Edo Popović, Hrvatski pasijans (Naklada Oceanmore, 2024)
Ukoliko čitate knjige kako biste pobjegli u svijet fikcije, najnoviji uradak Ede Popovića Hrvatski pasijans nije za vas. Na prvu možete pomislite kako ćete pročitati solidan triler o ubojstvu svećenika, ali napredujući kroz tkivo romana sve više ćete, prepoznajući u njemu elemente iz vlastitog svakodnevnog života, osjećati tjeskobu i gnjev. Inspektori Rakitić i Anić kroz svoju istragu ogoljuju hrvatsko društvo i svo licemjerje, kako politike, kao predstavnike svjetovne vlasti, tako i svećenstva i crkve, u kojoj se Kristov nauk manifestira u natruhama.
Knjiga je poput jednostavnog priručnika koji bi trebao pročitati svaki stranac koji razmišlja o tome da useli u Hrvatsku. Na nedvosmislen način u njoj se objašnjava kako je kod nas na prvom mjestu logika zavičaja i obitelji, plemenski mentalitet gdje štitiš svoga bez obzira na zločin koji je on učinio. Nakon toga se, u hijerarhiji hrvatskih vrijednosti, nalazi crkva kao institucija koja je u „novim“, trideset i kusur godina starim, okolnostima krenula u ofanzivu kreiranja poželjnog i jedino ispravnog svjetonazora regrutirajući klečavce kao idealne hrvatske muževe i dodatno štiteći institutom ispovjedne tajne sve svoje devijante. Tek na trećem mjestu je država sa svojim simbolima, prvenstveno korumpiranom policijom te neimenovanim političarima o kojima sve saznajemo iz konteksta. Ta vladajuća elita, koristeći medije umjesto klečavaca, servira nam svoje viđenje poželjne istine.
Manipulirajući medijima koji rabe novo sklepane pojmove poput „alternativnih činjenica“ ili „reduciranog sadržaja“, naši vladari kao da nam poručuju da je najbolje da se ne zamaramo stvarnošću, jer je ona presložena za nas. Ubojstvo svećenika na kraju će biti uspješno riješeno, no čitalac neće moći odahnuti zato što je pravda pobijedila jer zna da postoji nebrojeno više nerazjašnjenih i nerazriješenih slučajeva kriminala od onih sa pozitivnim ishodom.
Pisac je ipak, kako sve ne bi bilo odveć crno, ubacio u knjigu cinično-smiješno poglavlje o novim zanimanjima koja, prevedena na naš jezik, zvuče poput karikatura. Te slobodne profesije za koja ne treba nikakvo znanje već samo mala investicija u kupovinu osrednjeg računala i pametnog telefona su utjecajnik, otkazatelj, podgrijavatelj i iskrivljivač, zanimanja koja koristeći medije i društvene mreže zaglupljuju i truju sve nas dok nam se istovremeno rugaju. I dok nas samo ime romana Hrvatski pasijans podsjeća na omiljenu igru uhljeba koji sjede po nebrojenim uredima dobivajući mjesečno proračunski novac za ništa, možda bi doličnije ime za roman bilo Hrvatska pasija kao mučni put tranzicije koje prolazi ovo društvo šibano prijezirom svojih vladara.
Davor Haber
Projekt „Kako pričati o pročitanom?” financiran je sredstvima Ministarstva kulture u okviru programa razvoja publike.
