Gunel Mövlud na blic

Ususret Reviji malih književnosti: Migrantska književnost na naša kratka pitanja kratko je odgovorila azerbajdžanska pjesnikinja Gunel Mövlud. U antologiji Dobro smo. A vi? (ur. Miljenka Buljević i Ivana Dražić) donosimo izbor njezine poezije u prijevodu Ive Alebića s ruskog.

Gunel će u Booksi gostovati 7. listopada u 20h zajedno s Hamidom Ismailovim. Program Revije provjerite na linku.

Što za vas znači pojam "migrantska književnost"?

Za mene emigrantska književnost označava jedinstvene romane koje su napisali pisci prisiljeni živjeti daleko od svojih domovina i odvojeni od svojih najmilijih. Ona znači i mnoge izvrsne filmove nastale prema djelima tih autora u emigraciji. Obuhvaća tekstove – i memoare – kakvih nema nigdje drugdje. Za mene emigrantska književnost znači Nabokova, Bunjina, Ummulbanu Asadullayevu, Limonova i Dovlatova.

Što mislite da migrantski pisci donose suvremenoj književnosti, a što bi joj inače nedostajalo?

U različitim razdobljima različiti pisci u književnost unose različite vrijednosti, trendove, književne stvarnosti i jedinstvene kvalitete. Ipak, postoji jedna konstanta u onome što donose književnom svijetu: anatomija emigracije. Prema mojem mišljenju, svaki pisac kroz svoje tekstove otkriva novu i možda dotad nepoznatu stranu emigracije, ponovno nas upoznajući s tim bolnim procesom.

Zašto pišete?

Odrastala sam u siromašnoj obitelji. Godine 1993., tijekom Prvog rata za Gorski Karabah između Azerbajdžana i Armenije, bila sam prisiljena napustiti svoje rodno selo kao izbjeglica. Morala sam pet godina živjeti u izbjegličkim kampovima. U tim uvjetima bilo je nemoguće iskusiti bilo kakvu zabavu ili ugodne strane života. Kao dijete – a poslije i kao tinejdžerica – jedino sam utočište pronalazila u knjigama i romanima. Bila sam dijete koje je doslovno živjelo u svijetu knjiga. One su mi pomagale da potisnem surovu životnu stvarnost – siromaštvo, strah i nedostatak radosti – i umjesto toga živim šarenim, radosnim životom.

S vremenom sam shvatila da je književnost moje jedino utočište i moj način života.

Koji su najbolji i najgori savjeti o pisanju koje ste ikada dobili?

Bilo je to u prvim godinama objavljivanja mojih pjesama. Kada je moja baka s očeve strane saznala za to, inzistirala je da joj posvetim pjesmu. Budući da sam je jako voljela, učinila sam to i pjesma je objavljena u jednim književnim novinama. Kada ju je moja majka pročitala, razbjesnila se i pitala zašto sam pjesmu posvetila baki, a ne njoj. Tada sam shvatila da književnost treba držati odvojenom od obiteljskih veza i da ne treba nešto pisati samo zato što je netko to zatražio.

Što se tiče najboljeg savjeta koji sam ikada dobila, jedan mi je politolog rekao da kratke priče i romani zahtijevaju različite tehnike; ne može se oslanjati samo na prirodni talent, nego se mora i eksperimentirati s različitim metodama. Počela sam pohađati tečajeve pisanja i osjetila kako se moji spisateljski horizonti šire.

Na čemu trenutačno radite?

Trenutačno pišem knjigu o zajednici afganistanskih žena u Norveškoj. Roman nosi naslov Ghetto. Knjiga se bavi solidarnošću među običnim ženama prisiljenima na život u egzilu i njihovim nastojanjima da kroz komunikaciju i razne aktivnosti jedna drugu spase od izolacije života u stranoj zemlji. U širem smislu, to je knjiga o anatomiji antiintegracije unutar muslimanskih zajednica u Europi.

Što ste posljednje pročitali?

U posljednje vrijeme pokušavam ponovno pročitati cjelokupni Čehovljev opus. I s iznenađenjem shvaćam da Čehov kojeg čitamo u dvadesetima nije isti autor kao Čehov kojeg čitamo s četrdeset pet godina.

Gunel Mövlud novinarka je, pjesnikinja i prevoditeljica iz Azerbajdžana. U dobi od 12 godina Mövlud je bila prisiljena pobjeći iz svog rodnog grada u regiji Nagorno-Karabah nakon izbijanja rata s Armenijom oko vlasništva nad tom regijom. Mövlud je diplomirala na Državnom sveučilištu kulture i umjetnosti Azerbajdžana 2003. godine, a novinarsku je karijeru započela 2004. godine, radeći za kulturnu publikaciju Kino do 2006. godine. Kasnije je radila za omladinske novine Alma te kao likovna kritičarka. Godine 2012. Mövlud je počela surađivati kao slobodna novinarka s Azadliqom, azerskom jezičnom sekcijom Radio Slobodne Europe/Radio Liberty, a 2013. godine pridružila se Meydan TV-u kao urednica i autorica. Od 2016. godine Gunel Mövlud živi u Norveškoj kao gostujuća spisateljica. Glavne teme njezina rada su demokracija, ljudska prava, ravnopravnost spolova, prava manjina, mirotvorstvo i humanitarne vrijednosti.