu ispred nas, mjesta toliko udaljena jedna od drugih kao da ne postoje, planine koje nas mogu progutati...."
"Bilo je ljeto, početak školskih praznika, bila je žega, naš najveći kvart na svijetu i mi, raspojasane, na pragu ulaska u dublji pubertet."
"Ova je godina bila prepuna boli, ali i ljepote, bondanja, zbližavanja i razdvajanja. Kao, valjda, i svaka godina."
Nekad nam treba novi par (ponekad i dva) očiju, nova perspektiva na aktualna događanja, ono književno u svakodnevici i svakodnevno u književnom, i baš zato kolumne!
