Kako objaviti knjigu?, dio 4.: Nažigačeva kći

Na Reviji malih književnosti u literarnoj ubožnici Booksa, na obroncima Martićeve, ugostili smo književnu reprezentaciju Malte. Otprilike u isto vrijeme iz daleke Skandinavije stigla je vijest da je Nobelovu nagradu za književnost ove godine dobio norveški pisac i dramatičar Jon Fosse. O ovom potonjem laskavo su govorili dva vrlo utjecajna autora – Booksin ex-Nadstojnik Lucian Prosvjetitelj i Fosseov zemo Karl Ove Knausgård. Tako da ono, nije da nije imao snažan vjetar u leđa, a ni Akademija nije od kamena, pa da se može oglušiti o glasove koji sami po sebi imaju određenu težinu. Čestitke Fosseu!

A sada se vratimo u stvarnost. Da, gdje smo ono stali… aha, ostavili smo vas usred iščekivanja, odaslali ste rukopis svog romana na par adresa. Šanse da će vam se netko javiti, iako ne pretjerano velike, danas su znatno veće, nego da ste to uradili prije kojih dvadeset ili dvadeset i pet godina. Naime, danas u izdavačkim kućama postoje ljudi koji otvaraju elektroničku poštu i netko od njih bacit će pogled i na vaš roman kojega ste pametno nazvali Nažigačeva kći.

Naslov je neobično važan, to je ono prvo što će urednik vidjeti, prva informacija o djelu i autoru, i stoga izbjegavajte dosadne, nepamtljive naslove. Također, izbjegavajte i pretenciozne naslove, iako, ruku na srce, to je teško (književni debitant nema tu vrstu komocije, nema taj luksuz da ne bude pretenciozan u nastupu, to si mogu priuštiti iskusnjare poput Žmirića, Ferića, Malkoča ili notornog Roška), naročito kada je riječ o prvom rukopisu. Nažigačeva kći jest mrvu pretenciozan, ali i intrigantan naslov, nekako vuče čovjeka da vidi o čemu se radi. Upravo nam to i jest bila namjera – pobuditi znatiželju kod urednika kroz čije ruke su prošle tisuće rukopisa i koji je već umoran od života i svega.

Kako je već i rečeno u prošloj epizodi – oboružajte se strpljenjem i budite spremni na sve. Odgovor od izdavača čekajte ne više i ne manje od 36 dana (takav je nepisani bonton). Ne dobijete li u rečenom vremenu odgovor to po svoj prilici nije dobar znak i možete poslati upit izdavaču tj. izdavačima, čisto da se uvjerite jesu li se uopće bavili vašim rukopisom. U 86% slučajeva odgovorit će vam da jesu, ali, eto, to nije ono što traže.

Lako je moguće da u tom trenutku osjetite kako se zemlja otvara pod vama i vi padate u najcrnji od svih crnih dijelova pakla. Glavu gore, odbijeni pišče! Malo je onih koji nisu prošli isto to, pa čak i među skribentima koje su poslije okitili nebrojenim nagradama. Imate pravo patiti par dana, to je u redu – patnja čeliči, ali kad se napatite, priberite se i porazgovarajte sa samim sobom. Zapitajte se nekoliko stvari, primjerice – hoću li odustati poslije prvog posrtaja kao kakav razmažen pučkoškolac koji mora uvijek dobiti sve i odmah, imam li uopće želudac za sve ovo i najvažnije – hoće li me surovo odbijanje zauvijek udaljiti od guščjeg pera i tintarnice!?

U slučaju da je odgovor na posljednje pitanje – neće, to je dobar znak, čini se da u vama ipak čuči pisac. Vratite se još jednom na rukopis, kolikogod to bilo teško – bit će još teže poslije, i probajte vidjeti može li se Nažigačeva kći ispripovijedati drugačije, može li se tu nešto ispremiješati, pomjeriti? Može, shvatit ćete, svaka pripovijest može se ispripovijedati na mali milijun načina. Kad to učinite – sudba vas opet neminovno gura k izdavačima.

Pitate se, postoji li nekakva prečica? Kad već pitate, moramo reći – naravno da postoji! Da ste ranije pitali, mi bi vam ranije rekli, ali to bi vas onda lišilo drame koju ste prošli, a drama je autoru nasušno potrebna u životu.

Evo prečice do izdavača tj. urednika! Ovo je mala zemlja, zasigurno, ako razmislite, poznajete nekog već objavljivanog autora ili autoricu, možda urednika, lektoricu, ili čak vlasnicu-vlasnika male izdavačke kuće? Ne? Nije važno, ali onda vjerojatno poznajete nekog tko poznaje nekog iz tog svijeta ili taj netko poznaje nekog tko zna nekog. Najviše vas, dakle, tri koraka dijele od nekoga tko vam treba. Da se razumijemo – nitko vam neće objaviti knjigu samo zato što je vaša ujna u gimnazijskim danima tri mjeseca hodala s tipom koji je poslije postao urednik u jednoj izdavačkoj kući, ali vam ujnini rani jadi mogu osigurati nešto, na primjer – to da će urednik, njoj za ljubav, pažljivije pogledati vaš rukopis. Kad nađe vremena, naravno. I čak ako mu se i ne svidi, barem će vam podrobnije reći zbog čega mu se točno ne sviđa, a to su dragocjene informacije.

Druga prečica je također jednostavna, ali odmah da kažemo – ne preporučujemo istu! Možete ići na književne festivale kojih kod nas ima u izobilju ili posjećivati mjesta gdje zalaze lektorice, urednici ili čak i objavljivani pisci, ondje ćete upoznati neke ljude i eto vam moguće prečice. Ipak, ne preporučujemo ovakve manevre, za vas, kao debitanta, najbolje je zaobilaziti takva mjesta. Jednog dana mogli biste se probuditi i shvatiti da ste postali – cinik, ili čak, gluho bilo, da ste lagano počeli naginjati nihilizmu. Može vam se javiti neobjašnjiva potreba da pročitate nekoliko Bernhardovih knjiga i to jednu za drugom ili pogledate rane Hanekeove filmove, među njima i nezamislivo depresivni Sedmi kontinent, propiti se ili povjerovati da vam se određene stvari događaju jer je tako sudbina htjela.

Napokon, dolazimo do scenarija u kojem ste poslali rukopis i dobili pozitivan odgovor. Čisto da se ne iznenadite, pozitivan odgovor uglavnom glasi otprilike ovako:

Dragi Damjane,               

Pročitali smo Nažigačevu kći, nije loše, doduše, ima tu jako puna prostora za napredak, mnogo je tu nelogičnosti, trapavosti, posrtaja, nedosljednosti, mnogo dječjih bolesti, smušenjaštva, nepametnih rješenja i tako dalje, na tome se još mora raditi i ako ste spremni pošteno zasukati rukave, možemo vam poslati ugovor za knjigu, pa se poslije čujemo oko detalja.

P.S. – jasno, za ovu godinu smo skroz popunjeni, također, isplanirali smo sve do konca proljeća naredne godine, a onda ide ljeto, pa jesen, i ako bude sve kako valja, mogli bi ići s tim negdje krajem zime ili početkom one tamo godine.

srdačan pozdrav!

Čitate jednom, drugi put – kane vam poslati ugovor? Ugovor za knjigu!? Pravu knjigu, s koricama i stranicama koje, svaka ima svoj broj, knjigu koja će izaći iz visokih peći slovoslagačnice? Ne znate kako se ponašati, morali bi iskulirati, da, zašto mi ne bi objavili knjigu. Nije to nikakav big deal, iako jest, ali i nije. Realno… samo malo, jesam li ja sad pisac? Ili književnik? Gdje kupiti sako s našivnicama, možda i šešir ili lulu, morao bih početi piti, vjerojatno i početi slušati Placebo, Editors ili čak Floyde?

Polako, u povišenom ste raspoloženju, u slijedećoj epizodi pokušat ćemo se spustiti na zemlju, a stvarnost će nam u tome biti od velike, neprocjenjive pomoći. Uz to, ponudit ćemo i odgovor na pitanje kako odabrati entourage tj. svitu ili prišipetlje i zašto je to važno u životu književnika.

F.B., 6. listopada 2023., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.