Tipičan knjiški červek ili knjigoljubac usrdno pokušava uvesti kakvu-takvu disciplinu u redoslijed čitanja. Svjestan je da nije u stanju čitati jednu po jednu knjigu što bi značilo da ne smije započeti s novim naslovom prije nego se dočita i posljednja stranica knjige koju upravo čita. Stoga obeća samome sebi (i ukućanima) – čitat ću dvije-tri po dvije-tri knjige. Kada bi uspio cijelu godinu izgurati u tom ritmu bio bi to veliki uspjeh, međutim ne uspijeva.
Odluka koju je donio početkom godine tj. u prvim danima siječnja, raspada se i pada u vodu još prije proljeća. Snijeg u nižem gorju još se i ne otopi, a TKČ (tipičan knjiški červek) do grla je u knjigama. Ima ih posvuda – na Kindleu i onih u staromodnom obliku po cijeloj kući, na neke koje je počeo čitati posve zaboravlja, jer stalno nailazi na nove, a kao u inat, mnoštvo njih nose epitet 'dugoočekivani', 'dugoočekivana' što je mamac kojemu je uistinu teško odoljeti. I tako nastaje kaos koji je teško razmrsiti sve do kraja godine. U prosincu TKČ ne zna što je pročitao do kraja, što tek dijelom, a od čega je vjerojatno ili sigurno odustao. Uz sve to, baš u prosincu se pojavi jedna ili čak dvije-tri knjige koje svojom kvalitetom ulaze u sam vrh svega što se pročitalo tijekom godine. U Booksi ovaj fenomen stručno nazivamo prosinačke zavrzlame.
U glavi već imaš popis najboljih knjiga godine, a onda se dogode prosinačke zavrzlame i već zgotovljen popis valja rastaviti na proste faktore i načiniti novi. Nitko ne priželjkuje prosinačke zavrzlame, no one se, avaj, jednostavno dogode i ne možemo se praviti da se nisu dogodile. Stoga smo ove godine odlučili sve dobre i važne knjige podijeliti u četiri skupine, nakupine, četiri izloga:
Izlog Enriquea Villa Matasa
Ovdje, kao što vidite, imamo šest naslova rečenog španjolskog pisca koji nas je oduševljavao tijekom proljeća i dijelom ljeta. Prvo smo ovdje pisali o naslovima Montanova bolest, Bartleby i družba i Pariz nikada ne završava – te sredinom kolovoza o naslovima Dublineska, Duh Dylana i Kassel ne poziva na logiku. Sve knjige objavljene su u nakladi Edicija Božićević.
Izlog pun dnevnika
Stjecajem okolnosti u posljednjoj trećini ljeta ogrezli smo u dnevnike, te i sami počeli pisati Dnevnik o dnevnicima kojega vodimo od prvog dana kolovoza, pa evo sve do dana današnjeg. Objavili smo tri prikaza – posljednji o čijem dnevniku smo pisali bio je Benno Meyer-Wehlack, prije njega čitali smo opsežno dvotomno izdanje dnevnika jednog od naših najistaknutijih polonista Zdravka Malića, s sve je počelo dnevnikom Divne Zečević. Sve ove naslove možete pronaći u Disputovoj biblioteci Svagdan.
Izlog Stanka Andrića
Ovdje su za sada tri vrsna naslova, a pala su nam šaka baš u prosincu (prosinačke zavrzlame) i na njih obratite najveću moguću pozornost. O čemu se radi? Dakle ovako, Disput je pokrenuo biblioteku per speculum, a njezino uređivanje povjereno je Stanku Andriću (Simurg, Enciklopedija ništavila i dr.), jednom od najvrsnijih naših književnih stilista uopće. Pročitali smo Proust protiv potonuća (Jozef Czapski), Ručak u dvorcu (Gyula Illyes), a upravo dovršavamo Charles Bovary, seoski liječnik (Jean Amery). O ovim knjigama uskoro ćemo detaljnije pisati, a u ovom trenutku posve je dovoljna preporuka već i sama činjenica da ih je odabrao Stanko Andrić.
Izlog preostalih dobrih naslova iz 2021.
Što smo još čitali? Što smo još čitali ove godine, a da mirne duše možemo preporučiti. Evo što, čitali smo roman Kensingtonski vrtovi (Rodrigo Fresan), pa Oktobarsko dijete Linde Boström Knausgård, fenomenalnu Rusku književnost od 11. do 21. stoljeća Josipa Užarevića, zbirku priča Što smo izgubili u vatri Argentinke Mariane Enríquez, u svibnju je na red došla biografija Kralja guštera, a prije prosinačkih zavrzlama i Na rijekama Nizozemca M.M. Driessena.
Proberi iz bilo kojeg izloga, sigurno nećeš pogriješiti!
F.B., 10. prosinca 2021., Zagreb
Portretirajući jednu građansku obitelj srednje ili niže srednje klase Hermann Broch nenametljivo kroz "Nepoznanicu" provlači za njega i cijelu njegovu generaciju vrlo važne teme i pitanja.
"Zemlja" u knjizi Ornele Vorpsi nije samo Albanija, već sve balkanske zemlje i svi balkanski narodi, a vjerojatno i šire. Piše: Katarina Jurčević.
Ornela Vorpsi vješto stvara atmosferu u kojoj se isprepliću ljepota i užas, nježnost i okrutnost, pružajući nam uvid u stvarnost života u Albaniji kroz oči onih koji su najviše pogođeni – djevojčica i žena. Piše: Lucas Legović.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.