Mihaeli Šumić, mladoj bosanskohercegovačkoj spisateljici, postavili smo blic pitanja o njenoj knjizi Herbarij svete smrti, za koju je dobila nagradu Štefica Cvek.
U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Herbarij svete smrti?
Knjiga je u dijelovima putovala sa mnom, ma koliko to bizarno zvučalo – od kuckanja po telefonu u autobusu preko pisanja za kuhinjskim stolom do pisanja u krevetu kad nisam mogla spavati.
Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opiši knjigu.
Rekla bih da je najbolji opis "eklektično putovanje kroz svijet i vrijeme“.
Možeš li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?
Budući da je riječ o zbirci priča, neke od priča i jesu napisane na osnovu glazbe i filma. Klasična umjetnost mi je oduvijek bila iznimno draga, tako da je jedna od priča u potpunosti fokusirana oko klasične glazbe (od Mendelhsohna do Verdija), a epiloška priča inspirirana je skladbom Noć na Golom brijegu Modesta Musorgskog, kao i Disneyjevom interpretacijom te skladbe u animiranom filmu Fantasia. Estetski bih je možda opisala kao spoj Spielbergovih ranijih filmova uz prstohvat C. B. Demilla.
Koje ti je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim si se dijelovima “borila”?
Pisanje mi nije bilo teško i zaista sam uživala pišući sve priče, najteži dio bio je posložiti ih na kraju u jednu cjelinu jer se tematski dosta razlikuju.
Kako znaš kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?
Gotovo je onda kad je sve logički zaokruženo, kad se odvojim od djela kao autor, pročitam ga kao čitatelj i vidim da sve teče svojom logikom i da nema zapleta koji su ostali bezrazložno otvoreni.
U 3 glagola reci nam nešto o sebi?
Spavam, radim, čitam.
S kojim bi književnim likom voljela popiti kavu/čaj/ili alkoholno piće po izboru?
Vrlo rado bih popila kavu sa Holly Golightly iz Capoteove novele Doručak kod Tiffanyja, što sam dijelom i ostvarila u jednoj od priča, a Jo March iz romana Male žene Louise May Alcott bih častila pivom.
Što trenutno čitaš i zašto?
Trenutno čitam izbor iz poezije Abigaela Bohórqueza, sasvim slučajno sam otkrila njegovu poeziju čitajući kratku analizu latinoameričke homoerotske poezije dvadesetog stoljeća i njegove tri pjesme našle su se u primjerima, pročitala sam ih, oduševila se i jedva pronašla knjigu koja prati njegov rad od samog početka pa sve do smrti, sad uživam.
Mihaela Šumić rođena je 1998. godine u Banjaluci. Završila je Opću gimnaziju Katoličkog školskog centra „Blaženi Ivan Merz”. Tokom 2012. godine pisala je poeziju i kolumne za meksički LUF magazin. Svoju poeziju, kao i prijevode na engleskom, španjolskom, portugalskom i hrvatskom, do sada je objavljivala na nekoliko portala. Čitateljima se predstavila na festivalima književnosti „Imperativ” u Banjaluci i „Rukopisi” u Pančevu. Do sada je objavila zbirku pjesama Nekoliko sitnih uboda, za koju je dobila nagradu „Čučkova knjiga”, za najbolju prvu knjigu objavljenu u 2020. godini, te zbirku priča Herbarij svete smrti.
Utemeljiteljici i urednici "Poetskog trena" Gordani Kovačić postavili smo nekoliko blic pitanja.
O posebnoj knjižnici koja se hvata ukoštac s teškim pitanjima i projektu riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.