Nećete se sakrit iza poezije!

Kako i zašto je uopće moguće da je Milko Valent dobio nagradu Goranov vijenac?

To je pitanje koje je posljednjih dana trebalo odzvanjati u svakom kutku domaće kulturne scene, a ne krenuti od nekoliko žena na Facebooku koje su isprva apsolutno svi na poziciji moći odlučili ignorirati. Ne ulazeći uopće u njegove stihove kojima se ne mislim baviti na književnoj razini, to da čovjek kroz različite intervjue i tekstove sasvim otvoreno, bez imalo srama, propagira pedofiliju, o tome se mora govoriti. 

I kako je moguće da se ti tekstovi i intervjui godinama nesmetano objavljuju? Tko vodi te razgovore? Koja ih uredništva odobravaju?

O načinu na koji se dotični godinama ophodi prema ženama (a valjda najradije djevojčicama) i kako o njima piše, u stihovima i izvan njih, dobro zna gotovo svaka osoba koja je ikad razgovarala s njim ili o njemu, ikad ukucala njegovo ime u tražilicu, čitala njegove knjige, i koja je ovih dana pročitala svjedočanstva o nasrtajima i napadima na Facebooku.

Sad, kad je ovo sve isplivalo, postalo je kristalno jasno da se godinama prešutno toleriralo njegovo odvratno ponašanje pod krinkom "takav je on". Morala se, eto, uvući pedofilija da bi se netko uopće trgnuo. Jer, što je poruka koju izvlačimo iz svega? Žene same po sebi nisu dovoljna žrtva?

Mizoginija nije dosta? Na književnoj sceni očito ne.

Slaviti nasilje i aktivizam na istoj pozornici?

Organizacija Goranovog proljeća ove godine odlučila na isti taj festival, da s njim dijeli pozornicu, pozvati mladu pjesnikinju Karlu Kostadinovsku koja je sasvim zasluženo dobila nagradu Goran za mlade pjesnike. Ona je osoba iz zajednice i netko s kim dijelim aktivističku, kvir i feminističku scenu, osoba koja daje svoje vrijeme i resurse za bolji svijet, i koja super piše. Osoba koja je za tu zajednicu napravila puno i koja je stalno na prvoj liniji borbe protiv nasilja, mizoginije i homofobije. To da je Karla bila prisiljena nalaziti se s njim u istom prostoru, i dijeliti istu pozornicu pod sloganom "slavlja poezije", nije samo organizacijski propust, to je apsolutna sramota. 

Kojim su se točno moralnim kompasom vodili kada su odlučili da je sasvim okej u istom dahu slaviti mladu autoricu koja se bori protiv zlostavljanja i čovjeka koji zlostavljanje opravdava, odnosno koji je i sam zlostavljač? Kako se u isti kontekst u javnoj sferi stavila kvir poezija i seksualnost sa predatorstvom? Dajte ljudi stvarno.

Ne, pedofilija nije orijentacija!

Osobno je, o jako je osobno, iako to ne želite!

Valent svojim izjavama parazitira na jeziku ljudskih prava i sloboda. On, govoreći o pedofiliji kao seksualnoj orijentaciji, k tome je izjednačavajući s homoseksualnošću, otima vokabular kvir borbe, odnosno moje zajednice, borbe za ljubav, pristanak i slobodu identiteta, kako bi opravdao najgori oblik nasilja nad nezaštićenima.

Seksualna orijentacija temelji se na ravnopravnosti, slobodnoj volji i, ono najvažnije, pristanku. Pedofilija nije "orijentacija". Pedofilija podrazumijeva apsolutni izostanak pristanka i drastičnu zloupotrebu moći. Valentov pokušaj da se pedofilija "rebrendira” u puku "seksualnu orijentaciju" nije samo terminološka greška ili "šokiranje malograđana"; to je duboko zlonamjerna taktika kojom se teško nasilje nad djecom pokušava sakriti iza štita ljudskih prava i manjinskih identiteta. A ovo su odobrili svi – novinari koji su s njim razgovarali, uredništva koja su te sadržaje pustila u javnost, i svi koji su to čitali, a šutjeli.

Stavljati moju zajednicu, kvir osobe, u isti koš s pedofilima, tvrdeći da su to "jednake prirodne pojave", nije umjetnička sloboda nego nasilje. To je doslovno recikliranje najodvratnijeg sveprisutnog homofobno/transfobnog mita kojim nas ekstremisti i antirodni pokreti desetljećima pokušavaju uništiti. U tim se narativima upravo događa huškanje "ako im damo prava, sutra će netko reći da se osjeća kao dijete i tražiti legalizaciju pedofilije". Djeca su oduvijek bila najjači, najmanipulativniji argument cijele desnice i klerikalnih struja kad god treba gaziti, oduzimati i kršiti ljudska prava kvir zajednice. Zato se ne smijemo praviti da su ovakve izjave samo "poetska sloboda". 

I zato kad nagrađivani književnik izjednači te dvije stvari, on ne "šokira malograđane", nego direktno naoružava one koji moju zajednicu žele doslovno ubiti, ozlijediti, učiniti da nestanemo. On njihovoj mržnji daje književni i akademski legitimitet i stavlja nas na pladanj u javni prostor, crta nam metu na leđima i indirektno poziva na nasilje nad nama. I nema te književnosti i tog "pjesničkog prosedea" koji će me uvjeriti drugačije.

A kada žiri to nagradi, onda cijelom aktivizmu direktno pljune u lice, a cijeloj zajednici s margine društva kaže: "Da, u pravu je, za nas ste vi i zlostavljači djece zapravo ista stvar." Stvarno? Stari, 2026. je godina i to više neće proći.

Mi ne brijemo na mistificirane umjetnike. Ne možete nam više prodavati priče da se moramo klanjati veličinama samo zato što su dugo na sceni. Padali su i veći pa smo preživjeli.

Važno mi je govoriti o ovome jer između moje kvir zajednice i pedofilije nije i nikada neće stajati znak jednakosti. Važno mi je ne šutjeti o tome kako bih uopće mogao mirno spavati noću, ali ova priča je i puno šira od obrane mog identiteta. Iskreno mi je dosta toga da nas je na ovoj sceni konstantno strah reagirati na najočitija sranja samo zato da ne bismo ostali bez nekog mizernog projekta, posla, umrežavanja, poznanstava ili tapšanja po ramenu od strane "prijatelja". 

Gdje mi to živimo? Kakva je to kultura u kojoj je oportuni muk način preživljavanja? Pa nego šta nego ćemo reagirati!

Ono što je u cijeloj ovoj priči možda i najjezivije jest ta prešutna dozvola velikog dijela književne scene. Kako je moguće da nitko u tom žiriju, nitko u tom odboru, nije postavio pitanje? Ne vjerujem da niste znali. 

Živimo u godini u kojoj se u dvije sekunde može proguglati kakve intervjue ovaj čovjek daje, o kome i o čemu piše, po čemu sere i za što se zalaže. Ja sam za njegove izjave kao i za njega saznao tek kad je dobio nagradu, u dva guglanja sam doslovno bio u stanju teškog "wtf se tu događa" i pitao se što nije u redu s ljudima koji ga nagrađuju. A vi, koji s njim dijelite scenu desetljećima, vi to sve prešutno odobravate? Ne vidim niti jedno drugo logično objašnjenje za ovaj sumrak svjetova osim činjenice da ljudi u kulturi naprosto ne žele reći apsolutno ništa kako bi sačuvali svoje male, udobne pozicije moći. Sramite se svoje šutnje i sramite se svojih odluka. I prestanite nas geslajtat gore od moje bivše (ah, dobra stara lezba u meni).

"Književni prosede"

Oduzimanje nagrade dogodilo se tek kada je javnost digla glas, a onda smo dobili njihovo priopćenje, odnosno odluku o opozivu nagrade u kojoj nam Goranovo proljeće docira o Vladimiru Majakovskom i još koječemu. U tom remek-djelu intelektualnog geslajtinga oni decidno tvrde da o izjavama o pedofiliji nisu znali ništa. Ali nam zato uredno objašnjavaju kako se njegove pjesme o silovanju i pedofiliji trebaju čitati kao „radikalna pjesnička poetika“ čiji je cilj „zgroziti malograđana“, a one njegove ostale bljuvotine koje plasira van kao „produžetak istoga književnog prosedea i u njega ugrađenu smišljenu provokaciju“. Pravdaju se da su građansku osobu laureata "moguće pogrešno" propitivali.

A što je s ponašanjem, to nitko ne propituje? Od kad je to fizičko nasrtanje, zlostavljanje i verbalno nasilje u stvarnom svijetu postalo avangardni "književni prosede"?

Nit smo mi malograđani, nit nas netko treba zgroziti. Zgroženi smo mi dovoljno svijetom u kojem živimo, ratovima, genocidom, svakodnevnim nasiljem nad ženama, ubojstvima i nasiljem prema svemu i svakome tko je iole drugačiji. Ne treba nama Majakovski, niti nam treba ikakva teorija književnosti da bismo razgovarali o nečemu što je stvar bazičnog, ljudskog zdravog razuma. Prestanite mistificirati ono što svi jako dobro znamo! Pedofilija nije "književna provokacija". Pedofilija je najodvratnije nasilje nad najranjivijima i pedofilija je kazneno djelo. Točka.

Nabokov, Isus i ostali očajnički argumenti

A onda, u ovoj neviđenoj PR katastrofi, događa se potpuni raspad. Odbor nagrade službeno povlači priznanje, a odmah nakon toga članica žirija Dorta Jagić objavljuje status na Facebooku u kojem staje u Valentovu obranu. Dogovorite se, nabavite si PR stručnjaka, otvorite WhatsApp grupu, komunicirajte međusobno prije nego što se krenete javno blamirati. U svom statusu naziva nas "kansel policijom" i ponosno priznaje da intervjue ne čitaju jer su im "razgovori za novine manje važni". Zatim ga brani mistifikacijom umjetnika u najčišćem obliku! Znači, ako je autor gladan i loše vidi, to mu daje legitimitet da zagovara pedofiliju?

Za kraj nas još izaziva da onda budemo dosljedni pa "zapalimo" Baudelairea, De Sadea, Nabokova i ostale koji su, eto, pisali nevjerojatna djela. E pa, Dorta, jesmo! Mi smo ih u svojim glavama odavno "zapalili" i dekonstruirali, samo što nas profesori na katedrama za književnost još uvijek maltretiraju tim istim mrtvim kanonom i uvjetuju nam prolaze na ispitima poznavanjem likova koje bi realno trebalo potaracati. No, srećom, dolaze nova vremena i nove generacije, pa ćemo valjda i taj okoštali kanon jednom poslati u ropotarnicu povijesti. A kad na kraju cijelog tog manifesta intelektualne pogubljenosti zazoveš još i Isusa Krista koji je "došao zbog grešnika" kako bi relativizirala apologiju pedofilije... to je toliko dno da nemam riječi.

Prestanite mistificirati rad umjetnika i svima će nam biti lakše! Prestanite ih tretirati maltene kao da su direktno spojeni s Bogom, iz kojeg im inspiracija i pozicija moći cure ravno u glavu! Ne postoji nikakva uzvišena aura koja te amnestira od toga da budeš odgovorno ljudsko biće!

Brzo se javlja i Edo Popović, on pak jadikuje kako je "jedna jedina rečenica poništila šezdeset godina književnog rada" i implicira da je svijet "licemjeran i zapušten". Edo, ponekad zlostavljači i počinitelji nisu formalno osumnjičeni i pravomoćno osuđeni. I ne, Edo, nije njemu "jedna jedina rečenica" poništila šezdeset godina rada. Njegovi stravični i opasni stavovi poništili su mu samo jednu nagradu, a 60 godina izdavaštva i knjiga mu ionako više nitko ne može uzeti jer niste to zaustavili na vrijeme. 

Nismo mi ti koji žive u "licemjernom i zapuštenom svijetu" zato što dižemo glas, baš naprotiv. Dobrodošli vi napokon u naš svijet. Svijet u kojem se žrtvi vjeruje i u kojem se ovakve stvari i postupci oštro osuđuju. Ako to ne možemo riješiti preko države i suda, onda, vjerujte mi, možemo preko zajednice i zajedništva.

Na Facebooku se naravno oglasio i Miljenko Jergović. On staje u obranu Dortinog "estetskog suda", a nas sve s ove strane naziva "krdom nečitatelja". Piše da su mišljenja nečitatelja u pitanjima književnosti "savršeno irelevantna" te da ih je „dragocjeno zanemariti i s prijezirom odbaciti, čak i kada su ispravna". Ponovimo još jednom, čovjek doslovno tvrdi da je u pitanjima ljudskosti, nasilja i normalizacije pedofilije u javnom prostoru tvoje mišljenje potpuno nebitno i za prezir ako nisi pročitao nečiju zbirku poezije, čak i kad si u pravu! Ozbiljno?

E pa oprostite nam, veliki pisci i „međunarodno priznate čimbenice hrvatske književnosti“, što nismo pročitali cijeli vaš opus da bismo znali da se pedofilija ne smije normalizirati. Apsolutno me nije briga za vašu estetiku kad vam je ona važnija od etike.

Nije cancel kultura, nego reparacija

I ne, nije ovo priča o famoznoj i zloglasnoj cancel kulturi kojom književna scena toliko voli plašiti. Najlakše je odmahnuti rukom i reći: "Gle, evo ih, opet tamo neki klinci propagiraju cancel kulturu." Ne serite, nitko vas nije kenslovao, mi vas pozivamo na odgovornost. U našoj kvir i aktivističkoj zajednici reparacija je sve, c'mon. Bitno je što radimo s informacijama koje dobijemo i kako popravljamo štetu koju smo (makar i nesvjesno) nanijeli. Povlačenje nagrade uz alibi-priopćenje nije reparacija. Reparacija bi bila da ste stali, pogledali Karlu kojoj ste priuštili traumu dijeljenja pozornice s Valentom, pogledali statuse i svjedočanstva, pogledali tu istu zajednicu u oči i rekli: "Sjebali smo. Previdjeli smo. Oprostite."

I to je nešto što još uvijek možete napraviti. Ali dok god to ne napravite, dok god izbjegavate preuzeti bazičnu ljudsku odgovornost i umjesto toga nam docirate s visoka, nemamo o čemu razgovarati. I zato jebo vas Majakovski, jebo vas Valent i jebali vas vaši doktorati i titule! 

Za prepoznati nasilje ne treba ti diploma iz komparativne književnosti ni poznavanje kanona, treba ti samo osnovni ljudski kompas. I zato je, bome, itekako važno kako koristimo prostor koji nam je dan. Vi ste svoj prostor i svoje titule iskoristili da branite neobranjivo. Mi ćemo svoj iskoristiti da vam kažemo da je dosta!