Posveta paralelnoj liniji

Na našem susretu Booksa Book Cluba+ razgovarali smo o knjizi Ljeta s Marijom Olje Savičević Ivančević. Autorica je dugi niz godina prisutna na našoj i široj regionalnoj sceni, uspješno meandrira između romana, kratke proze, poezije i književnosti za najmlađe, s njezinim knjigama čitatelji i čitateljice su se već susretali i rado su ih dodavali na osobne popise favorita.

Ljeta s Marijom njezin su treći roman koji se našao u finalu ovogodišnje tportalove nagrade, a uvršten je i u ovogodišnji regionalni književni izbor 'Štefica Cvek' "zbog iznimno bitnih tema koje su, istaknimo i to, tretirane s mnogo nežnosti, humora i empatije." Nakon prilično dobre reakcije kritike i stručne javnosti, preostalo je provjeriti strog, ali pravedan sud našeg čitateljskog kluba.

U ovoj knjizi autorica ispisuje dosad nevidljivu liniju ženske povijesti u likovima pet Marija (Marijeta, Meri, Maša, Marijola i Mara) koje se pojavljuju u različitim desetljećima, izvezujući intimnu povijest iz koje možemo iščitati i pratiti širu društveno-političku situaciju jednog prostora, odnosno dalmatinskog grada ("U knjigama recepata zaflekanih rumom, s čokoladnim otiskom prsta, na poleđinama fotografija i u pismima i razglednicama, spomenarima i leksikonima, po zaključanim ormarinima, ladicama i kredencama nalazila je zrnca i mrvice velike i neispisane privatne povijesti svijeta.", str. 17). Znamo da od djeda ili oca nasljeđujemo prezime, a od majki i baki moguće je naslijediti ime ili njegovu inačicu, što je pristup koji nam se posebno svidio.

Krećemo se u rasponu od punih sto godina, s obzirom na to da se najstarija Marijeta pojavljuje kao šesnaestogodišnjakinja 1921. godine, a najmlađa se Mara pojavljuje 2021. godine otprilike u istoj dobi. Od početaka turizma na našim prostorima pa do odnosa s hranom, pred nama je pregled onoga što se događalo u povijesti, a sve skupa, složili smo se, lijepo je uokvireno. Rodoslovno stablo možemo pratiti i na crtežu koji je priložen u knjizi, a koji je, radi lakšeg snalaženja, u drugom izdanju pomaknut na početak.

Upitali smo se zašto je važno tematizirati pet žena koje su rođene u različitim vremenima i s različitim sudbinama. U tom postupku iščitali smo simbolično jedinstvo, primijetili kako su one uvjetovane jedna s drugom, i to kako bi se jasno mogle uočiti promjene tijekom života žena u tih sto godina. Iako svaka od njih ima svoj jezik i karakter, ponekad nas je to skakanje u različite godine i mijenjanje imena zbunjivalo, a ponegdje se nije učinilo najbolje izvedenim, stoga su neki vodili bilješke kako bi pratili tijek priče. Tu je svakako pomagao jezik uz koji smo vezivali svaki od likova.

Ta isprepletenost na nekim mjestima dovela je do zamora, ali s druge strane, zaključili smo kako to možda i nije toliko bitno. Ako zaškiljimo tijekom čitanja i dopustimo da se one na tren izmiješaju i stope, možemo ih doživjeti kao simbol vremena, kao jednu Mariju, kao simbol ženskog statusa u kontekstu cjelokupne povijesti. U tom ključu, neki knjigu nisu čitali kao dio intimne biografije jedne obitelji, već kao politički prilično nabijenu knjigu, s obzirom na autoričinu odluku da u prvom planu istakne žene i događanja u njihovim životima.

Zanimljivo je da roman u prvom dijelu može funkcionirati kao zbirka priča, baš zato jer priče nisu kronološki poredane, pogotovo jer drugi dio objedini sve događaje na kraju i omogućuje klasičnu čitateljsku satisfakciju nakon zatvaranja korica knjige. Priče funkcioniraju same za sebe i ujedine se na kraju, što je jedna čitateljica usporedila s pričama iz svoje obitelji, kako ih je tijekom godina slušala, preslagivala i uvezivala u cjelinu. Kao posebno uspješno izveden istaknuli smo upravo kraj, sječu bugenvilije i povezivanje reza na stablu kako bi se ono spasilo, što smo tumačili kao iskorjenjivanje stare tradicije i ispisivanje nove, uz simbolično zajedništvo i savezništvo, ne samo žena, nego i muškaraca. 

Slične priče smo sve čule, neki momenti su univerzalni, stoga ovo nije samo knjiga za čitateljice, već i čitatelje, pri čemu je podcrtana važnost prenošenja kolektivnog sjećanja. Neke upečatljive scene ostat će i nakon čitanja s nama, poput scene plakanja za svim prethodnim Marijama na kraju romana. "Neka mjesta su bila zanimljivija od drugih, neke priče sam potpuno zaboravila, nekih sam se sjetila kada sam drugi put čitala", istaknula je jedna čitateljica, a složili smo se kako je jedna od najdirljivijih priča koju smo svi primijetili scena s ocem i mladom Marijom kada dobije prvu menstruaciju.

No unatoč povremenim nesnalaženjima, zaključili smo kako autorica već uživa naše čitateljsko povjerenje i, prije nego što otvorimo knjigu, znamo da smo u dobrim i vještim pripovjedačkim rukama. Knjige Olje Savičević Ivančević uvijek su prožete pismom u kojemu je duboka empatija i razumijevanje za drugoga, pažljivo istkan tekst s kojim čitateljice i čitatelji lako ulaze u dijalog i s njim se emocionalno povezuju. Njezino pisanje uvijek nam je drago, stoga preporuke za Ljeta s Marijom!