Stara slava, novi život književnosti: o mladima i književnosti na društvenim mrežama

Nikud bez društvenih mreža

Napisati u 2021. godini da su društvene mreže gotovo neizostavan dio svakodnevice svih onih koji imaju pristup internetu zvuči samorazumljivo. Ako koristimo internet, velike šanse su da bar ponekad koristimo društvene mreže – ako već ne aktivno, na vlastitim profilima, onda sasvim sigurno pasivno jer društvene mreže su posvuda i sve je na njima – ljudi, informacije, druženje, zabava…

No da ovaj uvod ne bi zvučao kao nabrajanje općih mjesta, okrenut ćemo se statistici. Prema stranici Statista.com u listopadu 2020. bilo je 4.66 milijardi aktivnih internet korisnika, a od toga 4.14 milijardi aktivnih korisnika društvenih mreža – što znači da više od pola svjetske populacije koristi društvene mreže. Prema istom izvoru globalno je najpopularnija društvena mreža Facebook s više od 2.7 milijardi aktivnih korisnika, slijedi je YouTube s više od 2.2 milijarde korisnika, potom WhatsApp i Messenger, mreže za dopisivanje, nakon kojih je na 5. mjestu popularnosti Instagram s više od 1.2 milijarde korisnika.

* Digitalna populacija u listopadu 2020.

* Globalno najpopularnije društvene mreže (siječanj, 2021.)

Ovdje vrijedi napomenuti i značajan porast korisnika interneta i društvenih mreža u vremenu pandemije. Kako bilježi stranica Datareportal, čak 46% žena i 41% muškaraca provelo je više vremena na društvenim mrežama isključivo zbog pandemije Covid-19. U anketi koju je proveo Ericsson, napomenimo i to, 8 od 10 korisnika interneta navodi kako im je internet omogućio lakše nošenje s pandemijom.

Digitalna generacija

U fokusu ovoga istraživanja jest Generacija Z (Gen Z, Zoomeri), kojoj pripadaju oni mlađi među mladima, konkretno mladi rođeni nakon 1996. (prema većini izvora), odrasla gotovo u potpunosti u digitalnom dobu i po tome se razlikuje od svojih generacijskih „susjeda“ milenijalaca. Generacija je to, dakle, koja je odrasla u 2000-ima, u vremenu procvata interneta, pametnih telefona i ostalih „pametnih“ uređaja. Kao specifičnu karakteristiku ove generacije Anna Dolot ističe činjenicu da ona „funkcionira podjednako dobro u stvarnom i virtualnom svijetu“, lako pronalazeći sve potrebne informacije i brzo ih međusobno dijeleći kontinuiranom komunikacijom, mahom na društvenim mrežama.

Kako bismo dobili preciznije uvide u preferencije mladih kada je u pitanju korištenje interneta i društvenih mreža, i ovdje ćemo se poslužiti statistikama. Facebook, globalno najpopularniju društvenu mrežu, u siječnju 2021. u ukupnoj svjetskoj populaciji koristi 12.2% djevojaka i 17.5% mladića od (za Facebook legalnih) 13 do 24 godine (preciznije: 2.6% djevojaka i 3.3% mladića od 13 do 17 godina; odnosno 9.6% djevojaka i 14.2% mladića od 18 do 24 godine).

* Globalna distribucija korisnika Facebooka (siječanj, 2021.)

Demografsku statistiku za YouTube, drugu globalno najpopularniju društvenu mrežu, nešto je teže precizno odrediti, s obzirom na drugačiju logiku funkcioniranja ove mreže (relativnu otvorenost i neregistriranim korisnicima), no prema Googleovim statistikama 85% mladih (13 – 17 godina) koristi YouTube. Kada je u pitanju Instagram, treća globalno najpopularnija društvena mreža za dijeljenje sadržaja (ako izuzmemo WhatsApp i Messenger), statistika iz siječnja 2021. je ovakva: u ukupnoj svjetskoj populaciji koristi ga 18.2% djevojaka i 18.9% mladića od 13 do 24 godine (konkretnije: 3.7% djevojaka i 3.6% mladića od 13 do 17 godina; odnosno 14.5% djevojaka i 15.3% mladića od 18 do 24 godine).

* Globalna distribucija korisnika Instagrama (siječanj, 2021.)

Eurostatovo istraživanje objavljeno u srpnju 2020. pokazalo je da 9 od 10 kućanstava (u kojima žive mladi) ima pristup internetu, a mladi od 16 do 19 i 20 do 24 godine najviše ga koriste – čak 95% mladih u ove dvije dobne skupine svakodnevno koristi internet. Među njima prosječno otprilike 83% ispitanika koristi društvene mreže. Za Hrvatsku ove su brojke još i veće, konkretno: čak 95% korisnika interneta od 16 do 29 godina koristi društvene mreže, čak 35% više od odrasle populacije. Ovaj broj za 10% je veći nego u 2014. godini i predstavlja jedan od većih porasta u Europi.

U Hrvatskoj je recentno proveden nacionalni istraživački projekt „Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih“ Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u suradnji s Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba i Društvom za komunikacijsku i medijsku kulturu, a u kojem je sudjelovalo ukupno 1772 učenika/ica prvih i trećih razreda srednjih škola iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Splita i Dubrovnika. Odgovori učenica i učenika polučili su ovakve rezultate, koji su objavljeni u prosincu 2019.:

„Gotovo svi adolescenti imaju pristup internetu od kuće (99.5%), 95.1% putem mobitela, a 77.9% u školi. Svaki treći adolescent društvene mreže koristi od 3 do 5 sati dnevno, a svaki peti adolescent više od 5 sati dnevno.

Čim stigne notifikacija, gotovo svaki drugi adolescent odmah provjerava društvene mreže, svaki treći provjerava ih nekoliko puta dnevno, a svaki peti adolescent društvene mreže provjerava STALNO, bez obzira na to je li stigla notifikacija ili ne.

Od svih društvenih mreža, najviše mladih koristi YouTube – 97.7%, zatim Instagram – 92.6%, WhatsApp – 88.7%, Snapchat – 63.2% te Facebook Messenger – 50.6%.

Instagram je društvena mreža na kojoj polovina mladih provodi najviše vremena – oko 50% njih, zatim YouTube – 20%, WhatsApp -13.7%, Snapchat – 11.3%, Facebook messenger – 2.3%, a Facebook svega 0.6 % adolescenata.“ (Izvor.)

Dakle, brojevi su rekli svoje – istraživanja o korištenju interneta i društvenih mreža poklapaju se u jednom – pristup internetu u Europi i Hrvatskoj imaju gotovo svi ispitani, a isto tako gotovo svi korisnici interneta pripadnici Generacije Z koriste i društvene mreže, u velikoj mjeri i po nekoliko sati dnevno. O reperkusijama ove nepobitne činjenice nećemo se baviti u sklopu ovoga teksta, nego ćemo, s tim u vidu, pokušati doći do odgovora koliko mladi koriste društvene mreže za pronalaženje književnog sadržaja i uopće, misle li da one mogu utjecati na njihove i čitateljske navike njihovih vršnjaka.

Književnost i društvene mreže

O književnosti i društvenim mrežama u posljednjih godinu dana u regiji pisalo se intenzivnije nego prije. Razlog ovomu vjerojatno treba potražiti u činjenici da smo njihove važnosti u vremenu pandemije postali svjesniji no ikada – na društvenim mrežama ne samo da smo se družili i bili u kontaktu jedni s drugima nego smo i pratili (književne) tribine, razgovore, gledali filmove, diskutirali na čitateljskim klubovima i drugim, najrazličitijim oblicima sastajanja (ovdje se možemo vratiti na prethodno spomenuto Ericssonovo istraživanje prema kojemu 8 od 10 korisnika interneta navodi kako im je on omogućio da se lakše nose s pandemijom).

Među objavljenim tekstovima izdvojit ćemo nekoliko. Za početak, temat časopisa Tema (siječanj-travanj 2020), koji je uredila Sanja Baković naslova Književnost na društvenim mrežama, a koji donosi razmišljanja i iskustva književnih radnika – pisaca i spisateljica, urednika/ica, pjesnikinja i pjesnika, prevoditelj(ic)a o književnosti na društvenim mrežama, prije svega Facebooku. Kao prednosti društvenih mreža zastupljeni autori/ice ističu, između ostaloga, brzinu i neposrednost informacija uz uvjet kvalitetnog filtriranja sadržaja i osviještenosti o njemu, bolju vidljivost tekstova i demokratizaciju, pa i poticanje kreativnosti, dok se kao mane ističu hipertrofija i hiperprodukcija sadržaja i s njom povezano snižavanje kvalitete te naglašen konzumeristički aspekt (više lajkova=više popularnosti).

U srpnju 2020. na portalu Kritika h,d,p objavljen je tekst Davora Ivankovca naslova Facebook – autorstvo i konzumerizam, u kojem autor promišlja „o nekim negativnim aspektima uronjenosti u virtualni svijet i društvene mreže te književnosti na društvenim mrežama, osobito Facebooku“ i društvene mreže sagleda u okviru kapitalističke ideologije i od nje neodvojivog konzumerizma, a online književnost promatra kao „tzv. književnost“ te, pozivajući se na Phila Jamesa, upozorava na degradiranje umjetnosti na društvenim mrežama i opasnosti promatranja umjetnosti kao online produkta. I Ivankovac upozorava na hiperprodukciju, koja dovodi do pada kvalitete i nedostatka autorske samokritičnosti (upogonjene vjernim lajkovima).

U 67. broju časopisa Liceulice u studenom 2020. objavljen je tekst Jasne Dimitrijević naslova Književnost i internet – živi li književnost u fejsbuk statusima?, u kojem je razgovarala s pjesnikinjom Ognjenkom Lakićević, koja ističe važnost društvenih mreža za bolji status poezije, no i ona upozorava na njenu hiperprodukciju. S druge strane, pjesnikinja i filozofkinja Maja Solar ističe klasnu poziciju književnosti na internetu – književnost jest dostupn(ij)a, ali nemaju svi koji su je željni jednake mogućnosti njenog konzumiranja. U tekstu je sugovornik i književni urednik Kruno Lokotar, koji je 2016. utemeljio nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama, bez čijeg spomena, jasno, ne može proći tekst o književnosti i društvenim mrežama. Kada je u pitaju kvaliteta radova prijavljenih na nagradu, Lokotar komentira: „velika većina je diletantska, pa ide amaterizam, pa mali dio zaslužuje pažnju i obećava, a nađe se i autora koji stvarno i odmah zaslužuju knjigu i poticaj za dalje pisanje.“ (Liceulice 67, 2020., str. 29.)

Dakle, prilikom razmatranja književnosti i društvenih mreža, odnosno književnosti na društvenim mrežama ističu se s jedne strane, šira i brža dostupnost, s njom povezana otvorenost i demokratičnost, a s druge strane, upozorava se (s pravom) na hiperprodukciju i kvalitativnu degradaciju koju ona povlači za sobom.

A što kažu mladi?

Kako bismo dobili bolje uvide u razmišljanja mlađih generacija o ovoj temi, Generacije Z koja internet i društvene mreže koristi svakodnevno, proveli smo anketu među 20 mladih rođenih nakon 1999. godine iz raznih dijelova Hrvatske (Zagreb i središnja Hrvatska, Slavonija, Zagorje, Dalmacija) koji društvene mreže koriste (i) za pronalaženje književnog sadržaja i sadržaja o književnosti, koji pišu, čitaju i „vole književnost“, a kako bismo dobili i širu perspektivu, pitanja smo postavile i nekoliko članica regionalne grupe Pobunjene čitateljke. Pitanjima koja smo im postavile htjele smo saznati više o njihovom razmišljanju o potencijalima društvenih mreža za doseg većeg broja njihovih vršnjaka, poticanje čitateljskih navika i općenito njihovoj koristi i manama.

Anketa je, da napomenemo, provedena na relativno malom uzorku i nije joj cilj donošenje konačnih sudova o odnosu književnosti i društvenih mreža kada su u pitanju mladi, koliko dobiti uvide u razmišljanja generacije koja redovito koristi društvene mreže u svrhu pronalaženja (i) književnog sadržaja, a koju, čini se, o toj temi ne pitamo dovoljno.

Za početak, istaknimo da svi ispitanici društvene mreže koriste za pronalaženje književnog i sadržaja o književnosti. Neki čak za to koriste isključivo društvene mreže. Tako nam, primjerice, Marija (17) ističe: „Mislim da gotovo sve informacije što se tiče književnosti saznajem zahvaljujući društvenim mrežama. Dakle, općenito od preporuka za čitanje, autora/ica za koje nisam znala pa do raspisanih natječaja, književnih događanja itd.“ Od društvenih mreža koje mladi u tu svrhu koriste prevladava Instagram – svih 20 ispitanika/ica sadržaje o književnosti prate na toj društvenoj mreži. Nešto više od pola, konkretnije 11 ispitanih koristi Facebook, a od ostalih društvenih mreža koriste YouTube (njih 6), TikTok (njih 4), Twitter (3 ispitanice), Tumblr (1 ispitanica), a zanimljivo je i kako je jedna ispitanica, Ema (16) navela kako koristi Wattpad, popularnu storytelling platformu, te Webtoon, portal/zajednicu za objavljivanje web-stripova. Ovakva prevaga Instagrama nad Facebookom za mlađe korisnike ne čudi s obzirom na prethodno u tekstu spomenuta istraživanja koja pokazuju da mladi sve manje koriste Facebook, svakako znatno manje nego Instagram i YouTube.

Na pitanje o stranicama i profilima koje prate i razlozima zbog kojih su odabrali baš njih, navode različita objašnjenja: filtriranje sadržaja (profili koji „neće objaviti bilo što“ Marija, 17), zanimljiv vizualni identitet, optimalna količina teksta, autentičnost („Dobivanje sadržaja od 'pravih ljudi', ne toliko od specijaliziranih stranica“ Nika, 17), aktualnost objava, specifičnost sadržaja („Još nisam našla nekoga iz Hrvatske tko je pročitao iste knjige kao ja i zato su svi profili koje pratim većinom iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država“ Karmen, 16; „Ne pišu mnogi o tim tematikama“ Ema, 16), inspiracija te otkrivanje novih knjiga.

Kada je u pitanju konkretan sadržaj koji na društvenim mrežama traže – prevladavaju preporuke knjiga (nekoliko ispitanih posebno ističu da cijene kada im preporuke otkriju nešto potpuno drugačije od onoga što inače čitaju) te recenzije/analize – ove je sadržaje istaknula polovica ispitanih, a mnogo odgovora ukazuje na to da na društvenim mrežama traže citate, poeziju („već afirmiranih autora, odnosno radove iz njihovih objavljenih zbirki“ Josip, 22), književne radove pojedinih autora/ica, te novosti iz svijeta književnosti.

Za potrebe ovog teksta htjele smo od mladih čuti kako razmišljaju o društvenim mrežama, odnosno njihovim potencijalima za poboljšanje čitateljskih navika, poticanje čitanja među nečitačima, prednostima i eventualno manama tog novog oblika konzumacije i otkrivanja sadržaja, druženja, učenja, pa i života.

Marija (17) je optimistična kada je u pitanju potencijal društvenih mreža za približavanje književnosti mlađoj publici: „Lakše je saznati koje se knjige čitaju i usmjeriti se za daljnje otkrivanje književnosti. Mislim da je mladima izuzetno važan vizualni doživljaj, tako da će ih 'lijepe' stvari više privući, zainteresirati, pa bi možda bilo važno više pažnje usmjeriti na izgled sadržaja. Mlađa publika zasigurno više vremena provodi na društvenim mrežama, tako da je to vjerojatno najveća prednost.“ Izrazito je smeta, istaknula je, što se društvene mreže predstavljaju kao da su štetne i zaglupljujuće: „Možda je ipak presudni problem u ukusu i sadržaju koji njihovi korisnici sami odabiru konzumirati. Uvijek je moguće usmjeriti pažnju i promovirati umjetnost (a društvene mreže njome obiluju), društveno angažirane profile (na primjer Grof Darkula na Instagramu)…“

Slično razmišlja i Sanja (16): „Mladi danas koriste isključivo društvene mreže i sa telefonima se najviše druže, mislim da je jedini način da se sa književnošću upoznaju, osim ako se sami ne angažuju na neki drugi način, preko društvenih mreža. Danas im razne stranice serviraju različit sadržaj koji mogu pronaći i tako se bolje upoznati sa književnošću iz nekog drugog ugla, osim školskog.“

Vrlo je optimistična i Brigita (22): „Mislim da su [društvene mreže] najbolji način za približiti književnost mlađoj publici. Mislim da dosta mladih na čitanje gleda kao na obavezu i zadatak, društvene mreže pomažu dati novu dimenziju čitanju. Iz osobnog iskustva mogu reći da kad vidim čitateljske klubove, rasprave, komentare – i ja poželim sudjelovati, što je mislim slučaj s većinom!“

Francika (16) na vlastitom nam primjeru pojašnjava: „Ja sam mnoge pisce i njihove radove upravo i pronašla putem društvenih mreža. Smatram da su društvene mreže odličan put do mladih te da se književnost treba također razvijati kroz internetske sadržaje da bude bliža publici.“ Slično razmišlja i Karmen (16): „Mladi često povezuju čitanje sa školom i odraslim ljudima, tako da je vidjeti druge mlađe ljude koji čitaju na društvenim mrežama veliko osvježenje i poticaj da i oni čitaju.“ Razliku između sadržaja na društvenim mrežama u odnosu na lektiru i školske tekstove ističe i Antonija (17): „Mislim da [društvene mreže] mogu približiti književnost mlađoj publici zato što na taj način mladi ljudi mogu pronaći više djela koja će se njima svidjeti i potaknuti ih na čitanje knjiga koje ih zanimaju, mogu uočiti da nisu sve knjige dosadne kao npr. neke koje moraju čitati za lektiru.“

Nika (17) ipak ističe da su društvene mreže odlične za približavanje književnosti publici koja već ima afiniteta za čitanje, također dajući vlastiti primjer: „S obzirom na to da sam na internetu otkad sam dosta mala (od cca 12./13. godine) mislim da je ispalo stvarno dobro da sam u tim formativnim godinama uspjela sebe okružiti sadržajem koji je uistinu kvalitetan, a ne isprazan, kao što većina online sadržaja često jest.“ Smatra da će društvenomrežni književni sadržaji, s druge strane, teže doprijeti do onih koji za književnost uopće nemaju interesa.

Ovo ističe i Zorica (16): „Mislim da su [društvene mreže] dobre za otkrivanje novih knjiga mladima koji već čitaju zbog toga što nam prikazuju objave slične onima koje već gledamo. Tako osobe koje ne prate ni jedan književni profil nemaju neke šanse da im se to nađe na explore/for you pageu.“

S ovim se slaže i Vida (20): „Nisam sigurna koliko književnost na mreži pomaže mladima koji ne čitaju jer smatram da je pri shvaćanju književnosti važna cjelovitost djela koja se ne može osjetiti u fragmentiranim tekstovima“, i napominje da, iako mogu biti dobra platforma za početno otkrivanje književnih sadržaja, ne smiju biti zamjena za aktivno čitanje.

Ipak, Mia (17) osvrnula se na oglašavanje na društvenim mrežama, na kojima se mogu odabrati vrlo specifični interesi, uključujući precizne demografske karakteristike, zbog čega bi oglašivači svoj sadržaj mogli prezentirati potpuno novoj publici, odnosno onima koji inače ne čitaju.

Erika (19) također smatra da društvene mreže ipak imaju mogućnost približiti književnost mlađoj publici te mladima koji inače ne čitaju „samim time što će osoba biti izložena nekim objavama i možda privučena estetikom neke slike“, no zbog mnoštva sadržaja koji se nudi njeno iskustvo nije pozitivno kao prethodna: „Teško mi je pronaći profile i stranice koje zaista volim, pri nekom pretraživanju uglavnom se nalaze stranice sa citatima, poslovicama i slično“, zbog čega društvene mreže smatra lošijom platformom u donosu na primjerice književne portale.

Josip (22) komentira: „Društvene mreže na neki način mogu približiti književnost široj mlađoj publici. Glavni razlog je možda i banalan, a to je sama dostupnost sadržaja, more književnih radova nudi se na samo nekoliko klikova. Prezentacija književnog sadržaja na društvenim mrežama je isto tako bitna, korisnike često na prvu privuče vizualni aspekt neke stranice ili same objave. Ona može biti odlučujuća hoće li mladi postati zainteresirani za određeni sadržaj ili ne, no mislim da nema nekih jasnih i strogih pravila koje bismo mogli istaknuti“, a ističe i da u takvom stanju stvari „lako se dogodi da postanemo zatrpani gomilom različitih sadržaja, pa je na samom korisniku da se snađe u tom 'fejsbučkom mešungu' i koristi ono što je zaista kvalitetno i korisno.“ Zbog toga bi s vremenom, smatra Josip, na temelju iskustva korisnici koje zanima književnost trebali „filtrirati“ sadržaj koji im se nudi na društvenim mrežama, procijeniti što je kvalitetno i vrijedno čitanja, a što nije, no svjestan je da do toga ne dolazi uvijek.

Josip Čekolj, koji i sam piše i objavljuje poeziju, ističe još jedan vrlo zanimljiv aspekt društvenih mreža, a to je lakši doseg publike, posebno važan za mlade autore/ice: „One su prije svega omogućile neafirmiranim autorima da tamo objavljuju svoje književne radove i pronađu svoje prve čitatelje, a afirmiranim autorima su omogućile promociju i pronalaženje većeg kruga čitatelja.“

O pisanju, društvenim mrežama i pisanju na društvenim mrežama razgovarale smo s pjesnikinjom Sarom Malić.

„Mislim da književnost na društvenim mrežama može vratiti dio svoje stare slave“

Sara Malić (1999.) mlada je pjesnikinja iz Velike Gorice koja svoju poeziju objavljuje na Instagramu, na kojemu ima pozamašan broj pratitelja. Društvene mreže, smatra ona, olakšavaju bavljenje pjesništvom „jer omogućuju pristup široj publici i lakše je privući pažnju te probuditi interes kod ljudi koji nisu nužno zainteresirani za pjesništvo ili književnost uopće. Također, mislim da društvene mreže olakšavaju kreativniji pristup u smislu da se vrlo lako može napraviti kviz, anketa, objaviti govorenu poeziju ili ukomponirati poeziju s fotografijom što je najčešće privlačnije ljudima od riječi pisane na papiru.“

I sama, kao i Josip, ističe praktičnost društvenih mreža za mlade autore/ice na početku bavljenja književnošću: „Društvene mreže su posebno praktične za mlade autore/ice koji nemaju želju za ukoričavanjem onoga što pišu. Takvo objavljivanje omogućuje osobniji, intimniji pristup pisanju koje se može kontrolirano zadržati u malom krugu poznanika ili se ponuditi široj publici, ali da i dalje zadrži ležernost. Mislim da je na takav način puno lakše promatrati vlastiti autorski razvoj, eksperimentirati i dijeliti s ljudima produkt svog slobodnog vremena koji može, ali i ne mora biti strukturiran ili ikako definiran.“

Kada je u pitanju njen vlastiti Instagram profil, kaže nam da joj je bio od pomoći u prvim književnim koracima: „Instagram mi je omogućio poznanstva s ljudima iz regije do kojih vjerojatno ne bih mogla doći ni na koji drugi način. Osim toga, objavljivanjem poezije na društvenim mrežama postala sam vidljiva književnim portalima koji su pokazali interes za objavljivanje mog rada. S obzirom na to da nemam naviku sudjelovanja na natječajima, osobito u zadnje vrijeme kad manje pišem, portali i društvene mreže puno mi znače za održavanje ipak nekakve vidljivosti publici.“

I ona misli da društvene mreže imaju potencijal za pobuditi interes za književnost među njenom generacijom: „Čar takvog dijeljenja poezije (ali često i proze) je što se nameće ljudima koji su na Instagramu i, primjerice, gledaju tuđe storyje, a dovoljno je kratko da mnogi iz znatiželje ili iskrenog interesa izdvoje vrijeme da pročitaju iako u svoje slobodno vrijeme nemaju naviku čitati. Moguće je i probuditi interes za konkretno djelo čiji se ulomak objavio i time se preporuke vrlo lako i vrlo brzo šire. Najveća prednost objavljivanja na društvenim mrežama je široka i raznolika publika koju je zasigurno nemoguće okupiti na čitanju uživo osim ako se ne radi o festivalu i etabliranom književniku (iako i tada postoje faktori kao što su udaljenost ili nedostupnost). Možda zvuči utopistički, ali mislim da književnost na društvenim mrežama može vratiti dio svoje stare slave i privući novu publiku od koje će se neki sigurno prihvatiti i čitanja fizičkih knjiga, a promicanje takvog čitanja je i dalje jako bitno.“

Ipak nije sve idealno?

Iako kod svih anketiranih mladih ljudi prevladava pozitivan stav prema društvenim mrežama te su u svojim odgovorima isticali uglavnom dobre strane društvenih mreža u kojima vide velike potencijale za popularizaciju i poticanje čitanja među njihovim vršnjacima, itekako su svjesni njihovih mana i ograničenog dosega ovakvog načina konzumacije književnog sadržaja.

Za početak, svjesni su da su društvene mreže pune neprovjerenih informacija i ističu veću legitimnost elektronskih i tiskanih medija kada je u pitanju sadržaj koji se nudi: „Mane [društvenih mreža] su manja kvaliteta i 'neprovjerenost' sadržaja, tj. činjenica da bilo tko može objaviti bilo što, a i teško je pronaći profile i stranice koje su relevantni. Booksa, novine i časopisi nude u većoj ili manjoj mjeri kuriran, probran sadržaj.“ (Erika, 19); „Kao manu bih istaknula prvenstveno manje provjeravanja izvora na društvenim mrežama nego u nešto tradicionalnijim medijima. Online profili često se puno manje zamaraju provjerenošću informacija koje dijele ili vlastitom subjektivnošću, a slučajnom online prolazniku neće pasti na pamet provjeravati svaku riječ.“ (Nika, 17) Slično misli i Francika (16), koja smatra da su informacije na književnim portalima, u novinama i emisijama provjerene i točne, što na društvenim mrežama nije uvijek slučaj.

Također, u svojim odgovorima istaknuli su da su svjesni da društvene mreže često pružaju tek djelić informacije, izdvojen citat ili parafrazu bez konteksta: „Format društvenih mreža ne podržava dug, cjelovit tekst i moguć je nedostatak kritičnosti prema manje kvalitetnim tekstovima, odnosno trpanje različitih diskursa u istu grupu.“ (Vida, 20)

Vida u svom odgovoru otvara jedan neprevidiv nedostatak društvenih mreža – pitanje kvalitete ponuđenog sadržaja. Prethodno u tekstu kao jedan od uvjeta za praćenje pojedinih profila navedeno je filtriranje sadržaja (pratit će profile koji „neće objaviti bilo što“), što se ponavlja u nekoliko odgovora. Mladi su, dakle, itekako svjesni da se na društvenim mrežama (pro)nalaze sadržaji različite kvalitete, iz neprovjerenih ili krivo navedenih izvora, i da je tog sadržaja mnogo: „Mane su društvenih mreža što nude jako puno sadržaja pa korisnici možda ne uspiju naći ono što zapravo traže.“ (Ana, 16) Slično razmišlja i Branimira (16) kojoj smetaju „prenatrpanost i sporost pronalaženja željenih sadržaja.“ Zanimljivo je da su dvije ispitanice istaknule ograničenja „kritike“ na društvenim mrežama. Zorica (16) zbog kratkoće forme sumnja u dosege i kvalitetu forme kritike na društvenim mrežama i svakako prednost daje književnim portalima, a s ovim se slaže i Sanja (16): „Na društvenim mrežama uglavnom ne postoji kritika za pojedino delo, već samo delo i komentari, koji nisu stručna kritika.“

Književnost s filtrom?

Društvene mreže čine velik dio života mladih ljudi, a posebno mladih Generacije Z. Dovoljno je pogledati bilo koje istraživanje, statistiku, mlade u našoj blizini, a možda i nas same – internet, društvene mreže, mobitele, društvene mreže na mobitelima koristimo gotovo svi. Ovo je istraživanje počelo sa znatiželjom koliko mladi (koji ipak imaju određen interes za književnost, izjašnjavaju se kao ljubitelji književnosti, ili pak sami pišu) koriste društvene mreže za pronalaženje sadržaja vezanih za književnost i misle li uopće da društvene mreže mogu utjecati na čitateljske navike njihovih vršnjaka.

Odgovori na oba pitanja su pozitivni – baš svi ispitanici na društvenim mrežama redovito konzumiraju sadržaje vezane za književnost te se svi slažu da su društvene mreže odličan način dopiranja književnosti do većeg broja njihovih vršnjaka. Ovdje treba istaknuti i da su svi ispitani svjesni njihovih ograničenja i mana – kritički razmišljaju i o društvenim mrežama i sadržaju koji im se nudi, shvaćaju da se „servira sve i svašta“, i sami ističu koliko je važno kritički „filtrirati“ društvenomrežne sadržaje, što, svjesni su, dolazi s iskustvom čitanja: čitajući osvještavamo (ne)kvalitetu objavljenog.

Dakle, ako ćemo poslušati mlade – a trebali bismo – društvene mreže, uz sve njihove mane, ipak imaju važnu ulogu za književnost danas, pogotovo kad su u pitanju mladi Generacije Z – koji na svojim uređajima imaju priliku u bilo koje doba dana pročitati pjesmu, kratku priču, podijeliti vlastiti književni rad, pronaći preporuku za iduću knjigu – a kritični stav prema svemu tome, koji svi ispitani imaju i ističu ga kao važnog, ionako se ne uči na društvenim mrežama.

***

Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.

Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK. 

Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici

Naslovna fotografija: izvor.