Ni sentimentalno ni trivijalno

Prvi proljetni (iako, doduše, kišni) susret Čitateljskog kluba + obilježio je naslov svestrane domaće autorice Sanje Lovrenčić Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost. Riječ je o epistolarnom romanu koji je ovoj čitateljskoj grupi, uz tek poneku iznimku, bio veoma zanimljivo i inspirativno štivo. 

Čitatelja kroz roman vodi stari kustos kabineta, odnosno, muzeja iz naslova - on brine o izlošcima, ‘sentimentalnoj trivijalnoj’ ženskoj ostavštini i književnosti, a u svojim pismima obraća se Rozi, utemeljiteljici kabineta, u isto vrijeme provodeći proces traženja kandidata ili kandidatkinje koji će ga zamijeniti na mjestu kustosa. Tako čitatelj, uz pisma Rozi, prati i njegove razgovore s potencijalnim zaposlenicima, odreda osebujnim i sugestivnim likovima, koji su pogrešno interpretirali oglas za posao te sa sobom donijeli vlastitu priču. Ovaj nesporazum glavni je katalizator razigranosti i dinamičnosti knjige - među kustosovim pismima interpolirane su priče kandidata. 

Sanja Lovrenčić tako se u jednoj knjizi pozabavila raznolikim žanrovima, od bajke i mita do detektivske priče. Iako se u svima njima raspoznaju autoričin jezik i stil, zaključili smo da to nije nužno loša stvar te se složili da je svaka od priča upečatljiva i veoma dobro napisana. Neki od nas imali su dojam i da se knjigu može čitati kao zbirku priča koju glas kustosa tek objedinjuje u jednu cjelinu, pa smo zbog svakojakih mogućnosti čitanja pohvalili i njenu otvorenost te raznovrstan kolorit kojim zrači s gotovo svake stranice. Međutim, tu istu kvalitetu mogli smo joj i zamjeriti - ponekad nas je sustigao dojam da je autorica knjigom tek željela već neke postojeće, nepovezane priče objediniti u iste korice. 

Upečatljive note koje roman prožimaju jesu osjećaji nostalgije, žudnje za jednostavnijom prošlošću i bespomoći zbog nezaustavljivog protoka vremena. Izlošci kabineta te umorni kustos doimaju se poput stare skulpture prekrivene slojem patine, ili zahrđalog sata, zaustavljeni u trenutku i prostoru i nevoljkog duha da pozdrave promjene. Kako smo zapazili, u romanu se ne dešava ništa, a dešava se sve - živopisnost njegove jednostavne radnje ostvaruje se ponajviše u dinamičnoj introspekciji rezigniranog protagonista koja njegovo beznađe čini blagim i pitkim. Ipak, sumornost koja se nazire neke je čitatelje ostavila zakinutima za željeni optimizam i radost čitanja. 

Pohvalno smo razgovarali i o autoričinom jeziku - Sanja Lovrenčić piše lirično, slikovito i ekspresivno, nerijetko duhovito i ironično, te uvjerljivo dočarava osjećaj nostalgije koji prožima protagonista. Složili smo se i da je veoma vješta i rječita pripovjedačica koja se uspijeva na nimalo banalan način poigravati ozbiljnim, filozofskim pitanjima.  

Ovim romanom Lovrenčić je uspješno zahvatila i niz očiglednih društvenih nejednakosti, problema i predrasuda, poput stanja u kulturnom sektoru i načina njegovog funkcioniranja, komercijalizacije, ili percipiranja uloge žene u društvu. Nas se možda najviše dojmio komentar na žensku književnost - stavivši u fokus pojmove sentimentalnog i trivijalnog, autorica njihovu negativnu konotaciju raslojava i ironično upotrebljava kroz vlastito pisanje. Štoviše, odabirom naslovom i oblikovanjem knjige nju samu kao da čini svojevrsnim kabinetom, dijelom ostavštine ‘sentimentalnosti i trivijalnosti’. Problematiziranjem onoga što se inače shvaća kao sladunjavo i banalno, a što se ponajviše vezuje za žensko stvaralaštvo, Sanja Lovrenčić, bili smo složni, upućuje britku kritiku onima koji omalovažavaju književnost koja nastaje iz pera žena.

Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost, zaključila je naša čitateljska grupa, nipošto nije sentimentalna niti trivijalna knjiga. Složili smo se i da nas je mnogo puta tijekom čitanja mamila da se vratimo na već pročitane dijelove, što je nesumnjivo obilježje knjige vrijedne preporuke. Osim vješto dočarane atmosfere i dojmljive nježne lamentacije o minulom vremenu i prolaznosti, Sanja Lovrenčić u ovoj nam je knjizi ponudila i dijapazon živopisnih likova, razigrano korištenje književnih žanrova te elaborirani manifest uloge žena i umjetnosti koju stvaraju.