Priroda, šuma i krug života

Jesen je na čitateljskom klubu Plus započela sasvim prikladno i lijepo – razgovorom o glazbi, stablima i šumskim vilama u romanu Gitara od palisandra mlade spisateljice i dramaturginje s engleskom adresom Kristine Gavran. Nevelik roman sve su čitateljice obasule hvalospjevima, i spremno ustvrdile da su na svoju književnu wishlistu dodale i sva druga Kristinina izdanja.

Gitara od palisandra uvezuje pet zasebnih priča čiju povezanost čitatelj isprva tek naslućuje, a potpuno shvati na samom kraju. Svaka od priča gradi se oko pojedine žene, pa tako roman čine glasovi Ashe, Ruže, Sirotice, Gabrijele i Petre. Svaka od njih živi u drugom povijesnom dobu i društvenom sustavu i okruženju, no izostanak vremenskih i prostornih markera čini od njih univerzalne likove. Spaja ih, na začudne načine, jedan jedini predmet – naslovna gitara načinjena od drva palisandra. Njen životni vijek isprepleten je sa životnim pričama, bajkama i mitovima generacija žena.

Odmah na početku shvatile smo da se knjigu može čitati kroz dva ključa – jedan je kronološki, prateći autoričino naizmjenično slaganje priča, a drugi je čitajući svaki lik zasebno. Neke čitateljice tako su je rado pročitale i više puta, pohvalivši Kristinin smisao za kompoziciju i vještinu pripovijedanja. Svidjelo nam se i tretiranje likova – o svakoj ženi autorica pripovijeda blago i nježno, uz suptilnu simpatiju zbog koje nam se one čine blisko i razumljivo te zbog koje u njima prepoznajemo vlastita ili obiteljska iskustva. Snažne žene, čvrste poput palisandra koji ih kroz život prati, okosnica su romana, i suglasne smo bile da je način na koji se svaka od njih nosi sa svojom sudbinom dirljiv i dojmljiv.

Važan dio knjige je i ispreplitanje stvarnosti i bajke, odnosno, život uvjetovan djelovanjem mitova i narodnih vjerovanja. Bajkovitost se ponajprije ostvaruje metaforičnošću prirode, šume, sjemenki i kruga života. No bajkoviti elementi u romanu nisu samo u funkciji ostvarivanja formalne ljepote i zanimljivosti, već ih autorica koristi i kao pokretače radnje, što, složile smo se, ne potire uvjerljivost romana, nego doprinosi njegovom bogatstvu i privlačnosti. 

Početak svakog poglavlja donosi i jednu preporuku autorice za klasičnu skladbu za gitaru, i to u izvedbi žena – neke čitateljice revno su ih preslušale, i posvjedočile o knjizi kao višestruko umjetničkom doživljaju. Muzikalnost prati roman i na drugim razinama – od same kompozicije pa do pažljivog, nježnog i poetskog jezika.

Zaključile smo za kraj da je Gitara od palisandra izvrsno osmišljeno i napisano djelo koje daleko nadmašuje mjesto, vrijeme i kontekst iz kojeg proizlazi, a čak smo se usudile i okarakterizirati ga kao roman za koji bismo s lakoćom mogle reći da ga je ispisalo pero neke nobelovke. Osim slikovitosti i ljepote jezika, forme i samog sadržaja, složile smo se da je prekrasna i poruka koja se nakon čitanja nameće – nijedan život nije izolirana i usamljena priča, i svi smo povezani u neraskidivoj simbiozi prirode, života i sudbina. Skromno smo predložile i uprizorenje Gitare od palisandra na kazališnim daskama, i još se skromnije ponadale se da će možda jednom i sama Kristina Gavran zalutati na ove mrežne stranice i primiti sve ove Plusove pohvale i zahvale.