Je li čitanje dosadno!?

Raspravljali smo o predstojećem Europskom prvenstvu u nogometu koje će se narednih mjesec dana odigravati diljem Njemačke. Razmatrali smo šanse Hrvatske i ubrzo zaključili – da, nema nikakve sumnje, dogurat ćemo daleko. Kontaktirali smo kolegice iz drugih europskih sestrinskih knjiških klubova i rezultati su u najmanju ruku zanimljivi. Česi, primjerice, vjeruju da će Češka dogurati daleko, u jednom londonskom književnom klubu potpuno su uvjereni da će upravo Engleska dogurati daleko, čak najdalje tj. da će osvojiti EURO, Talijanke i Talijani daju ruku u vatru da će Azzuri s lakoćom obraniti titulu. Kako, čudili smo se, pa vi ste u skupini s nama i po našim nalazima mogli biste ispasti u ranoj fazi natjecanja. Uz smijeh su odbacili naše nalaze uvjeravajući nas da smo zasigurno negdje pogriješili i neka još jednom proučimo izračune.

Usred živahne i na trenutke žučne rasprave upala je magistra Sofi i podastrla nam rezultate najnovijeg istraživanja po kojemu čitanje spada među pet najdosadnijih aktivnosti ever! Ostavili smo se nogometa i stali proučavati detalje još jednog u nizu istraživanja koja iz nama nepoznatih razloga imaju za cilj baciti ljagu na čitanje. Na kome su uopće proveli svoje kvaziistraživanje? Vjerojatno na ljudima koji i inače rijetko čitaju, jer da su pitali knjiške červek(ic)e, rezultati bi bili dramatično drugačiji!

Navodno su u ispitivanje uključili i červekčad – iskrene ljubitelje književnosti, ovi u početku nisu htjeli ni zucnuti protiv čitanja, no kad su ih malo pritisnuli – nekolicina njih navodno je priznala da ih katkad tijekom čitanja prevari san. Lažu k'o psi, vrisnuo je netko živčano, riječ je o još jednoj prljavoj kampanji! Odlučili smo dignuti glas i još jednom pojasniti što se točno događa s našim mozgom u trenutku kada otvorimo knjigu i kako ga nagnati na budnost i aktivnu suradnju.

Otvaramo, dakle knjigu, i mozak odmah pomisli – oh, shit, ne opet čitanje, bolje da se mašimo mobitela na kojemu možemo raditi toliko toga. Igrati igrice, haračiti po društvenim mrežama, gledati urnebesne video uratke s mačkama i psima, mladež kako čaga ili priređuju jedni drugima razne smicalice, faktički bi sve drugo bilo zanimljivije od čitanja knjige. Mozak panično traži bilo kakvu aktivnost i ako je ne nađe – shvaća to kao poziv na spavanje.

Nekoliko savjeta čitatelji(ca)ma početnicima. Smjestili ste se udobno, pritvorili ili zatvorili prozore i vrata ne bi li smanjili razinu buke, možda se čak umotali u deku/ćebence? Sve greška do greške! Ne možete se gnijezditi na ovaj način, gniježđenje je u potpunosti neprihvatljivo i naravno da će to mozak razumjeti kao poziv na dremku. Iskusna červekčad može čitati bilo gdje, ne obraćaju pažnju na razinu buke, čitat će u birtiji, tramvaju, bilo gdje – nema potrebe za izolacijom i gniježđenjem.

Nadalje, ako čitate nešto stvarno loše i dosadno, mozak se ne želi fokusirati, upravo suprotno – čini sve ne bi li se udaljio od štiva, na koncu uspijeva umrtviti većinu aktivnosti i uvjeriti vas da sklopite očne kapke i eto vas opet usred drijemeža, glava vam padne na stranu, knjiga isklizne iz ruke i izgledate upravo poražavajuće, kao da vas je netko, gluho bilo, naglo isključio iz struje.

Nemojte čitati loše i dosadne stvari.

Prije nego dospijete na Rambo razinu červekaštva važno je ne čitati u pogrešno vrijeme, primjerice – kada ste umorni, pregladni ili presiti, nervozni jer niste obavili nešto što ste morali itd. Sve to bit će odlična izlika mozgu da se bavi drugim problemima.

Čitanje uistinu ne možemo usporediti s ekstremnim sportovima, pa niti s bilo kakvom imalo ozbiljnijom aktivnošću, štoviše, čitanje se prije čini kao nekakva antiaktivnost tj. krajnja pasivnost, a to, naravno, neizostavno povezujemo sa spavanjem. Stoga valja natjerati mozak na suradnju, aktivirati ga, a to neće biti moguće ako brzo odustanete od čitanja. Iskusniji červeki, ako ništa drugo – sigurno ste barem čuli o tom fenomenu, ne čitaju samo jednu knjigu i tek kad je pročitaju prelaze na drugu, ne, po pravilu čitaju barem dvije-tri ili više knjiga. Mozgu koji u početku nije bio veliki fan čitanja, ovo će se učiniti zanimljivim, mora uložiti minimum napora da upamti, registrira negdje, dokle se u kojoj knjizi stiglo i poslije malo treninga, lako se prebacuje s kolosijeka na kolosijek ne brkajući pritom likove i radnje.

Dobar primjer je U potrazi za izgubljenim vremenom ili pak Ružičasto raspeće, vrlo obimna djela koja, u teoriji, možete čitati od-do, ali to ne činite, već svako malo presiječete s tridesetak stranica nekih drugih, manje zahtjevnih i obimnih djela. Možda baš ne Roška, jer njegove knjige, iako ne obimne, svakako nisu la-di-da literatura za presijecanje i odmor.

Zaključno, ne vjerujte tračevima, glasinama i kojekakvim 'istraživanjima' koja nas žele uvjeriti da je čitanje živa dosada i siguran put u carstvo snova. Književnost je sve samo ne dosada, stvar je u pristupu i razvijanju navika, a sve počinje još u klinačkoj dobi. Nismo još čuli da je netko čitajući Put oko svijeta u osamdeset dana ili Koka i duhove umro ili zaspao od dosade. Ali dobro, nije nam namjera pametovati, možete djecu prepustiti i druženju s mobitelima i plejkama, pa vidjeti gdje će nas to odvesti. Možda sve ispadne dobro i kako valja.

F.B., 14. lipnja 2024., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.