Književni upitnik: Jutro poezije

Željko Buklijaš, pjesnik i prevoditelj, voditelj najstarije pjesničke tribine u Hrvatskoj Jutro poezije, koja se neprestano održava od 1964. godine, odgovorio je na naša blic pitanja.

Recite nam nešto više o tome kako je nastalo Jutro poezije. Otkud ideja i koje su potrebe publike u ovom području? Koliko dugo traje?

Dana 28.12.2024. godine navršilo se šezdeset godina od kada su se sastali u kavani Staro Petrovo selo u Mesničkoj ulici (koja će kasnije biti nazvana TINGL-TANGL) pjesnici Gustav Krklec, Vjekoslav Majer, Vesna Parun, Salih Alić, Berislav Nikpalj i drugi, kako bi obilježili godišnjicu Jesenjinove smrti, a ujedno i proslavili Nikpaljev rođendan. Nakon toga nastao je običaj da se svake nedjelje okupe i uz vino recitiraju svoje i tuđe pjesme. Navika da se pjesnici nalaze u kavani i da uz piće recitiraju samo je nastavak prakse iz nekadašnjeg „Tip-topa“, a danas „Blata“ gdje je zalazio Tin Ujević, a većina pjesnika iz ove grupe osnivača Jutra poezije, također su zalazili i u „Blato“.

Prvi voditelj i organizator Jutra poezije bio je književnik Berislav Nikpalj, iza njega dugo godina Jutro je vodila pjesnikinja Ružica Orešković, pa onda književnik Saša Meršinjak i na kraju književnik i glumac Robert Roklicer. Za sve njih bitna je karakteristika da su bili, između ostalog, pjesnici, a uz to i veliki boemi. 

Nakon tragične smrti Roberta Roklicera krajem ljeta 2018. godine, ja sam preuzeo organizaciju i vođenje pjesničke tribine Jutro poezije, a kao glavni rezultat mog angažmana vidim to da se tribina održala i da svake subote imamo punu kavanu pjesnika i gostiju.

Dakle, tribina neprekidno traje već šezdeset i jednu godinu i očito je da zadovoljava potrebe ljudi da prezentiraju svoj rad srodnim dušama, da čuju druge i da se usporede s drugima u živom kontaktu. 

Koje vam je teme važno otvoriti?

Nastojimo održati tradiciju javnog govorenja stihova, održati duh boeme koliko je god moguće u današnjem vremenu i približiti vrhunsku poeziju svima. Potičemo čitanje, pisanje i kritičan duh prema kiču i klišejima.

Koji su dugoročniji ciljevi?

Dugoročno želimo održati mjesto za druženje umjetnika u živo i direktnu komunikaciju vrhunskih pjesnika s amaterima i običnim čitaocima. To je ujedno i obrazovni čin u praksi.

Kako publika reagira na tribinu, koliko se ljudi odazivaju na ovakve događaje? Za kojeg/ju biste pisca i/ili spisateljicu voljeli saznati da je fan?

Publika dobro reagira, prije svega jer tribina ima dugu tradiciju i izvjestan ugled, zatim, mogu nastupiti svi koji to žele bez obzira na „ime“. Naravno, puno ovisi i o glavnom gostu kojeg imamo skoro svaki put. Ako je gost/gošća poznat onda je kavana puna. Ali, prosječno bude oko pedesetak prisutnih, što autora što ljubitelja poezije. 

Što se tiče fanova Jutra poezije (ako sam dobro shvatio Vaše pitanje) ima ih dosta, jer su u mladosti često prvi put nastupili na Jutru poezije ili su dolazili i upoznavali starije kolege. Mnoge danas vrlo popularne pjesnikinje i poznati pjesnici podržali su rad naše tribine, ne samo dolaskom nego su to radili besplatno. Veliku podršku smo imali recimo, od Branka Maleša pa do najmlađih, kao što su Denis Ćosić, Marija Dejanović i Monika Herceg. Uskoro nam dolaze u goste dvije sjajne pjesnikinje Marina Šur Puhlovski i Sonja Manojlović.

Budući da su financije gotovo uvijek izazov, kako izlazite na kraj s time? Vide li i donatori potencijale projekta?

U socijalizmu, tribina je jedno vrijeme imala pokroviteljstvo Muzičke omladine i bez obzira na pomalo disidentski karakter, bila je sigurna, a sada u kapitalizmu, obzirom da se profit ne vidi odmah, sredstva što dobijemo od Grada Zagreba i od Ministarstva kulture su minimalna, taman tolika da se održi u životu udruga preko koje možemo aplicirati za ta sredstva. Novci od članarine su također minimalni, ali značajni utoliko što iskazuju volju članova da tribina postoji i da se razvija. Donacija takoreći nema. Većina poslova oko rada tribine izvodi se volonterski.

Postoje li još neki izazovi s kojima se susrećete?

Trudimo se da ne padnu u zaborav pjesnici koji su u prošlosti činili dušu Jutra poezije kao što su to bili pjesnikinja Ružica Orešković i pjesnik Josip Sever. Jedno vrijem imali smo i nagrade nazvane po njihovim imenima, ali to se ugasilo zbog financija. Voljeli bismo da se Grad Zagreb oduži tim pjesnicima ili ustanovljavajući nagrade ili na neki drugi način.

Koji su daljnji koraci i planovi za budućnost, kako planirate razvijati projekt?

Plan je uvijek isti, održati svake subote tribinu na kojoj će u prvom dijelu biti gost poznati pjesnik/pjesnikinja, a u drugom dijelu pružiti priliku da nastupe svi koji to žele. Također, objaviti svake godine nekoliko pjesničkih knjiga pjesnika iz kruga oko Jutra poezije.

Možete li preporučiti jednu knjigu za koju smatrate da je, iz kojeg god razloga, čitateljima prošla ispod radara?

Nisam vidio, a možda mi je promaklo, da je netko pisao o knjizi poetskih dnevničkih zapisa Dubravka Detonija Veliki lavež u izdanju Frakture.