Izbor iz čitateljske 2022.

Svakodnevne mundijalske, nogoloptačke drame bacile su sve ostalo u drugi plan ili se barem tako čini. No dobro, svi oni koji ne vide previše smisla u natjeravanju mješine po uredno podšišanim livadama, dobra (ili loša) vijest je da će sve to potrajati do 18. prosinca. Poslije toga htjet ćemo se vratiti u surovu stvarnost, ali to neće ići lako – vani će nas dočekati blagdanski ugođaj, a kada i to prođe, osvanut će nova 2023. i valjat će naviknuti se na novu valutu. Uvijek nešto! Čovjek bi pomislio da nam namjerno žele odvući pažnju. Kao da im je cilj držati nas u stanju blage ošamućenosti tako da što manje obraćamo pažnju na zbilju.

Možda je sve to za naše dobro? Teško je reći. Uglavnom, čini se da im dobro ide. Cijelo more sadržaja na Netflixima, HBO-ovima i drugim platformama, većinom ispodprosječnog i lošeg sadržaja, ali opet – služi svrsi. O internetima i pametnim telefonima bolje i ne govoriti. Ispada da smo prisutniji u fikciji nego u stvarnom životu. Ok, netko će sad reći – ali SP u nogometu je stvaran događaj. Strogo gledano – jest, ali to je ipak samo igra za koju su mnogi od nas povjerovali da je veća od života.

Ali gdje tu onda književnost? Prema našim najnovijim istraživanjima ljudi i dalje čitaju, možda ne čitaju svi i vjerojatno ima i onih koji ne čitaju dobre stvari, ali zato je tu Booksa. Mi sve pregledamo i od te gomile knjiga odaberemo ono najbolje za vas. Evo nekoliko dobrih knjiga koje smo pročitali i preporučili ove 2022. godine.

U prvim danima siječnja, bilo je to davno i svi smo još bili mladi, nagovarali smo vas da svakako nađete vremena za  tri naslova iz Disputove biblioteke Per speculum: Ručak u dvorcu klasika mađarske književnosti Gyule Illyésa, Charles Bovary, seoski liječnik Jeana Améryja, te Proust protiv potonuća, predavanja kojega je Józef Czapski održao svojim supatnicima 1940. i 1941., u vrijeme zatočeništva u jednom sovjetskom logoru.   

Malo poslije, u veljači, preporučili smo novelu Majmun koji grabi sreću Nizozemca Arnona Grunberga. Kod Grunberga uvijek postoje dva svijeta – onaj vanjski u kojemu se lik snalazi koristeći se uobičajenim, ne tako zahtjevnim, vještinama potrebnim za opstanak u jednom prosječnom malograđanskom životu i onaj unutarnji, skriveni. Ondje je nešto divlje, zastrašujuće, nešto što se svim silama mora držati iza sedam brava. To nešto mogli smo, primjerice, vidjeti kod Fenglera i Fassbindera u filmu Zašto je poludio gospodin R.? (1970.), u romanu Rad na duši Martina Walsera (1979.) i, dakako, kod Grunberga u romanu Tirza.

Početkom proljeća uhvatili smo se kultnog filmaša Andreja Tarkovskog i njegove knjige Zapečaćeno vrijeme koju smo doživjeli kao neku vrstu posebnih dodataka u pisanom obliku ili putovanje kroz filmsku ostavštinu autora čija su djela bila zaseban žanr ili žanr sama po sebi.

U svibnju smo pisali o prvoj od pet knjiga Jutarnje zvijezde starog nam znanca Karla Ovea Knausgårda.

Početak ljeta obilježio je Solenoid Mircea Cărtărescua – dijamant književnog nadrealizma u majstorskom prijevodu Gorana Čolakhodžića. Solenoid je remek-djelo, književnost koja se pokretana velikim i moćnim magnetskim zavojnicama autorove mašte poput Bukurešta s lakoćom uzdiže u nebesa.

Koncem kolovoza, za onih paklenskih vrućina, došao je red na Leksikon svjetla i tame Simona Strangera. Ova knjiga je svojevrstan kamen spoticanja, spomen na vrijeme u kojemu su bez milosti pogubljeni milijuni ljudi, i svatko od njih ima svoje ime i prezime, i priča o onima koji su preživjeli i prenijeli sjećanje na sljedeću generaciju. Zahtjevan prevoditeljski posao potpisuje Mišo Grundler.

Rujansko putovanje odvelo nas je na drugi kraj svijeta – sve do Kube i kratkog romana Pad mladog kubanskog autora Carlosa Manuela Álvareza. Portretirajući četveročlanu obitelj Álvarez uspijeva portretirati i cijelo kubansko društvo, ali ta njegova slika nije uljepšana. Nije, čini se, ni nagrđena – ona je u skladu sa stvarnošću, a to je vjerojatno bio dovoljan razlog da se Pad ne objavi na Kubi.

Kroz Kalendarske priče upoznali smo jednog drugačijeg, manje poznatijeg Bertolta Brechta, a na samom koncu godine imali smo zadovoljstvo upoznati i Gideovog Dostojevskog. Riječ je o nizu predavanja i tekstova u kojima André Gide odaje veliko priznanje ruskom klasiku.

Književna berba 2022. bila je vrlo dobra, da ne kažemo berićetna, a takva će, čini se, biti i 2023. koja samo što nije. Čitanje kvalitetne književnosti korisno je jer nam skreće pažnju s onih stvari koje nam skreću pažnju sa stvarnog života.

F.B., 2. prosinca 2022., Zagreb