Jednom, u dalekoj budućnosti (ako bilo kakve budućnosti bude), ovo razdoblje vjerojatno će biti opisano, definirano kao razdoblje u kojemu su manje-više svi bili uvjereni da znaju ili se barem prilično dobro razumiju u manje-više sve. Istina je, naravno, da samo mali broj ljudi, obično su to stručnjaci za ovo ili ono područje, stvarno znaju, a svima nama ostalima se čini da smo na njihovoj razini, a zapravo samo imamo mišljenje koje može, i često jest, potpuno pogrešno.
Očigledno, imati mišljenje o nečemu i stvarno znati nešto – dvije su potpuno različite stvari. Najzloglasniji primjer je nogomet. Zbog čega svi koji pogledamo par utakmica na Svjetskom prvenstvu nekako po automatizmu mislimo da znamo sve o ovoj drevnoj igri? Veliki je to misterij, a dio odgovora vjerojatno leži u tome što smo gledajući utakmice uložili vrijeme i emocije, pa zbog toga s punim pravom prigovaramo i donosimo sudove tipa: Majer je trebao igrati otpočetka i slično. Odakle mi ideja da bi sve bilo kudikamo bolje da je Majer igrao od prve minute? Ne znam, ali do te mjere je taj moj osjećaj, dojam jak, da kada bih negdje susreo Dalića, teško bih se suzdržao, a da mu ne priđem i udijelim taj savjet. Bilo bi to, siguran sam, užasno glupo, ali po mom 'stručnom' mišljenju (koje sam stekao gledajući utakmice na tv-u) Perišić i Majer uvijek moraju igrati.
Isto tako počeo sam vjerovati da točno znam što je to podcast. Onda sam ipak posumnjao i odlučio provjeriti. Naišao sam na tekst na Netokraciji i uvjerio se da podcast nije ono što sam mislio da jest. Evo što kaže Ivan:
„Dakle, podcast definiramo kao format koji je dostupan kao digitalna audio datoteka na čije se preslušavanje možete pretplatiti. Imajući na umu te kriterije, sve dok pojedini audiovizualni sadržaj ima audio verziju dostupnu putem nekog servisa koji podržava podcast feedove – legitiman je podcast.“
Također, autor pojašnjava kako je došlo do toga da u Hrvatskoj i regiji podcastove pretvaramo u sve ono što oni nisu, pa je kod nas podcast dobio potpuno drugačije značenje nego u svijetu.
Enivej, čini se da moj omiljeni podcast – Njuz podcast – definitivno jest legitiman podcast. Dostupan je na svim relevantnim servisima, a sadržaja ima tona. Njuz podcast pokrenula je ekipa s njuz.neta (pokrenutog još daleke 2010.) Od 2020. do danas nanizali su ukupno 102 epizode, a u svakoj od njih razgovaraju o aktualnostima, svemu bitnom ili naoko bitnom. Njuzovci najčešće nastupaju kao četvorka, rijetko imaju goste, a kada nekoga i ugoste (ovdje ne ubrajamo Vladu i Grafu koji su povremeni voditelji), taj netko ravnopravno s njima pretresa sve one teme koje su se našle na meniju. To nije lako, gost se mora naviknuti na tempo Njuzovaca koji i sami jedni drugima često upadaju u riječ u čemu prednjače iskusnjare Viktor i Marko. Zvuči kao velika zbrka, ali nije – šarm Njuz podcasta upravo i jest u tome što sve to liči na razgovore kakve i sami vodimo s prijateljima kad odemo negdje na kavu. Poslije svake epizode slijede dodaci – nekada je to 'ostrašćeno' komentiranje komentara koje im ostavljaju gledatelji/slušatelji, drugi put su to komentari bizarnih vijesti i naslova koji liče na njihove njuz vijesti, a zapravo nisu, a katkad se u dodacima razgovara o nekom sportskom događaju, Euroviziji i slično.
Od 31. listopada prošle godine pokrenuli su i Njuz POPcast u kojem raspravljaju o tv-serijama, filmovima, glazbi, književnosti, kazalištu, stripu i sličnim sadržajima. Izdanja POPcasta pokazala su se kao pun pogodak, a nerijetko traju i više od tri sata.
Još jedna posebnost Njuz podcasta je što, osim u svom studiju (prostorijama), znaju nastupati uživo, u drugim gradovima gdje ih ugošćavaju po kafićima i raznim drugim prostorima.
KRATKI PORTRETI UDARNE ČETVORKE:
(JELI)SAVETA SUPERSTAR: Najmlađa članica i jedina žena u ekipi, apsolutna zvijezda koja će tek dosegnuti svoj puni potencijal, vrlo emotivna i nema nikakvih problema s otvorenim iskazivanjem emocija bilo da je riječ o sreći, pravednoj srdžbi, tuzi, iskazivanju prijateljstva, naklonosti ili nenaklonosti. Nosi nekoliko brojeva veće sakoe koje kupuje za sitne pare ili je u majici, pa joj se po rukama vide tetovaže koje izgledaju kao vrlo zanimljive ilustracije za zbirku pjesama ili nešto slično. Voli kazalište, glazbeni ukus – tako-tako. Aktivistica, feministica, negdje u duši vjerojatno i velika štreberica, iznimno šarmantna i organizirana. Životni san – imati čamac.
MARKO MARATONAC: Prekaljeni Njuzovac, riđobradi ćelavac, jedini od četvorke koji nešto zna o sportu, trkač na duge staze (nedavno je u Švedskoj istrčao maraton, je li mu to prvi – ne znam). Markove duhovite upadice koje ti, ako ne paziš, lako mogu i promaknuti najčešće su urnebes i vjerojatno je riječ o najduhovitijem članu ekipe, iako se to ne bi reklo na prvi pogled. A na prvi pogled doima se kao klasični nerd – još i više nego Saveta. Vrlo dobar filmski ukus. Premda su u Njuz podcastu nekako svi ravnopravni, čini se kao prvi među jednakima, kao onaj do čijeg se mišljenja iza kulisa vjerojatno najviše drži. Oženjen – ima dvije kćeri (ako se ne varam).
VIKTOR DIVERZANT: Čovjek ideja od kojih su neke sjajne, a druge čista provokacija. Omiljena zabava mu je par puta po epizodi Jelisavetu izbaciti iz takta (i Marku je to također zabavno) ili odvesti razgovor daleko od teme. Najčešće izgleda premoreno, nedavno je postao otac, ali premoreno je izgledao i prije toga, pa ne znam. Kao i Šone, izgleda vrlo dobroćudno i dobronamjerno – Jelisaveta i Marko su definitivno ratoborniji, temperamentniji. Ipak, bez zadrške će i sa zadovoljstvom popljuvati nešto što mu se ne sviđa. Autor jednog od najvećih spojlera u povijesti spojlera ('On je duh!' – reče i ostade živ). Ako se ne varam, upravo je Viktor bio najveći zagovaratelj pokretanja podcasta. Iz nekog razloga odlično govori norveški.
ŠONE METALAC: Odmjereni gospodin, ako se Jelisaveta i Marko čine kao nerdovi, Šone je totalni nerd. Autoritet za glazbu, fantastičan ukus – hardcore, death metal. Ima i sajt plejer.net posvećen glazbi, a šuška se da bi uskoro mogao pokrenuti i glazbeni podcast (nadam se posvećen svim oblicima metala). Međutim, Šone je čovjek širokih nazora, nije mu problem precizno analizirati pjesme s Eurovizije što djeluje šokantno od tipa s Tool ili Obituary majicom. Kao i sudruzi mu, politički je osviješten i uredno svaki tjedan nadopunjava spisak za lustraciju. Doima se kao najpovučeniji i najtiši član ekipe, ali u posljednjih šest mjeseci izborio se i nametnuo kao apsolutno nezamjenjiva figura.
Ukratko, ako ste tek otkrili podcast, ima ih milijune (čak, čini mi se, i mi imamo podcast) i šansa da nećete naći nešto za sebe ravna je nuli. Njuz podcast, ako smijemo sugerirati, jedan je od najboljih, najzabavnijih, najrazbarušenijih i najopuštenijih – i definitivno im morate dati šansu. Imaju fanove po cijeloj regiji, u Hrvatskoj, ali i šire. Njuzovci su u kratko vrijeme stvorili svu silu sadržaja, uvijek su u formi, rade udarnički i ne kane odustati. To je razgovor koji traje i traje, ne savjetujemo preskakanje epizoda, Njuz podcast je kao vrhunska sapunica (kada bi sapunice bile pametne i zabavne) i želite vidjeti sve. Kažem vidjeti, jer sam navikao gledati ih, ali možete ih, naravno, i slušati. Iako, zašto bih nešto samo slušao, ako mogu i gledati.
F.B., 9. lipnja 2023., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.