Pridružujemo se svenarodnoj kuknjavi na račun velikih vrućina. Ne toliko jer su temperature visoke, a stvarno jesu – ljeto je, sredina srpnja, i žeže opako, najviše nas nekako ubija u pojam što je vruće i noću! Zračnih gibanja nema ni poslije zalaska sunca, trebalo bi ih biti, nekakvog vjetrića, pirkanja, makar minimalnih strujanja, ali ih nema. Zrak je zgusnut i stoji, tisuće ili desetke tisuća rashladnih uređaja danonoćno bruje, a svaki pokret, čini se, izaziva znojenje, građanstvo pati i mi patimo zajedno s njima.
Rimski car Tiberije, poslije njega Michel de Montaigne, a i mnogi drugi prije, između i poslije njih govorili su o nesnosnim vrućinama kao velikoj pošasti kojoj se može stati ukraj samo ako se umirimo poput guštera i ostanemo tako ukipljeni koliko je već moguće. Lako je reći, međutim, građanstvo po svojoj prirodi nije sklono mirovanju, baš naprotiv – građanstvo bi da se kreće, da skače iskazujući pritom najrazličitije emocije, i to ne samo u nuždi, već i namjerno, hotimice! Koliko je građanstvo u tom smislu nepametno i tvrdoglavo možemo vidjeti po tome što se baš usred ljeta, po najvećim i najnesnosnijim vrućinama, organiziraju najrazličitija sportska nadmetanja – tek što u nedjelju okonča EURO, pa Wimbledon i Copa America, eto nam Olimpijskih igara.
Umjesto da se izlaže pretjeranim uzbuđenjima koja iz nekog razloga u nama izaziva gledanje sportskih nadmetanja, građanstvo bi se trebalo posve umiriti i činiti što manje pokreta. Da, ali kako se umiriti? Lako! Čitanjem, uzmete knjigu i počnete čitati. Znanstveno je dokazano da upravo prilikom čitanja građanke i građani čine najmanje pokreta. Udubljivanjem u štivo mišićna napetost i živčanoća naglo kopne, a kod prekaljenih knjiških moljaca skoro pa i nestaju. I dalje je, naravno, vruće, no kad se posve umirite – mam se druga slika kaže! Umireno građanstvo manje se znoji, jer mu je, logično, tjelesna aktivnost blizu nule.
Pitanje koje se uvijek nameće je – što čitati ljeti? Ovo uistinu jest važno pitanje, posebice ako kanite čitati na plaži gdje vas vide mnoge ljubopitljive oči. Uz to što se čitanjem želite umiriti, nije vam svejedno kakav dojam ostavljate s ovom ili onom knjigom. Mnogi će reći – nije mi važno što će drugi misliti, ali to naprosto ne odgovora istini – malo ipak jest važno. Prvo, društveno ste biće, i drugo – ljudi bi zbog pametnog odabira plažnog štiva lako mogli pomisliti kako imate zanimljivu osobnost (iako možda i nemate).
Jedan od provjereno pametnih odabira jest Zatočenica II, deseta od ukupno trinaest knjiga Proustve nanizanke U potrazi za izgubljenim vremenom. Ljudi će pomisliti – aha, vidiš, ta osoba tamo već je pročitala devet prethodnih knjiga i poslije ove desete, ostaju još samo tri, što će ovu meni neznanu osobu svrstati među ukupno 36 onih koji su u povijesti Hrvatske u cijelosti pročitali Potragu. Ta osoba je zasigurno i uporna i zanimljiva i tko zna što sve ne!
Posve je u redu uoče li vas s Kako je to bilo autorice Maryann Burk Carver. Aha, pomislit će, ova osoba želi vidjeti kako je to stvarno bilo, kakav je Raymond Carver bio u svakodnevnom životu, kao suprug, otac, prijatelj itd., ova je, dakle, osoba vrlo temeljita i sklona riziku, jer ako vam se knjige određenog autora svide, možda i ne želite znati sve o njemu. Posve je moguće da otkrijete kako i nije bio apsolutno savršen i dobar, kao što je kod literata fakat čest slučaj.
Ponesete li na plažu neku od knjiga iz biblioteke Vjeverica, primjerice – Puž na ljetovanju Stanislava Femenića, jednim jedinim udarcem upokojili ste nekoliko muha. Prvo što će svi koji vas zamijete reći ili pomisliti, jest – ona tamo odrasla osoba je baš kul, čita dječju knjigu, a to onda sigurno nije loša osoba. Također, pomislit će kako je štosno na ljetovanju čitati knjigu Puž na ljetovanju, a i sama pomisao da puževi također idu na ljetovanje, nekako ispunjava srce radošću. Taj puž na naslovnici ima šešir i nasmijan je – ako to nije če-če, ne znamo što onda jest!
Svrsi će poslužiti i kakav svježe objavljen naslov, samo ne bilo kakav, izbjegavajte one najrazvikanije, dugoočekivane i uopće, naslove koji su poznati i najširoj javnosti, one, dakle, za koje je čuo i influensersko-tiktokerski živalj. Uzmite, recimo, Berdži Kristin: Priče iz smeća autorice Latife Tekin. Knjiga je originalno objavljena još osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali kod nas je friški novitet koji će zapeti za oko svakom ljubopitljovom oku na plaži.
Odlučite li se za knjigu Poslije mnogih ljeta Aldousa Huxleya svakako ponesite i omot knjige jer slova na njemu efektno bljeskaju na suncu i privlače pažnju na najjače. Još jedna stvar koja će privući pažnju jest sam naslov koji se na prvu doima obično, a zapravo je jedan od najnaslovskijih naslova ever – Poslije mnogih ljeta. Budi razne osjećaje i asocijacije, poslije mnogih ljeta još uvijek smo tu ili proći će i ovo ljeto, a to uvijek izaziva osjećaj sjete pomiješan sa srećom, jer dio vas i želi da završi, a zajedno s njim i grozomorne vrućine.
Evo, toliko, ne htjedosmo pretjerivati s preporukama, bolje pet dobrih nego petnaest loših knjiga, kako bi rekla jedna od utemeljiteljica Bookse Vanja P.
F.B., 12. srpnja 2024., Zagreb
Mogao je rimski provalnik, kad promisliš, strpati knjigu u torbu, pa je čitati u sigurnosti vlastitog doma, ali ne – čovjeka je ponijelo, prepustio se i izgubio u zanimljivom štivu.
Ukazanje francuskog heavy-metal sastava Gojira na samom otvaranju OI i gotovo prijateljska nadmetanja u streličarstvu događaji su koje ćemo pamtiti s Igara u Parizu.
Na što bi to ličilo kada bi svi jednog dana prestali objavljivati knjiške plažne preporuke? Ličilo bi na smak svijeta, na kraju, možda su upravo te preporuke ona posljednja nit koja od obična čovjeka može načiniti čitatelja, makar i sezonskog.
Odlučili smo dignuti glas i još jednom pojasniti što se točno događa s našim mozgom u trenutku kada otvorimo knjigu i kako ga nagnati na budnost i aktivnu suradnju.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
