Mnogi je vrli literat bio očaran nogometom, jedni su ga ozbiljno ili rekreativno igrali, drugi bili strastveni navijači, treći u jurcanju za napuhanim mijurom vidjeli metaforu samog života.
Sofija Andrejevna Tolstoj posvećena je književnoj karijeri supruga na svaki mogući način, ali ima potrebu odgovoriti na "Sonatu" i piše "Čija je krivica?" – svojevrsnu protunovelu koja će svjetlo dana ugledati tek cijelo stoljeće poslije.
"Djeca ponoći" su roman koji je s pravom odmah po objavljivanju prepoznat kao istinski dragulj postkolonijalne književnosti, s ovom knjigom Salman Rushdie je izrastao u velikog autora, pripovjedača čija mašta ne poznaje granice.
Jedno od značajnijih otkrića u životu čitatelja je kada prvi put shvati da određenog autora/autoricu najradije čita u prijevodu točno određenog prevoditelja/prevoditeljice.
Anderson je inspiriran Vinelandom iscijedio novu, svoju priču koja se može odigravati u vrlo bliskoj budućnosti, osjetno je smanjio broj likova spustivši cijelu stvar na nekoliko ključnih odnosa i motiva koje će gledatelji moći razumjeti.
Od nekoga tko je u svijet kinematografije zakoračio filmom Eraserhead očekivali biste nepristupačnog osobenjaka, a onda, suočeni sa svjedočanstvima onih koji su ga poznavali, shvatite da Lynch nimalo nije ličio na svoja djela.
"Respetado Coronel! Petkom sam u arhivi književno-industrijskog kombinata Booksa u Martićevoj ulici Zagreb Grada i to je uvijek dobra prigoda da se mašim pera. Tako onda i računajte, ima tko da vam o dogodovštinama iz Bookse piše od petka do petka. Živjeli!"
F.B.