Kad prekaljeni urednik nađe vremena, naći će se s vama. Riječ je o old school uredniku i najvjerojatnije će se pojaviti s buntom papira – to je vaš rukopis.
Svakodnevno, dugogodišnje vođenje dnevnika nije baš tako čest slučaj kao što se možda misli. Za takvo što potrebna je čelična disciplina, ali i živog, životnog materijala, a Ćiro Buković je imao materijala na bacanje.
Pitate se, postoji li kakva prečica? Kad već pitate, moramo reći – naravno da postoji! Da ste ranije pitali, mi bismo vam ranije rekli, ali to bi vas onda lišilo drame koju ste prošli, a drama je autoru nasušno potrebna u životu.
Dakle, je li pametnije rukopis poslati jednom izdavaču i čekati odgovor ili ga u isto vrijeme odaslati na više adresa? I kako uopće poslati rukopis!? Elektroničkom poštom ili ga isprintati i poslati običnom poštom kao u vrijeme Divljeg zapada?
Crv sumnje koji je preko noći ojačao i izrastao u naočitog momka, ne da vam mira. Čitate rukopis još jednom i sve ono što vam se još jučer činilo dobro, najednom se više ne doima djelom koje bi danas-sutra svrstali u nezaobilaznu lektiru.
Željeti objaviti knjigu najčešće ne dolazi niotkuda, to je nešto što se krčka duže vremena prije nego te obuzme i postane stvarno. Što s tim, sada već stvarnim porivom? Najbolje je oduprijeti mu se i zabaviti se nečim drugim, pa vidjeti kako će se stvar dalje razvijati.
Gabo se silno obradovao kada je doznao da 'Jesen patrijarha' ima istu strukturu kao i treći koncert za glasovir Béle Bartóka, ali sam to nikada nije uočio.
"Respetado Coronel! Petkom sam u arhivi književno-industrijskog kombinata Booksa u Martićevoj ulici Zagreb Grada i to je uvijek dobra prigoda da se mašim pera. Tako onda i računajte, ima tko da vam o dogodovštinama iz Bookse piše od petka do petka. Živjeli!"
F.B.
