Ljeto je vrijeme očekivanog kaosa, takozvanog šušura i ekstremnih vremenskih (ne)prilika. Temperature od blizu 40 iznad nule jedne tjeraju u duboku hladovinu i očaj, a drugima iz nekog neobjašnjivog razloga vrućine uopće ne smetaju, pa se frigaju na suncu ili uživaju u ekstremnim sportovima kao što su picigin, utrke na pedalinama ili nesvrhovito ronjenje.
Također, ljeto je dušu dalo za čitanje. Ima ljudi, i ne tako mali broj, koji jedva čekaju ljeto pa da se mogu načitati do uha. Ostatak godine planiraju što će sve pročitati, uredno bilježe na jedan papir svaki naslov koji im se učini primamljiv i broje u sebi koliko je još dana ostalo do slobodarskog ljeta. To je pametno, no ovaj pristup sa sobom nosi i realne rizike – što ako vam mačak iz čiste obijesti raspandžara popis na milijun konfeta? Što ako ga izgubite i to svega par dana prije ljeta!? Mjesecima ste slagali popis knjiga za ljetno čitanje i onda ostali bez njega – kakav peh! Kakva smola! Što učiniti? Možete bezglavo jurcati po knjižnicama i knjižarama pokušavajući načiniti novi popis. Možete, da, ali i sami ste svjesni da to nije posao koji se može obaviti u svega par dana. Da bi čovjek načinio valjan popis knjiga za čitanje valja uložiti minimalno šest do devet mjeseci.
Istina, možete u nevolji obići prijatelje, te od svakoga od njih posuditi dvije-tri knjige. Koliko god vam se ova ideja u trenutku činila kao dobra, moramo vas razuvjeriti. Ljudi, pa tako i vaši prijatelji, nevoljko se rastaju od svojih knjiga. Prvo, kako mogu znati hoćete li im iste vratiti i kada? Poznato je, mada nikada dokraja rasvijetljeno, da ljudi često ne vraćaju knjige koje su posudili. Žele ih vratiti, imaju najbolju namjeru, ali rijetko to stvarno i učine. Zašto? Nije nam poznato. I sami već godinama pokušavamo otkriti prave razloge zbog kojih većina ljudi jednostavno nije voljna vratiti posuđene knjige.
I drugo, čak i da vam prijatelji žele ustupiti par knjiga na određeno vrijeme, kada doznaju da ih želite nositi na more – neće vam ih dati. Knjige koje su bile na moru izložene su brojnim opasnostima, a najveća od njih su – mrlje od rajčica, paradajza ili pomidora. Doma tj. u kontinentalnom pojasu nikada nećete jesti pomidore (niti hrskavo svinjsko uho ili bilo što drugo) dok čitate. Ali dok odete na more – posve je normalno ponašati se bahato i neprilično: čitati i usput tamaniti slasne pomidore! Kada na stranicama neke knjige nađete tragove zloglasnih pomidora, znajte da je ta bila negdje na moru! Nitko ne želi takve uništene, zmuzgane knjige na polici svoje kućne biblioteke, pa pođite od sebe – biste li vi htjeli?
Dakle, izgubili ste popis, nitko vam ne želi posuditi knjige, a ljeto je već tu. Našli ste se u neobranom grožđu. Što učiniti? Evo što! Booksa se dosjetila genijalne ideje – mi ćemo vam preporučiti knjige za prek ljeta. Ideja je prije nekoliko godina pala na pamet sada već bivšem Nadstojniku Lucianu. I danas se živo sjećamo njegovih riječi – "Preporučimo ljudima što da čitaju po plažama, toga se, brijem, zasigurno još nitko nije dosjetio!"
Poslije se pokazalo, danas to možemo priznati, da su to radili gotovo svi i da mi nismo pioniri preporučivanja ljetnog štiva, ali svejedno smo nastavili. U spomen na dobrostivog Luciana i ove godine donosimo popis knjiga za prek ljeta tj. za po plažama. Ovaj put zaronili smo duboko u prošlost i predlažemo deset knjiga poezije objavljene prije devet, deset ili jedanaest godina!
Naime što, vrlo je šik čitati poeziju, a još veći je šik čitati nešto što nije friško. Knjiga poezije koja je svjetlo dana ugledala prije desetak godina, u ljeto 2021. izgledat će kao novitet! Evo prijedloga pomno odabrane poezije:
Diši kroz masku, diši normalno – Vanda Mikšić
U nekoj od mogućih stvarnosti – Slađan Lipovec
Tužim državu bilo koju na planeti – Ružica Orešković
Lunule – Andrijana Kos Lajtman
Partizansko groblje – Abdulah Sidran
Sami u toj šumi – Drago Glamuzina
Trebalo bi srušiti zidove – Krešimir Bagić
Poezija napuštanja – Philip Larkin
Malo upozorenje: čitanje poezije, naročito serijsko čitanje – nekoliko knjiga zaredom, može izazvati određeni prezir prema prozi, može se dogoditi da se u jednom trenutku zapitate – zašto bih ikada više čitao ili čitala bilo što osim stihovlja?
To je dobro pitanje, no Booksa se ograđuje od ovih i svih drugih nuspojava koje čitanje poezije definitivno može izazvati.
F.B., 2. srpnja 2021., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.