Julia Cimafiejeva na blic

Ususret Reviji malih književnosti: Migrantska književnost na naša kratka pitanja kratko je odgovorila bjeloruska pjesnikinja Julia Cimafiejeva. U antologiji Dobro smo. A vi? (ur. Miljenka Buljević i Ivana Dražić) donosimo izbor iz njezine zbirke poezije Krvotok u prijevodu s bjeloruskog Tatsiane Mazzucchelli i redakturi Martine Vidaić.

Julia će u Booksi gostovati 8. listopada u 20 sati, zajedno s Faribom Vafi, a u Dječjoj knjižnici Marina Držića 7. listopada u 18 sati. Program Revije provjerite na linku.

Kako biste se opisali u 3 riječi?

Bjeloruska pjesnikinja u egzilu.

Bez sažimanja, o čemu je vaša poezija prevedena u antologiji?

U pitanju je istraživanje mog osobnog ženskog i emigrantskog iskustva kroz prizmu sjećanja predaka.

Što za vas znači pojam "migrantska književnost"?

Zapravo ne znam. Pretpostavljam da bismo mogli govoriti o migrantskim, prognanim i transnacionalnim autorima, ali književnost je književnost, ona ne može migrirati.

Što, po vašem mišljenju, migrantski pisci donose suvremenoj književnosti, a što bi joj inače nedostajalo?

Živeći na različitim mjestima, pisci moraju naučiti promatrati svijet iz mnogo različitih perspektiva, a to iskustvo čini njihov pogled na svijet mnogo složenijim. I pretpostavljam da suvremenu književnost mogu obogatiti upravo tom složenošću.

Zašto pišete?

Volim putovati i istraživati nepoznata mjesta. Pisanje eseja, pjesme ili zbirke pjesama za mene je putovanje. A kada se stvara potpuno novi svijet, dok se doslovno krećete kroz tekst, to me ispunjava uzbuđenjem i radošću.

Koji je najbolji, a koji najgori savjet o pisanju koji ste ikada dobili?

Najbolji savjet ikada je da čitaš koliko god možeš. A najgori je da treba pisati svaki dan.

Na čemu trenutačno radite?

Trenutačno imam mnogo događanja i čitanja, pa mi je zbog toga nemoguće sjesti i koncentrirati se na pisanje bez prekida. Ipak, kroz istraživanje i čitanje prikupljam svoje misli i ideja za novu knjigu raste u meni.

Što ste u posljednje vrijeme čitali?

Knjigu na njemačkom jeziku o umjetniku i pjesniku Kurtu Schwittersu, koji je bio blizak pokretu Dada i čija je avangardna djela, poput kolaža i asamblaža, nacistički režim proglasio „degeneriranom umjetnošću“. Umro je u egzilu u Velikoj Britaniji, u siromaštvu i anonimnosti.

Julia Cimafiejeva rođena u Bjelorusiji 1982. godine, spisateljica je i prevoditeljica. Autorica je šest zbirki poezije na bjeloruskom jeziku te knjige Minsk Diary, napisane na engleskom jeziku. Godine 2020. Cimafiejeva je sudjelovala u prosvjedima u Bjelorusiji nakon predsjedničkih izbora. Od tada živi u izgnanstvu u Europi, a trenutačno je bazirana u Berlinu. Njezine su knjige objavljene na engleskom, njemačkom, poljskom, švedskom, norveškom i nizozemskom jeziku, a pjesme su joj prevedene na više od deset jezika. Cimafiejevin debitantski američki naslov, Motherfield: Poems & Belarusian Protest Diary (Deep Vellum, 2022), ušao je u širi izbor za nagradu PEN Award for Poetry in Translation te u uži izbor za nagradu Derek Walcott Prize for Poetry. Njezini nedavni naslovi na njemačkom jeziku su Ich zerschneide die Geschichte. Lyrik und Collagen (Edition Frölich, 2025) i Blutkreislauf (edition.fotoTAPETA, 2025). Potonji se nalazi na popisu Lyrik-Empfehlungen 2026, u užem je izboru za Internationaler Literaturpreis 2026 koji dodjeljuje HKW, te je autorici donio nagradu Hilde-Domin-Preis für Literatur im Exil Heidelberg.