U zrcalu književnosti

Prije otprilike mjesec dana, preciznije – 10. prosinca mrske nam i već skoro zaboravu prepuštene 2021., predstavili smo četiri izloga knjiga koje nećemo tako skoro prepustiti istom onom zaboravu kojemu pokušavamo prepustiti cijelu proteklu koronašku godinu. U jednom od tih sjajnih izloga našle su se knjige iz Disputove biblioteke Per speculum urednika Stanka Andrića.

Najkraće rečeno – biblioteka je ovo predviđena za vrsna pripovjedna i esejistička djela u kojima se pisac – kao u zrcalo – ogleda u drugom piscu i u njegovu djelu.

Malo šire rečeno – za biblioteku Per speculum odabirat će se prozna – pripovjedna i esejistička – djela koja su u manjoj ili većoj mjeri, ali u bitnom smislu, autobiografska; zatim ona u kojima pisca zaokuplja odnos prema drugom piscu ili umjetniku, tuđem tekstu i umjetnini, ali je pritom jasno da ondje opet nalazi sebe ili nešto svoje; nadalje, djela u kojima, crtajući nešto izvanjsko, pisac tomu daje tako izrazit autorski pečat da očito pritom izrađuje svoj autoportret; napokon takva u kakvima se naoko govori o drugom dobu i svijetu, manje ili više dalekom, a zapravo je to samo način da se iz neobična kuta pronikne u vlastite.

Već smo nailazili na ovakve knjige i one su u pravilu vrlo zanimljive, iskrene, pa ako hoćete, i zabavne i poučne. Kao takve zasluženo su, evo, dobile prostor – za sada je to trosoban stan koji će s vremenom, nadamo se, izrasti u višekatnu zgradu, pa onda i cijeli kvart.

Prvo, imamo ovdje Ručak u dvorcu (s mađarskoga prevela Kristina Peternai Andrić) klasika mađarske književnosti Gyule Illyésa (1902 – 1983): pripovjedač, sam Illyés, poslije godina izbivanja vraća se u mjesto svog djetinjstva gdje će ga ugostiti razvlašteni grof i njegova obitelj. Od nekadašnje raskoši i bogatstva nije ostalo previše, tek onoliko koliko je dovoljno za skroman život, ali stari grof ne odaje dojam poražena čovjeka. Nema u njemu ogorčenja, ni oholosti, samo želje za razgovorom, razmjenom mišljenja s predstavnikom obitelji koja je nekada bila u njegovoj službi. Razgovor između njih dvojice koji idu u selo po par boca vina prije ručka zauzima najveći dio knjige. Odmjeren je to i pristojan dijalog, no svejedno, grof kod pripovjedača ne uspijeva izazvati razumijevanje ili barem natruhe sućuti za položaj u kojemu se našao. Jaz između njihova dva svijeta očigledno je predubok i teško ga je premostiti.

Charles Bovary, seoski liječnik (s njemačkoga prevela Sandra Brkljačić) knjiga je objavljena 1978., a autor Jean Améry (1912 – 1978) opisuje ju kao svoje najnapetije i najležernije djelo što, moramo se složiti, u potpunosti odgovara istini. Naime što, u svojevrsnom miksu fikcije i književne kritike, autor otvara prostor nesretnom i od strane Flauberta zapostavljenom suprugu gđe Bovary. Ispravljajući, po njemu, ovu staru književnu nepravdu, Améry uspijeva biti i zabavan i vraški ozbiljan u originalnoj analizi jednog od najčuvenijih romana u povijesti književnosti.

Napokon, imamo ovdje i Proust protiv potonuća (s francuskoga prevela Sanja Šoštarić). Riječ je zapravo o predavanju kojega je Józef Czapski (1896 – 1993),  održao svojim supatnicima 1940. i 1941., u vrijeme zatočeništva u jednom sovjetskom logoru. Iz mnogih svjedočanstava poznato je kakvi su uvjeti vladali u tim logorima, malo je reći neljudski, ali Czapski i njegovi prijatelji pokušavali su održati makar privid nekakve normalnosti u nenormalnom okruženju. Među ostalim i tako što su jedni drugima održavali predavanja o najrazličitijim temama. Czapski je pripovijedao o Potrazi za izgubljenim vremenom Marcela Prousta. Premda, naravno, nije imao nikakve materijale, uspijevao je s velikom preciznošću citirati brojne odlomke iz djela u koje se svojevremeno zaljubio. U knjizi možemo vidjeti njegove originalne bilješke i skice – Proust protiv potonuća, svakako i zbog nezamislivih uvjeta u kojima je nastao, spada među najbolje, najljepše i najdirljivije knjige posvećene Proustovom megadjelu.

Po svojoj originalnosti, uvjetima u kojima su nastajale i stilu knjige iz biblioteke Per speculum možemo, bez bojazni da ćemo pretjerati, svrstati u samo srce književnog stvaralaštva. Za sada su ovdje tri naslova, no ako se po jutru dan poznaje nema sumnje da nas čeka još sjajnih naslova. Biblioteci Per speculum želimo dug život, a uredniku oko sokolovo i da u skoroj budućnosti knjižnice širom zemlje dograde police na kojima će pisati – odabrao i uredio Stanko Andrić. Garancija kvalitete.

F.B., 19. siječnja 2022., Zagreb