Važnost pričanja priče

Književnost je neraskidivo vezana uz život i jedno drugo posljedično preoblikuju, što se iznova potvrđuje u zbirci Romanipe – iz sjene na svjetlo / Katar učhalin ki roš / From Shadow into Light. Objavio ju je Savez Roma u Republici Hrvatskoj „KALI SARA“ koji aktivno promiče romsku kulturu i učvršćuje njezin status u izdavačkoj djelatnosti, ali i promicanju obrazovanja u romskoj zajednici. U naslovu zbirke jest riječ romanipe, neprevodiva jednom riječju na hrvatski jezik, koja označava sveukupni romski identitet i duh. U uvodu se razjašnjava kako je važno istaknuti njegovu kompleksnost, stoga je usko vezana uz „umjetnost života“ i opstanak, odnosno svjesnost o identitetu, pripadnosti zajednici, nešto što nadilazi puku kategorizaciju na papiru. Romi se nikada nisu našli u poziciji moći koja garantira pisanje povijesti, stoga je i njihovo iskustvo stoljećima zanemarivano i izostavljeno iz različitih enciklopedijskih pregleda povijesti književnosti. Isticanje romanipea čini ovu knjigu posebnom na prvi pogled.

U njoj se nalazi deset narativno-novinarskih priča Romkinja i Roma, intelektualaca vezanih uz profesionalno djelovanje na polju kulture, koje uključuje lingvistiku, novinarstvo i prevoditeljstvo, sve do kazališta i opere. Autori (Alija Krasnići, Hedina Tahirović Sijerčić, Orhan Galjuš, Vedrana Šajn, Veljko Kajtazi, Neđo Osman, Edis Galushi, Mirdita Saliu, Elvis Kralj, Nataša Tasić Knežević) su ujedno i pripovjedači u prvom licu koji se vraćaju u svoju prošlost i oživljavaju sjećanja na neke važne trenutke u životu. Iako je motivski vezana uz romski svijet (mahala, romska tradicija i običaji…), u zbirci se udaljuje od stereotipne vizije o Romima kakva nam se servirala stoljećima, a njihov svijet proširuje i obogaćuje pričama živih ljudi.

Prema predgovoru prof. Ljatifa Demira, u pričama se mogu prepoznati tri razine: razina genealogije znanja o Romima - koju su pisali članovi europske akademske zajednice, priče koje imaju svoj književni diskurs i kulturna povijest Roma koja je na razne načine ušla u povijesno pamćenje Europe. Sve tri razine međusobno se prožimaju i uravnotežuju, a značenjski nadilaze okvire knjige jer, ne samo da je čine informativnom i zanimljivom, već i slojevitom za proučavanje različitih tipova iskustava. Tako čitatelji svjedoče formativnim trenutcima u životu pripovjedača, pri čemu se paralelno približavaju situacije u kojima su se oni (s)našli u jednom isječku života, odnosno ukazuju na stereotipe i predrasude koje ih prate od rođenja. Primjerice, Alija Krasnići prisjeća se svojih spisateljskih početaka, kada ga je na testiranje vještine potaknuo kolega s kojim je radio u telefonskoj centrali, dok se u priči Veljka Kajtazija pripovijeda o izazovima prije i tijekom izrade Romsko-hrvatskog i hrvatsko-romskog rječnika. Uvijek je zanimljivo čuti takve priče iz bekstejdža, pogotovo ako za to inače rijetko imamo priliku.

Za oko zapinje zanimljiv spoj riječi koji nemamo prilike često viđati u medijskom prostoru. Zašto su priče narativno-novinarske? Začetnice ove ideje i urednice knjige Maja Grubišić i Selma Pezerović imaju dugogodišnje novinarsko iskustvo. Na rad na ovoj knjizi inspirirao ih je, ne samo posao na portalu i u časopisu Phralipen, nego još više priče s kojima su se susretale: „u bilješkama, začahurene između redaka, bile su i žive priče ljudi s kojima smo radile tijekom godina, a koje su potaknule stvaralačku iskru za nastajanje ove knjige“. Informacije su se prikupljale u razgovoru s autorima, provjeravale su se činjenice, pri čemu se u tekstu osjeća posebna briga za vjerodostojnost svake od priča.

Nije često slučaj da su narativno-novinarske priče koje problematiziraju poziciju manjinske grupe ukoričene. Jedan od recentnijih primjera, iako je i od njega već prošlo dosta vremena, jest zbirka Kako ste? naše nagrađivane novinarke Barbare Matejčić iz 2015. godine. U zbirci se nalazi priča Petica iz zadnje klupe o romskoj djevojčici i njezinoj želji za školovanjem, unatoč siromaštvu i nerazumijevanju okoline. Međutim, radi se o konceptu u kojemu je romski identitet uklopljen u priče o marginaliziranom Drugom, bez obzira o kojoj se osnovi radi (fizičkim ili psihičkim teškoćama, rasi, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji i druge), pa u toj dodirnoj točki otprilike i staju usporedbe s ovom zbirkom.

Tematski i sadržajno zbirka se oslanja na iskustva iz života. Zajednički element svih priča je prevladavanje određenih prepreka, koje su najčešće uvjetovane nekritičkim preuzimanjem društvenih stereotipa o pripadanju manjinskoj grupi po nacionalnoj osnovi. Ove priče ne doživljavamo stereotipno baš zbog toga jer su pojedinačna iskustva ispričana u prvom licu i otimaju se bilo kakvoj generalizaciji romske zajednice. Često se prošlost povezuje sa sadašnjošću ili su povezana dva trenutka u prošlosti koja su u uzročno-posljedičnoj vezi. Svaka priča završava određenim svijetlim trenutkom, naznakom potencijala. Preciznije rečeno, u određenom trenutku protagonisti priča izlaze iz društveno nametnute sjene, nadišli su svoje osobne teškoće, a sram, bol i neugodu pretvorili u osnažujući osjećaj. Pritom se izlazak može tumačiti u dvostrukom smislu: protagonist priče nadvladava sjenu, a kada se uzme u obzir kontekst nastanka ove knjige, onda se i priče cjelokupno izvlače iz sjene. Zbog toga je bilo važno pojedinačno iskustvo uobličiti u priče ispripovijedane u prvom licu, kako bi se prezentirao autentičan glas i preuzelo pripovjedačko kormilo. Novinarska dionica jamči izvornost informacija, stoga se vrlo brzo zadobiva povjerenje čitatelja romske zajednice, ali i šire.  

Budući da je u pitanju zbornik u koji je uključeno više autora, valja pohvaliti ujednačenu formu i podjednaku kvalitetu priča, za što je sigurno zaslužan savjestan urednički posao. Priče su relativno kratke, na nekoliko stranica, čitaju se brzo i jednostavne su strukture, i što je u ovom slučaju važno istaknuti, izrazito su komunikativne. Ipak, nekima bih dala blagu prednost, upravo zbog nešto vještijeg pripovijedanja i uvjerljivosti oslikavanja ambijenta, pa i cjelokupne atmosfere.

S finom mjerom u kritičkom odmaku spram tradicije, u priči Prvo pa žensko Vedrana Šain od miraza je pokrenula vlastiti posao. Internetski radio posvećen nacionalnim manjinama simpatičnog imena Vedri radio aktivan je posljednjih nekoliko godina. Osim što problematizira svoju poziciju u (još uvijek) dominantnom muškom svijetu radija, simptomatično je i njezino žongliranje višestrukih uloga voditeljice, glavne urednice, montažerke, terenske novinarke, tehničarke i čistačice. Važno je čuti ovakve priče i zbog duboko ukorijenjenog patrijarhata u romskom društvu, kao i kada se uzme u obzir da su autorice Romkinje slabo ili gotovo nezastupljene u suvremenoj književnoj produkciji. Posebno je emotivna priča Tuđina Hedine Tahirović-Sijerčić u kojoj dominira iskustvo izbjeglištva, život u skučenom kontejneru i dramatična borba za bolje uvjete života svoje djece. Usprkos tomu, jedan od njezinih motivatora je pisanje povijesti vlastite obitelji. U priči Broska Elvisa Kralja razvezuje se priča o nevinoj jezičnoj zabuni koja ozbiljne posljedice ostavlja na starije. Upravo zbog tog događaja iz djetinjstva, Kralj danas gotovo dvadeset godina radi kao pomagač u nastavi za romsku djecu i prevodi priče i bajke za djecu na bajaško-rumunjski jezik.

Pojavljuju se različite pripovjedačke tehnike, dijalozi i monolozi, koje su prilagođeni različitim situacijama i ilustriraju važnost stvaranja u svrhu pružanja otpora. U tom kontekstu prof. Ljatif Demir u podcastu Literatura u migraciji ističe ideju buđenja, odnosno oslobađanja u romskoj zajednici jer se pripovjedači ne boje identificirati kao Romi i time prisvojiti romanipe. Za primjer navodi Neđu Osmana u Njemačkoj, u kojoj se 70% Roma danas tako ne identificira.

Iz podcasta smo isto tako saznali kako urednice imaju još priča kojima je mjesto u sličnoj knjizi, što izuzetno raduje jer su i s ovom zbirkom odradile odličan posao. Uspješno kolažiranje narativne i novinarske dionice u autentične priče zaista je posebnost ove zbirke, čime je urednička želja da priče pronađu put do što većeg broja čitatelja sasvim opravdana. Osim u Knjižnici "KALI SARA", knjiga je dostupna i u drugim knjižnicama diljem Hrvatske. Što se tiče budućnosti ove knjige, o uredničkoj ambiciji svjedoči i odluka da se zbornik tiska trojezično, na hrvatskom, romskom i engleskom jeziku. Radi se o dobrom potezu, važnoj karici u procesu vrednovanja romske književnosti koja je mlada, a u povojima je i sve vezano uz nju, od prevoditeljstva do književne kritike. Uz to, u ovom slučaju, knjiga čini razliku, jer nije isto objaviti je kao seriju tekstova na internetskom portalu ili u kakvom drugom formatu, i držati je u rukama. Također će dopuniti policu u knjižnici koja vapi za autorskim redcima Romkinja i Roma. Nadam se da će ova zbirka pobuditi interes i drugih kritičara, istraživača i stručnjaka, jer to zaslužuje. Još uvijek ne postoji jasna kategorizacija romske književnosti i ona se načelno dijeli na književnost o Romima i književnost Roma. Predstoji razlučiti što je književnost, a što ne. Ova zbirka to jest.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.

Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici.