Nostalgija odlazaka

Čitateljski klub + na listopadskom susretu razgovarao je o knjizi Male smrti spisateljice i dramaturginje Ivane Sajko. Grupa je bila složnih dojmova – ova knjiga iznimno je zanimljivo i uspješno ostvarenje.

Roman Male smrti pisan je iz perspektive muškarca koji nakon kraha ljubavnog odnosa vlakom putuje iz malog hrvatskog mjesta na europski zapad, u potrazi za novim početkom i drugačijim životom. Kroz njegovo putovanje, a čitateljevo putovanje tekstom, rastvara se pogled na njegovo djetinjstvo, mladenaštvo, obitelj i osobe koje ga okružuju. Lajtmotiv priče jest odlazak, no onakav koji ne daje obećanje ponovnog dolaska, ili barem nadu zadovoljavajuće ispunjenosti u novom mjestu i među novim ljudima, što tekst boja nostalgijom i tugaljivošću.

Ono s čim se u romanu čitatelj najprije susreće jest njegova forma – naime, svako poglavlje ispisano je u jednoj neprekinutoj rečenici. Prema riječima jedne sudionice, tekst teče kao rijeka, grana se u rukavce i ulazi u nepredviđene tokove. Ipak, složile smo se, čitatelj niti u jednom trenutku ne posustane, već lako i spremno prati struju neopterećenog i fluidnog teksta. Kroz te iscrpne, no lako prohodne monologe čitatelj se postupno upoznaje s protagonistom, dobiva pun, trodimenzionalni uvid u njegovu osobnost, prirodu odnosa s drugima, prošlost i sve što ga je bitno odredilo i uvjetovalo da se zatekne upravo na tom mjestu gdje se sada nalazi.

Pripovjedački glas izuzetno je uvjerljiv, i niti u jednom trenutku tijekom čitanja, bile smo složne, nismo dovele u pitanje autentičnost muškog lika kojeg je stvorila autorica. Zanimljiva je, međutim, jukstapozicija muških i ženskih likova u romanu – žene pate, no snažne su i otporne, dok su muškarci oni koji unose razdor i konflikt. Čak i sam protagonist, dubinsko razumijevanje čije psihe je čitatelju servirano, nije imun na upadanje u klopku i kavez "muškog prokletstva", nesposoban je za iskrenu komunikaciju i ne može se otkinuti lancu nasilja patrijarhata.

Nakon čitanja postavlja se pitanje o (ne)mogućnosti boljeg života koji bi svježi dolazak mogao pružiti. Može li se stići na novi početak ako, zajedno sa željom, nije doputovao novi mentalitet, slika svijeta, raskid s dotad inherentnim nasiljem, ograničenošću i performativnom dobrotom – to je jedna od tema koju kraj romana potiče. Ova čitateljska grupa složila se da vjere u protagonista, onakvog kakvog smo ga upoznali, baš i nema. 

Unatoč tmurnim i teškim tematikama koje roman Male smrti otvara, bile smo složne da je nadasve vrijedan čitanja i promišljanja. Posebice su nas se dojmili vješto korištenje zahtjevne forme te uvjerljivo portretiranje psihologije likova. Zaključile smo da je knjiga svakako vrijedna preporuke te da se putovanje rijekom njenog teksta itekako isplati, čak i pod cijenu da nas odvede u melankolične i žalobne predjele uma i srca, baš poput vožnje u prašnjavom kupeu vlaka.