'Saami žene su oduvijek bile snažan i vidljiv dio društva.'

Booksina Revija malih književnosti u 2020. godini posvećena je književnosti Polarnog kruga. U sklopu Revije objavit ćemo Antologiju književnosti Polarnog kruga i tim smo povodom razgovarali s Inger-Mari Aikio, saamskom pjesnikinjom čije smo pjesme objavili u Antologiji. Razgovor je vodila Miljenka Buljević.

Pjesme koje smo preveli bave se ženskom seksualnošću i daju oštru kritiku društvenih normi oko muško-ženskih odnosa. Jesu li one dio neke zbirke i kako je do nje došlo?

Objavila sam zbirku pod nazivom 69 čuoldda (69 stupova) i u njoj su sve erotske pjesme. Ovu temu sam izabrala iz dva razloga. Seksualnost je na neki način tabu u Saami društvu, a posebno stariji ljudi ne žele o tome govoriti. Željela sam temu otvoriti za raspravu. Drugi razlog je što sam nakon razvoda ponovo pronašla vlastitu seksualnost i bila mi je to bliska tema.

Uloga žene u društvu se sporo mijenja. Pretpostavljam da žene u Finskoj imaju ponešto drugačije iskustvo od nas na Balkanu. Kakvo je vaše iskustvo kao Saami žene u Finskoj? 

Kad pitate o Saami ženama (ili Saami ljudima) nikad o nama ne mogu misliti u jednoj zemlji. Saami žene su oduvijek bile snažan i vidljiv dio društva. Danas možda čak i više nego ranije. Žene su obrazovane, one su vođe.

Vaši lirski subjekti su zaigrani, ironični i ne srame se svog tijela. Gotovo da viču o oslobađanju i posjeduju jednu prirodnu, gotovo animalističku crtu. Koliko je u vašoj poeziji važna priroda i sloboda?

Priroda i sloboda su temelj cijelog mog života. Bez prirode ne bih preživjela. Dio sam prirode i priroda je duboki dio mene. U svojoj poeziji koristim mnogo metafora iz prirode. Dala sam otkaz na svom poslu 2008. kako bih bila slobodna i to je bila jedna od najboljih odluka koju sam ikad donijela.

Erotika ili eksplicitna seksualnost u zapadnim društvima se još uvijek vide kao više muški teren. Kakva je bila recepcija ovih pjesama među Saamijima jer ste ih izvorno napisali na sjevernom saamskom, a kakva je bila recepcija na jezicima na koje su prevedene?

Prošle godine sam imala pjesnički koncert s još nekoliko drugih Saami pjesnika u Anáru (Inari), i tad sam po prvi put doživjela koliko Saamiji zaista vole tu poeziju. Stajali su i aplaudirali što mi se nikad nije dogodilo u Zemlji Saamija (op. prev. Naziv za Sápmi, arktički dio Europe koji se proteže od Norveške na zapadu do ruskog poluotka Kola na istoku u kojem živi narod Saami). Sviđalo im se što su stvari tako izravno rečene, a neke su mi žene prišle i rekle da su imale osjećaj da pričam o njihovom životu. Naravno, uvijek ima ljudi kojima je neugodno slušati o seksualnosti.

Upravo sam sudjelovala u virtualnom pjesničkom festivalu u Hondurasu. Prije festivala objavili su pjesme svih pozvanih pjesnika u španjolskom prijevodu. Čudila sam se zašto su objavili samo šest mojim pjesama jer sam im poslala 15 kako su tražili, a kasnije sam čula od organizatora da su za njih moje pjesme preeksplicitne.

Pišete na malom jeziku, ali i prevodite na sjeverni saamski. Što to znači za vas, a što za sam jezik?

Pišem na saamskom jer mi je to materinski jezik i jezik srca. To je prirodan izbor. Što više koristimo jezik, on duže živi. Priča se o izumirućim saamskim jezicima već stoljećima, ali mi smo još uvijek tu i naši jezici još uvijek žive (nažalost ne svi). Nije to samo po sebi razumljivo. Puno posla se mora napraviti da se jezik očuva živim.

Saami zajednica je prilično mala i proteže se kroz nekoliko zemalja. Kakav je njezin književni krajolik? Je li bogat, povezan? Čitate li jedni druge i imate li svoje izdavačke kuće? Prevodi li se književnost na veće jezike?

Danas se puno toga objavljuje i na saamskom. Sve više književnika odlučuje objavljivati na nekoliko jezika istovremeno. Moja zadnja knjiga objavljena je na saamskom i na finskom. Na taj način dopiremo do veće publike i možemo prodati više knjiga.

Imamo nekoliko saamskih izdavačkih kuća, na primjer moj izdavač DAT, zatim Davvi Girji, ČálliidLágádus, Iđut, Gollegiella, itd. Imamo i Udruženje saamskih pisaca.

Vi ste i izvođačica. Kako je izvedba vezana uz vašu poeziju? Razmišljate li o izvedbi dok pišete? 

Kad pišem poeziju, ne razmišljam o izvedbi, ali kad biram pjesme za čitanje, biram one koje su zabavne za čitanje i koje je lakše slušati čitane. Neke pjesme zaista morate pročitati da biste ih razumjeli, slušanje nije dovoljno.

Inger-Mari Aikio-Arianaick (1961.) saamska je pjesnikinja rođena u Finskoj koja piše na sjevernom saamskom. Osim pjesništvom Inger-Marie se u 1980-im bavila novinarstvom i fotografijom za novine Sámi Áigi, nakon čega je radila kao novinarka za YLE Sámi Radio. Objavila je sedam zbirki poezije i knjiga za djecu, a pjesme su joj prevedene na više svjetskih jezika. Njezina pjesnička zbirka Mailmmis dása (2001.) nominirana je za književnu nagradu Nordijskog vijeća 2004. Danas Inger-Marie radi kao pjesnikinja i prevoditeljica te je jedna od najproduktivnijih saamskih pjesnikinja našeg vremena.