Kako pisati o ljubavi a da se ne „prepisuje“, da se bude originalan, nov, drugačiji? Vladimir Arsenić traži odgovor u knjizi Marija Brkljačića.
Roman Nade Gašić zaključuje tetralogiju posvećenu Zagrebu na način na koji tako velika metafora kao što je grad jedino i može postojati – u kakofoniji različitih zvukova koji na čudan način ističu vlastitu harmoniju.
"'Ponoćni glagoli' su neka vrsta kabaretskog nastupa, program zabavnog karaktera u kojem je svako ludiranje dozvoljeno, čak i poželjno."
