'Stražarni lopov': Priča o generaciji koja je stvarala/slušala odličnu glazbu

„If you remember the '60s, you really weren't there.“

Ova glasovita rečenica koja se do danas već pomalo i izlizala od prekomjerne upotrebe pripisuje se mnogima – od Robina Williamsa, Grace Slick, Dennisa Hoppera, pa sve do stand-up komičara Charlesa Fleischera koji ju je, čini se, još početkom osamdesetih prvi izrekao ili zapisao, a onda su je drugi ponavljali po potrebi mijenjajući dekadu (sedamdesete, osamdesete, devedesete…). Šezdesete su, po svemu sudeći, uistinu bile burne, divlje i događalo se toliko toga, posebice u glazbi, a gore navedena rečenica najkraća je i, vjeruju svjedoci, najtočnija definicija desetljeća u kojemu je sve izgledalo moguće. 

Autor, tko god bio, želi reći da ako si stvarno odrastao u šezdesetima i živo ih se sjećaš, onda si vjerojatno samo stajao po strani, dok su se drugi ludo zabavljali i pomjerali granice. Ovi ostali ili ih nisu preživjeli, ili im je sve ostalo u magli. Slično će, međutim, reći i oni koje je mladost zatekla u sedamdesetima, osamdesetima, devedesetima, a vjerojatno će tako jednoga dana govoriti i ovi koji odrastaju danas – e, ne znate vi, kako je bilo dvadesetih. Ili možda neće, vidjet ćemo, uglavnom, cijela istina leži u tome da je najbolje, najuzbudljivije i najluđe upravo vrijeme mladosti.

Hoćemo li je se sjećati i u kojoj mjeri ovisi o mnogo čemu, ponajviše vjerojatno o načinu na koji smo živjeli, pa se onda nekako dovukli do tridesete, četrdesete i tako dalje. Činjenica je da nam se u jednom trenutku doba odrastanja i mladosti počne vraćati u obliku jasnih ili malo manje jasnih prizora umotanih ukrasnim papirom nostalgije, jer prema čemu, k jarcu, biti nostalgičan, ako ne prema vlastitoj mladosti. Malo koji literat nije pisao o tom razdoblju. Teško je odoljeti, jer s protokom vremena, te rane godine sve više izgledaju kao nekakav nadrealan avanturistički film s odličnim glazbom, nešto što bi u duetu mogli osmisliti i režirati Jodorowsky i Lynch.

Upravo tako nekako izgledale su osamdesete (dijelom i devedesete) Borongajca Gorana Polaka koji je 2010. pokrenuo blog Stražarni lopov (iznimno posjećen kako će se pokazati), a ove godine ga pretvorio u istoimenu knjigu koju izdaje u vlastitoj nakladi i o vlastitom trošku. Vjerujem da bi s ovim materijalom lako pronašao izdavača, ali Polaka je kao autentičnog pripadnika onodobne zagrebačke punk, alter, underground scene iskustvo naučilo da je najbolje kada sve uradiš sam. Jasno, pod uvjetom da imaš živaca za to, a on je imao i živaca, i strpljenja. Cijeli poduhvat uključuje i glazbeni album Hodam, gledam, prolazim kojega je objavio 2023., također u vlastitoj nakladi i u suradnji s tridesetak glazbenika okupljenih pod imenom Stražarni lopov i dobri ljudi. Rezultat je više nego dojmljiv – knjiga sjećanja Stražarni lopov predstavlja i vrlo osobnu životnu priču, a u isto vrijeme i određenu vrstu dobro opremljenog udžbenika povijesti nezavisne glazbene scene osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. Autor se ne sjeća baš svakog koncerta, tuluma, ali to će uvijek pošetno priznati. Srećom, onoga što nije zaboravio, znatno je više.

Knjiga je obogaćena s više od 700 crno-bijelih fotografija koje uz Polakove tekstove čine dragocjenu zbirku razglednica života u Zagrebu, gradu koji ovdje, htio-ne htio, igra jednu od važnijih uloga.

Od svih umjetnosti, glazba nam nekako najbrže i najizravnije udara na emocije, da ne kažemo – na srce, i trajno ostaje uz nas. Posebice u mladosti kada nas na određeni način i oblikuje. U vremenu o kojemu Polak piše do ploča se nije moglo lako, pojavljivale su se s godinama zakašnjenja i rijetko ste mogli prikupiti cjelokupnu diskografiju omiljenih izvođača, a da niste potegnuli barem do Trsta ili Graza. Na ovaj ili onaj način, svaka pripovijest u Stražarnom lopovu povezana je s glazbom. Bilo da piše o prijateljima kojih više nema, o zagrebačkim klubovima i birtijama (Lap, Kvazar, Kulušić, Concordia, Jabuka…), kino-dvoranama kojih već odavno nema, o noćnom životu, tulumima, uličnim prodavačima kazeta i ploča koji su jedno vrijeme svakodnevno bili raspoređeni po Bogovićevoj, Cvjetnom i drugim punktovima, o danas svima poznatim bendovima i izvođačima ili o onima za koje znate samo iz usmenih predaja, o ljubavima, lutanjima po Jadranu, odsluženju vojnog roka, o vlastitim bendovima i koncertima, masnim burecima ili svježem kruhu i pecivima u zoru poslije neprospavanih noći – kod Polaka je glazba utkana u sve.

Kao bas-gitarist svirao je u nekoliko bendova, poslije odsluženja vojnog roka oformio je grupu Endymion, ponuđeno im je snimanje albuma u Njemačkoj, no onda je počeo rat i bend prestaje s radom. Tek godinama i godinama poslije obrisat će prašinu s bas-gitare i skinuti je sa stalka, a rezultat je, među ostalim, i album Hodam, gledam, prolazim na kojemu su sudjelovali i tridesetak dobrih ljudi, glazbenika koji su svirali ili još uvijek sviraju u bendovima kao što su: Haustor, Majke, Disciplin A Kitschme, Brujači, Šumski, Phantasmagoria, Sexa, Trobecove krušne peći... Na albumu je četrnaest numera, a glazbeni kritičari pohvalno su, biranim riječima pisali o njemu.

Citirajući Peta Townshenda (The Who), Polak je napisao: I'm just talkin' 'bout my g-g-generation. Također, vjeruje da mu je ovo prva i posljednja knjiga u životu, ali definitivno ne mora biti. Može, primjerice, napisati knjigu o sto najboljih, najdražih mu pjesama ili možda izvođača, koncerata, tragove toga vidjeli smo i u ovoj knjizi (tekstovi o Kečeru-Satanu Panonskom, Baretu i Majkama, koncertima Nicka Cavea, Iggy Popa itd.)

Stražarni lopov nostalgično je i zabavno putovanje, priča o jednom davnom ili ne tako davnom vremenu u kojemu se živjelo drugačije, glazba je bila definitivno bolja od ovoga danas, a nama se čini i sve drugo, jer bili smo mladi i vjerovali da će to trajati i trajati…

Velika preporuka! Informacije o tome gdje nabaviti Stražarnog lopova i album vjerojatno će te pronaći na blogu Stražarni lopov.

P.S. - upravo smo dobili informaciju da će, poslije brzo rasprodane prve runde, knjiga biti dostupna u knjižari Rockmark, a autor će istu 16. studenog predstaviti i na Interliberu!

F.B., 14. studenog 2025., Zagreb