Marokansko-malteški pjesnik Murad Shubert, čija je poezija uvrštena u antologiju Odveć nježne riječi, rekao nam je ponešto o svom pjesničkom radu te pisanju na malteškom i arapskom. Na hrvatski je Vlatka Valentić prevela deset njegovih pjesama, koje ćete uskoro moći čitati u spomenutoj antologiji koja prati Reviju malih književnosti: Malta. Razgovor je s engleskog prevela Sara Tomac.
U antologiji je prevedeno deset vaših pjesama, devet u stihovima i jedna u prozi. Možete li nam reći nešto više o njima i kontekstu njihova nastanka?
Ove pjesme pokrivaju niz osjećaja i tema, od ljubavi i gubitka do kritike društva i izdržljivosti u suočavanju s nedaćama. Kontekst njihovog nastanka ovisio je o mojim iskustvima, nadahnućima i motivacijama. U pjesmi Priroda pokušavam naglasiti ideju da nas ljubav čini ranjivima i izloženima, kao da smo lišeni svakog pretvaranja ili zaštite. Nema odjeće ili vidljive vanjštine koja može sakriti naše istinsko lice u kontekstu ljubavi. Bio sam zaljubljen u ženu. Kada je preminula, njena me smrt potaknula da promišljam o krhkosti i izloženosti koje ljubav donosi te da ističem njenu sirovu i ranjivu prirodu. Pjesma Smeten istražuje teme ljubavi, čežnje i zbunjenosti. Prikazuje moju borbu da prihvatim svoje osjećaje i posljedice odlaska voljene. Pjesma Kapitalizam kritizira utjecaj kapitalizma kroz prikaz lika koji iščekuje promjenu u surovom i nezahvalnom okruženju. Moj grijeh je pjesma koja istražuje posljedice traženja samosvijesti i istine te daje naslutiti da vlastito preispitivanje može biti dvosjekli mač. Pjesma Udovica bavi se strategijama suočavanja jedne udovice, ističući ideju da sjećanje na voljenu osobu može nastaviti postojati kroz osobine njihovih potomaka. Posrnuli lovac istražuje unutarnji sukob osobe koja prezire nasilje, no biva uvučena u tamu i vraća se "ranjenog srca". Pjesma Obzori dotiče se čežnje za slobodom i širinom svijeta daleko od zatočeništva. Lutka prikazuje dijete koje pronalazi utjehu i prijateljstvo u lutki usred okružja koje razara rat te ističe suprotnost nevinosti i nasilja. Pjesma Razočaranje promišlja želju za uzvišenošću i čistoćom u suočavanju s ratom i patnjom, posebice s tragičnom smrću djeteta. Mrtvi ocrtava turoban prizor postapokaliptičnog svijeta i izdržljivost preživjelih koji pronalaze utjehu i zajedništvo među ruševinama.
Kako stoji u vašoj biografiji, dolazite iz sela u kojem je nastalo suvremeno marokansko kazalište te „Al-Halqa“, pričanje priča na tržnicama i drugim javnim mjestima. Kako je ta činjenica utjecala na vaš književni rad?
To mi je pomoglo da steknem sposobnost izazivanja snažnih osjećaja kod čitatelja te da koristim načela dramske napetosti, ritma i emocionalnog rezoniranja kako bih u svom književnom radu ostvario sličan učinak te čitatelje nagnao da suosjećaju s likovima i emocionalno se uključe u njihove priče.
Velik dio života pisali ste na arapskom, koji vam je i materinski jezik, no od 2004. živite na Malti i pišete većinom na malteškom jeziku. Kako je izgledao taj „prijelaz“? Postoje li teme koje obrađujete isključivo na malteškom, a neke druge na arapskom?
Moja ljubav prema malteškom započela je još u djetinjstvu s malteškim rječnikom. U Maroku govorimo mnogo jezika, no najčešće upotrebljavamo jezik Darija, koji je mješavina arapskog, francuskog, španjolskog i berberskog. Taj jezik govorimo doma, na ulici, svugdje. Arapski učimo u školi. Malteški me jezik stoga ponovno povezao s vlastitim djetinjstvom. Nije bilo lako, kao što nije lako ostvariti uspjeh u bilo čemu drugom, no ipak se ljubav, disciplina i marljivost isplate.
Vaše su pjesme ponekad vrlo kontemplativne, ali se ne ustručavate otvoreno pisati o suvremenim političkim temama. Vidite li poeziju kao neku vrstu utjehe u današnjem svijetu ili kao alat za promjenu društva?
Možda je poezija više potreba nego utjeha…
Svidio mi se dio vaše biografije koji kaže da ste u svom gradu razvili ljubav prema crnoj i bijeloj, “dvije boje koje nas neće prevariti kao neke druge”. Možete li nam reći nešto više o tome kako to primjenjujete u svojoj poeziji?
Ponekad se uhvatim u koštac s temama kojima se mnogi pjesnici ili pisci ne bave. Pisci poput Al-Mutanabbija (915.-965.) bili su prilično otvoreni i izravni… Salim Barakat također je vrlo predan pisac, no odlučio je ne biti veoma izravan. Spornim pitanjima radije pristupa kroz imaginaciju, ne stojeći čvrsto na zemlji. Jasno je da piše o stvarnosti, ali koristi maštu da se s njom suoči. Zadivljujuće je čitati ga. Ja polazim s drugačijeg mjesta. Govorim o iskustvima iz svakodnevnog života, ali na poetski način, ne novinarski.
U vašim pjesmama ima dosta blagosti i suosjećanja, kako u motivima, tako i cjelokupnom osjećaju pjesme. Je li to stvar vašeg senzibiliteta ili je više namjerno odabran alat?
Blagost i suosjećanje o kojima govorite rezultat su umjetničkog stava. Odlučio sam pisati na ovakav način kako bih stvorio određene osjećaje, usmjerio na određene vrijednosti, povezao se s čitateljem. Želim da čitatelji moje poezije suosjećaju s ljudima o kojima pišem. Ali isto tako želim da se uključe u politička pitanja koja uvelike utječu na te iste ljude.
Murad Shubert rođen je i odrastao u Casablanci u Maroku, u okrugu Hay Mohammadi, poznatom po svojoj umjetnosti i otporu. U njegovom selu nastalo je moderno marokansko kazalište, kao i umjetnost "Al-Halqa", tradicija pričanja priča na tržnicama i drugim javnim mjestima. U dobi od devetnaest godina stekao je bakalaureat iz moderne arapske književnosti. Diplomirao je pravo i političke znanosti. Njegova disertacija o epistemologiji političke znanosti pod ključem je u četvrti poznatoj kao Habus u Casablanci. Shubert je počeo pisati poeziju na arapskom sa 16 godina, a neki od njegovih radova objavljeni su u marokanskim novinama. U svom gradu razvio je ljubav prema crnoj i bijeloj, dvjema bojama za koje je manje vjerojatno da će zavarati od drugih. Crna i bijela također su boje koje su pomogle Shubertu da otkrije djela palestinskih pisaca Mahmouda Darwisha i Ghassana Kanafanija, kurdsko-sirijskog romanopisca, pjesnika i prevoditelja Salima Barakata i egipatskog pjesnika pobunjenika Amala Dunqula. Prema Shubertovim riječima pjesme u njegovoj debitantskoj zbirci Imbagĥad il-Qiegĥ (KKM 2022.) crpe iz tih izvora. Poezija Murada Shuberta na arapskom uglavnom se bavila politikom u arapskom svijetu i ljubavlju. Shubert je uvijek isticao potrebu revolucije u arapskom svijetu i to je razlog zašto je morao napustiti svoju zemlju. Nakon što je proputovao razne zemlje, stigao je na Maltu 2004. godine. Osim arapskog i francuskog, govori malteški i engleski, a sada piše uglavnom na malteškom.
Donosimo izbor iz poezije malteške pjesnikinje Nadie Mifsud, koju smo ugostili na Reviji malih književnosti i objavili u antologiji 'Odveć nježne riječi'.
Donosimo snimku prvog dana Revije malih književnosti: Malta.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.