Ovoga puta zadani pojmovi bili su vrana, toplina, raspolovljenost.
(bez naslova)
Raspolovljeni dan. Izbori su u punom jeku.
Imena političara na izbornim listama nadvila se kao zloslutne vrane nad birače.
Topla, zagušljiva biračka mjesta zjape prazna.
(grupu Konstruktorice i konstruktorke činile su Sonja, Jadranka J., Zdenka, Sanja i Vesna)
Raspolovljenost
Gospođa Jagoda uživala je za toplih dana u svom vrtu pod veličanstvenom višnjom. Pijuckala je svoj omiljeni koktel White Lady. Njezini psići znali su da je njezina siesta i bili su prilično mirni. Uživali su u zujanju pčelica i pokojeg bumbara. To idilično raspoloženje trajalo je neko vrijeme, taman da se zaboravi okolni svijet. Odjednom se psi uznemire i počnu prigušeno režati. Jagoda odvrati oči sa crnih slova svog štiva, spusti White Lady na šahovski stolić. Otmjenom i elegantnom kretnjom na pola je spustila sunčane naočale mačkastog oblika i pažljivo osluhnula zvučne signale svojih ljubimaca. Začula je šum grana i lepet krila. Pogled joj uhvati izvor remećenja mira – crna, golema vrana. Jagoda zamahnula rukama prema ptičurini misleći da će ona odletjeti. Vrančuga se samo premjestila metar dalje na krov garaže i tamo je izazovno paradirala u stilu:
- Kaj mi sad pak moreš ti, babetino mačjih očiju!!!
Peseki su shvatili da se moraju zauzeti za svoju gazdaricu, počeli su naizmjence lajati na izazivačicu. Vrana je u intervalima odgovarala glasnim kreštanjem.
- Bem ti vranu! – vrisne Jagoda – Sad će susjedi okriviti mene i moje peseke da remetimo popodnevni mir.
Jagoda se posramila svoje reakcije jer uvijek ostavlja dojam fine dame. Zaprepastila se što se u taj trenutak pretvorila u svoju susjedu Nevenku (glavnu kreštalicu u susjedstvu).
- Jesam li ja raspolovljena osoba? – pitala se Jagoda – Pa mislila sam da sam slatka Jagoda, a ne drečava Nevenka! A zašto bih ja bila ona tiša?! Ma ja ću biti zadnja crna vrana, a peseki neka viču na koju god od nas tri hoće!
Vrana je otišla, peseki su se smirili, a Jagoda je ceptila i dalje.
(grupu Lijepe dame i dalje činile su Sonja, Sibila, Đurđica, Jadranka G. i Zlata)
Vranin poučak
Petra i Ivana su sjedile na klupi u parku i uživale u toplini proljetnog dana. Pričale su o svakodnevnim aktivnostima i problemima. Razgovor se ubrzo pretvorio u nadglasavanje i u toj kakofoniji zvukova nije se znalo koja priča, a koja sluša, jer svaka je pričala svoju priču. S druge strane parka promatrala ih je grupa vrana i u jednom trenutku počela oponašati. Graktanje je postalo zaglušujuće te je privuklo njihovu pažnju. Raspolovljenost prostora pretvorila se u cjelinu. Park više nije bio samo njihov, a slušajući buku vrana prepoznale su sebe.
(grupu Na jednoj grani više vrana činile su Vera, Nada, Mira i Gordana)
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.