Postoji jedna dimenzija
nepoznata čovjeku
prostor između svjetlosti i sjenke
između nauke i praznovjerja
To je dimenzija tamnih sila
i perverzne imaginacije
gospodari te dimenzije
nazivaju se Pklatovi
(Pklatovi I, Zabranjeno pušenje, 1989.)
Briga potrese, nove sojeve korone i sve ostale nesreće za naše kalendare, želje i nadanja. Imali smo možda nekakav lažni poluhipijevski osjećaj da bi s prvim danima potpuno nove 2021. stvari mogle krenuti nabolje, ali taj osjećaj, u rekordno kratkom roku, raspuknuo se i rasprhnuo poput mjehurića sapunice.
Jučer ujutro Internet su preplavili prizori kaosa u Washingtonu i na trenutak-dva smijenili scene potresom razrušene Petrinje, Gline i okolice. U neka bolja i malo normalnija vremena slike spodoba ogrnutih komadima krzna i s rogovima na glavi kako razbijaju prozore, upadaju na Capitol Hill i bauljaju po uredima rušeći oko sebe, nazvali bismo nadrealnim, ali danas ti prizori ne bi trebali nikoga čuditi. I prije četiri godine bilo je onih koji su predviđali da će posljednji čin Trumpove vladavine biti nalik na noćnu moru baš kao što je to bio i cijeli njegov mandat. I lako se sada sprdati s Amerikom, njezinom politikom, rugati se onom što im se događa – jer su tako sami izabrali, ali poslije toga odmah valja progutati gorku knedlu.
Trump u Bijeloj kući bio je nezamisliv, bio je to scenarij iz jednog od onih stripova o superzlikovcima koji su naprosto zli i rade zle stvari, nešto nespojivo sa stvarnim životom. U izvrsnoj mini-seriji The Loudest Voice o usponu i padu Rogera Ailesa, čovjeka koji je pokrenuo Fox News, među ostalim lijepo se može vidjeti na koji način stvaran život vrlo lako možete pretvoriti u noćnu moru s nesagledivim posljedicama. Upravo je on, Roger Ailes, prije svih ostalih u Trumpovim naoko nesuvislim tiradama obilato začinjenim rasizmom, prepoznao sigurnog dobitnika na lutriji predstojećih izbora (onih iz 2016.). Samo ga pustite neka trkelja i to je to. Osnivač Fox Newsa iz iskustva je znao da postoje ljudi, i ne malo njih – već milijuni, koji žele čuti baš takve riječi. Pa to su uglavnom isti oni koji su Fox News dočekali kao zraku sunca u mraku liberalnih medija.
Samo ga pustite, neka i dalje bulazni o velebnim zidovima na granici, o Arapima, Meksikancima, neka prekrši sva pravila političke korektnosti, neka laže i druge optužuje da su širitelji lažnih vijesti. I dok su se drugi i dalje snebivali, Ailes je znao da će Trump s lakoćom pomesti protukandidate na predizborima, a onda i demokratsku kandidatkinju na odlučujućim izborima. Na taktiku neuljuđenog, mahnitog slona među porculanom nitko nije bio spreman. Ailes je preko Fox Newsa pružio artiljerijsku medijsku podršku i prije nego se bilo tko mogao oporaviti od šoka – Trump je već sjedio u Bijeloj kući. Novi Nadstojnik Sjedinjenih Američkih Država postao je lik kojega, činilo se, dan prije pristojan svijet ne bi izabrao ni za predstojnika stanara u nekoj oronuloj zagrebačkoj četverokatnici bez lifta.
Međutim, Trumpov trijumf nije bila samo stvar Amerike i zato bi ostatak svijeta, pa i Europa, trebali progutati gorku knedlu nakon što se narugaju jučerašnjim događajima iz Washingtona. Njegova pobjeda i ulazak u Bijelu kuću promijenili su politiku i političku igru, okrenuli je naglavce i osokolili brojne druge trumpove širom svijeta. Ono što mnogi od milja zovu populizmom, populističkom retorikom i populističkim pokretima događalo se i prije Trumpa. I to vrlo blizu, ovdje kod nas, u Europi. Prije kojih sedamdeset-osamdeset ljeta. A događa se i danas, u Europi i šire.
Trump će napustiti Bijelu kuću za manje od dva tjedna, ali ostat će tipovi ogrnuti kožama i s rogovima na glavi, a njih je puno i nisu svi skloni skarednom odijevanju. Većinu zapravo i nije tako lako prepoznati. Biden je pobijedio, no dio analitičara uporno podvlači – Trump je i na ovim izborima dobio 75 milijuna glasova. Sedamdeset i pet milijuna bilo čega je puno. Previše.
Dok sam jučer između dva podrhtavanja tla i prizora razorene Petrinje gledao snimke rulje kako provaljuje u Capitol Hill u završnoj ili jednoj od završnih epizoda Trumpovog mandata, učinilo mi se kako negdje iz daljine čujem refren stare pjesme Zabranjenog pušenja:
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti
mi samo želimo da mislite ko mi…
foto: Erik F. Brandsborg
F.B., 8. siječnja 2021., Zagreb
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.