Po jednoj od legendi Booksina Revija malih književnosti dobila je ime zahvaljujući Miki, jednoj od osnivačica Književnog Kombinata. Navodno je Mika u to vrijeme imala problema s pamćenjem imena. Sve je i svašta mogla upamtiti, ali imena onodobnih kolegica i kolega nikako, pa ih je oslovljavala – mala ili mali. Govorila bi: „Boga mi će mi ova nova mala popit sve živce, čovjek joj kaže s toplim mlijekom, a ona uporno sipa hladno“ i slično.
Teško je danas, poslije toliko pustih ljeta, sa sigurnošću reći što se događalo 2005., u praskozorje novog milenija. Jako je malo pisanih tragova iz tog doba, a originalni zapisi sa sjednica leže zakračunati u arhivama i po klupskim štatutima isti će se moći dobiti na uvid tek nakon što istekne 75 godina od održavanja pojedine sjednice. Uglavnom, Booksina Revija malih književnosti poživjela je sve do današnjih dana. Ugostili smo mnoge literate, a i posjetitelja je na tim revijama bilo broja im se ne zna, osobito u prvim godinama Revije kada je jedan dio njih dolazio iz čiste znatiželje, jer se po gradu pronio glas da u Booksi gostuju neobično malešni pisci koji će čitati iz neobično malešnih knjiga. Kada bi vidjeli da su naši gosti normalne visine, pa katkad i iznenađujuće visoki, odlazili su uz psovke i obećanja da ih Booksa neće tako skoro vidjeti.
Još prošle godine kada smo ugostili pisce iz Polarnog kruga (Polarne pisce) predosjetili smo nevolje. Naime, korona se razmahala i ne staje što otežava putovanja i sve ostalo. Također, u Booksi znamo da tih malih književnosti ima još za barem šezdeset Revija, no dio problema leži i u tome što se nemali broj malih književnosti koje smo kontaktirali ne osjeća tako ili nisu sto posto sigurni bi li sami sebe mogli svrstati u male književnosti. To je složen, reklo bi se - identitetski problem, i Booksa mora svakoj književnosti ostaviti vremena da se suoči s problemom. Jesam li ja uistinu mala književnost? I ako prihvatim poziv na nešto što se zove Revija malih književnosti, znači li to da sam i službeno mala književnost i da nikada neću biti velika, ili barem osrednja književnost!?
Mjesecima smo promišljali koga zvati i koju malu književnost ugostiti ove 2021. godine. Mala književnost s kojom smo sve već bili utanačili, a čiji identitet u ovom trenutku ne možemo otkriti, javila se u pet do dvanaest i rekla nam da je njihovo ministarstvo kulture doznalo o dogovorenom gostovanju u Booksi i shvatilo poziv kao uvredu. Jer da oni svoju književnost ni u kom slučaju ne doživljavaju kao malu. Spomenuta mala književnost uvjeravala je svoje ministarstvo da oni fakat jesu mala književnost i tako se i osjećaju, i da nije to ništa loše. Ministarstvo je tvrdoglavo ustvrdilo – niste mala književnost i ne idete u Booksu. Točka! Poslali su nam oštru diplomatsku notu, na što smo i mi uzvratili istom mjerom, no to nam nije riješilo problem.
Koga sad zvati u pet do dvanaest!? Nije to samo tako, to je proces, milijun sitnica valja dogovoriti. Našli smo se na sto muka i već bili na rubu otkazivanja Revije. Kosa Nadstojnice Meride dodatno se nakostriješila, a onda se iznebuha pojavila Mika koje nije bilo za vidjeti mjesecima i rekla hladno – Brate, to je bar lako, kad voda dođe do grla, zovi Hrvate.
Trebalo nam je par minuta i napokon smo shvatili genijalnost ovog prijedloga. Fakat, zvat ćemo Hrvate na Reviju! Ima ih posvuda, svaki dan nam dolaze na kavu. Uz to većina ih piše i objavljuje, a isto tako većina ih živi blizu, pa ni o smještaju ne moramo brinuti. Ne moramo ih voditi po gradu i pokazivati znamenitosti, jer ih sve odavno poznaju, ne moramo arčiti novce na prijevode njihovih djela na hrvatski, jer oni već pišu na hrvatskom!
U povijesti genijalnih prijedloga bio je ovo jedan od najgenijalnijih. Booksa je u tradicionalno dobrim odnosima s hrvatskom književnošću i poznaje je u dušu. Na krilima ushita poslali smo službeni poziv Hrvatima da ih svečano pozivamo u Booksu od 10. do 17. studenog na Reviju malih književnosti. Nije trebalo dugo čekati na hrvatski odgovor: Nema problema, pa tu smo mi skoro svaki dan, jel treba šta ponijet?
F.B., 29. listopada 2021., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Od prvih dnevničkih zapisa koje objavljuje u Kulturi bilo je jasno s kakvim će novim formatom književnog Don Quijotea brojno čitateljstvo emigrantskog literatur-mjesečnika imati posla.
Akademija je, dakle, za stotinu dvadeset i tri godine pronašla, prepoznala osamnaest književnica vrijednih po mnogima najvrjednije književne nagrade ever!
Ono čuveno Sokratovo – "spoznaj samoga sebe", činilo se Tournieru besmislenim zahtjevom kojega mirne duše odbacuje. Stvarnost, kaže, beskrajno nadilazi bogatstvo moje mašte i neprestano me ispunjava čuđenjem i divljenjem
Ljubavnički odnosi čine se kao nešto uzbudljivo, posve obični ljudi preko noći postaju neka vrsta odmetnika, potajice se sastaju, kradu vrijeme i prostor za sebe, i to u početku uistinu jest uzbudljivo. Samo dokle će biti tako?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.