Na blic o knjizi: 'Babanija'

Miroslavu Kirinu postavili smo naših osam blic pitanja o knjizi Babanija, koja je opisana kao: "Svijet, ime koje odvlači od poznatog k nepoznatom – ispisanom sasvim poznatim, katkad zazorno bliskim ljudima, prostorima, razgovorima. Nestvarna, izmišljena, izmaštana, a zatim opet tako gorko stvarna, krhka sa svojom nesrećom, protresena galgenhumorom."

U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Babanija?

Nastajala je u uvjetima pandemije, potresa, jedne bliske smrti i pokušaja da se živi normalno.

Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.

Potaknuta postojanjem Banije, Babanija je zbirka mikrofikcija, kratkih priča, dnevničkih ulomaka, prijevoda i prepjeva, fikcionalne prepiske, dramskih ulomaka, poezije, eseja, paraenciklopedijskih članaka, ukratko, jedno neposlušno čeljade na razmeđi između fikcije i autofikcije.

Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?

Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?

Borio sam se s teškim temama, s lakima sam se uvijek mogao nagoditi.

Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?

Djelo nije gotovo čak ni onda kada ga pročita čitatelj, jer je to što čitatelj misli o njemu nepoznanica je piscu, pa tako djelo i dalje raste, bezuspješno se dovršava, a čini se da je dovršeno.

U 3 glagola recite nam nešto o sebi?

Slušam, kušam, lepršam.

S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?

Produženi espresso u maloj zlatnoj šalici s Auggiejem Wrenom iz Austerove Božićne priče Auggija Wrena (Auggie Wren's Christmas Story) – da mi ispriča još jednu sjajnu priču.

Što trenutno čitate i zašto?

Trenutno dovršavam Brnjicu za vještice Dubravke Ugrešić, knjigu podužeg razgovora kroz koji se prelamaju ključna pitanja književnog, ali i društvenog života jučer, danas i sutra. Paralelno čitam i Potresne kronike Daniela Pavlića, dnevničko-fotografske bilješke nesebična i dragocjena Danielova aktivizma po zabitima Banije poslije potresa, te male proze Davida Albaharija iz knjige Krava je usamljena životinja.