Tatjani Gromači Nagrada Tonko Maroević, a Julijani Adamović Fran Galović

Tatjana Gromača dobitnica je prve Nagrade Tonko Maroević za najbolju knjigu poezije, dok je Julijana Adamović osvojila Nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike.

Hrvatski P.E.N. centar jučer je u Kući Arko dodijelio Nagradu Tonko Maroević za najbolju knjigu poezije objavljene u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku. Jednoglasnom odlukom, nagrađena je zbirka pjesama Ivan Bezdomnik i njegove pjesme Tatjane Gromače. Sibila Petlevski, članica prosudbenog povjerenstva, u obrazloženju je navela kako je Gromača autorica koja "piše bez licemjerja, sa sviješću da se treba sačuvati čistoća izvora iz kojeg se napajaju riječi" te se opire "učenom, ludičkom i nerazumljivom", odnosno "svim kulturno prigotovljenim rješenjima, olako stečenim navikama čitanja, pomodnostima kategoriziranja i vrednovanja."

Petlevski je nastavila kako je knjiga iskrena u polazištima, dosljedna u provedbi i jednostavno lijepa za čitanje, nadodavši kako ta knjiga poezije "izvrsno komponirana cjelina koja ipak dopušta da svaka pjesma bude pročitana kao čudo za sebe."

Nagrada se dodjeljuje za najbolju knjigu poezije u čast nekadašnjem članu, akademiku Tonku Maroeviću (1941. - 2020.), s ciljem promicanja izvrsnosti u poeziji. Ove je godine prvi puta dodijeljena.

U Koprivnici je dodijeljena je i Nagrada Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike. Prosudbeni odbor, kojeg su činili predsjednica Maja Kušenić Gjerek te članovi Željko Lovrenčić i Ratko Cvetnić, nagradu je dodijelio Julijani Adamović za knjigu Oče, ako jesi.

Predsjednica prosudbenog odbora, Maja Kušenić Gjerek, izjavila je:
„Po vještom tkanju i krvlju i usudom prepletenih likova, ovo djelo isijava sličnost s anglosaksonskim piscima s početka prošlog stoljeća, ali donosi i lijepo doziranu, onu poznatu nam, utegnutu i vrsnim stilom ukroćenu panonsku narativnost. Sve je u čvrsto zavezanom i pomno aranžiranom buketu teksta – pomalo prigušena, ali prisutna ljubav autorice prema likovima i odmah prepoznata istina, bespoštedna i strasna iskrenost pisca, kao preduvjet dobrote i smisla, ne samo života, već i književnosti pa na kraju sve miriši na tu, ipak dosegnutu u čitateljskoj katarzi, tihu vječnost umjetničkog djela."

Gjerek je nastavila kako su i zavičaj i identitet "iznjedreni u ovoj knjizi kao bliski zagrljaj one obitelji u kojoj likovi žive ili samo za njom čeznu, zavičaj se prepoznaje u nadtekstu kao stanje duše, puno više nego atmosferična scenografija rodnog krajolika kroz koprenu pamćenja ili tek zauvijek zapamćena, još u djetinjstvu, šifra ulične adrese. Mogli bismo i produbiti ovu misao do krajnjih granica i reći kako je zavičaj u ovoj knjizi zapravo Otac, onaj od kog sve počinje, koji nas stvara i često nespoznat pretvara u ono što jesmo, čak i ako se ne sjećamo njegovog zagrljaja ili mislimo da ga nikad i nismo upoznali, on tiho pjevuši u našim genima i nadama i ovim neizgovorenim rečenicama o bezuvjetnom pripadanju, a ta uporna čežnja za poljupcem prepoznavanja i konačne samospoznaje ispisuje i slatkogorki stih u naslovu ove sjajne knjige."

I na portalu Booksa pisali smo o nagrađenoj knjizi. O romanu Oče, ako jesi pisao je Dalibor Plečić koji je svoju kritiku zaključio: “Radi se o štivu koje obiluje prikazom koji ne pretenduje na objektivnost, ali ni na subjektivnost: Adamović je pažljivo proučila gradivo, nije puno toga ostavila slučaju, usredsredila je fokus na male stvari, velike je iznjedrila upravo iz tog fokusa, podsetila nas kako je lepo pisanje kada se mao razvuče kao harmonika po notama inventivnosti.”

Čestitamo dobitnicama!

Izvori: HRT i Galovićeva jesen.