“Taj sektor praktički ne postoji”, kažu mi Ljubica Letinić i Lana Deban, kao odgovor na pitanje o proizvodnji audio knjiga u Hrvatskoj. Nisam uzalud to pitanje postavila njima dvjema - Letinić je prekaljena radijska novinarka, a Deban podjednako iskusna ton majstorica. Zajedno su pokrenule Book & Zvook, “svijet knjiga koje dobro zvuče”, aplikaciju za slušanje književnih djela na južnoslavenskim jezicima. Poznato je da su audio knjige izuzetno bitan format za slijepe i slabovidne osobe, čega se dotaknula i Anja Tomljenović u tekstu o Hrvatskoj knjižnici za slijepe i dostupnosti knjiga osobama s teškoćama u čitanju. Međutim, Letinić i Deban govore kako je predrasuda da je audio knjiga samo pomagalo za slijepe, i njen se potencijal sve više prepoznaje u općoj populaciji. Razgovaramo o poteškoćama proizvodnje audio knjiga u Hrvatskoj, predrasudama, ljepoti i prednostima tog formata, za kojim poseže sve veći broj ljudi diljem svijeta.
Digitalne audio knjige posljednjih su godina najbrže rastući segment u izdavaštvu. Velike izdavačke kuće (da navedemo samo neke - Audible, Hachette Audio, HarperCollins, Macmillan, Penguin Random House i Simon & Schuster) najavile su da ulažu u otvaranje većeg broja studija i zapošljavanje naratora kako bi ubrzali proizvodnju audio knjiga. U 2019. godini prodaja audio knjiga porasla je za 16% u Sjedinjenim Državama i generirala preko 1,2 milijarde dolara prihoda. U istoj su godini prihodi od e-knjiga iznosili 983 milijuna dolara, tako da je 2019. godine prodaja audio knjiga u SAD-u po prvi puta nadjačala prodaju e-knjiga.
Zbog pandemije je rast ovog sektora još intenzivniji - velik broj ljudi lani je prešao na digitalne audio knjige, koje su mnogima bile utjeha i radost u periodima izolacije. Raste i raznolika ponuda aplikacija za slušanje audio knjiga (od kojih su mnoge interaktivne), koje pokrivaju različite dobne skupine, poput primjerice aplikacije Pickatale, koja je razvijena za djecu do 12 godina starosti.
“Iza sustava kao što je Book & Zvook vani stoje ozbiljne izdavačke kuće, i to ne čudi, jer teret složenosti ovakvog mehanizma u punom rasponu od produkcije do distribucije audio knjiga, nas dvije jako osjećamo. Rast interesa za audio knjigama zabilježen je prije desetak godina na zapadu, zahvaljujući tehnološkom skoku, i polako se prelijeva na ostatak svijeta. Da interes za slušanjem knjiga postoji i kod nas svjedoče tisuće registracija u našu aplikaciju u protekloj godini. U nadi da nećemo ostati same u produkciji audio knjiga, možemo pretpostaviti da će se i kod nas s porastom interesa, stvoriti i proizvođački sektor”, kažu Letinić i Deban.
Nadaju se da bi taj sektor mogao angažirati mnoga kreativna zanimanja, a da pritom neće biti osuđen na mrvice, na što je sektor kulture uobičajeno osuđen. “Nadamo se da će ga obasjati nešto od financijskog standarda IT industrije s kojom je u ovom novom tisućljeću uvezana vjekovna praksa slušanja”, komentiraju.
Zasad kod nas ne postoji nikakvo strateško, financijsko ni stručno uvažavanje proizvodnje audio knjiga. “Postoji samo dobra volja nekolicine pojedinaca u sustavu koji su prepoznali naš projekt i dodijelili nam putem natječaja inicijalna sredstva za razvoj aplikacije i njenu nadogradnju u drugoj fazi koja upravo traje. Od prošle smo godine dobile i potporu za produkciju audio knjiga, koja je dakako dobrodošla, ali je nedovoljno izdašna i ne može biti dovoljna za veći zamah koji bi stvorio razliku, a sve zato da bismo u što kraćem roku obogatili fond naslova, jer to je preduvjet da stvorite zajednicu korisnika”, kažu Letinić i Deban.
Da su audio knjige sve popularnije, svjedoči i potražnja u knjižnicama. Iz Knjižnica Grada Zagreba (KGZ) govore nam kako audio knjiga čini 3,5% od ukupnog udjela audio- vizualne građe KGZ-a, a trend je rasta nabave takve vrste građe. Međutim, i u KGZ-u primjećuju probleme s proizvodnjom ovakvih knjiga u Hrvatskoj. “Zastupljenost audio knjige velikim dijelom ovisi o izdavačkoj produkciji u Hrvatskoj koja zasada nije toliko razvijena. Tek manji broj izdavača bavi se proizvodnjom audio knjiga, ponajviše specijalizirani izdavači poput Hrvatske knjižnice za slijepe i Zaklade ‘Čujem, vjerujem, vidim’”, objašnjavaju iz KGZ-a.
Letinić i Deban ističu kako još uvijek postoji predrasuda da je audio knjiga samo pomagalo za slijepe, ali se zapravo njezin potencijal sve više prepoznaje u općoj populaciji. Ističu i razliku u procesima snimanja audio knjiga za slijepe i audio knjiga za opću populaciju.
“Audio knjiga za slijepe trebala bi biti lišena svake interpretacije, jer joj je svrha da čovjeku koji sam nije u mogućnosti pročitati otisnuti znak na papiru prenese taj znak uz minimum novih informacija. Audio knjige za komercijalnu upotrebu rade se na drugi način, one upravo traže pravu mjeru interpretacije kako bi ‘uvukle’ slušatelja. Osim toga, knjige za slijepe napravljene su u okviru globalnih protokola koji omogućavaju snimanje audio knjiga kao pomagalo za slijepe i slabovidne osobe, pa su oslobođene plaćanja autorskih prava i zato zatvorene za javnost”, kažu Letinić i Deban. Međutim, kod nas se takve knjige mogu posuditi u knjižnicama.
“Veliki dio dostupnih zvučnih knjiga u fondu KGZ-a namijenjen je upravo za slijepe i slabovidne osobe, te osobe s ostalim poteškoćama u čitanju. Riječ je o zvučnim knjigama u izdanju Zaklade ‘Čujem, vjerujem, vidim’ i dostupne su u više knjižnica u mreži Knjižnica grada Zagreba. Članovi mogu tu građu posuđivati uz odgovarajuću dokumentaciju na uvid”, komentiraju nam iz KGZ-a.
Za razliku od procesa pisanja knjige, koji je ljudima uglavnom lako predočiti jer je u svoj svojoj raznolikosti tematiziran, romantiziran, mistificiran i demistificiran kroz književna djela i javne nastupe autora i autorica, proces stvaranja audio knjige mnogima je još uvijek nepoznanica.
“Nakon odabira teksta potrebno ga je prilagoditi govornom mediju, a to znači opteretiti ga interpunkcijom, naglascima, izgovorom pojedinih riječi, odteretiti od uobičajenih fraza tiskanog teksta koje u govoru postaje suvišne. U suradnji s glumcima i režiserima pronalazimo glas naratora, a zatim snimamo tekst, za što nam je potrebno otprilike jedno i pol trajanje knjige. U postprodukciji snimku čistimo od grešaka i neželjenih zvukova koje su nusproizvod glasovnog aparata čitača, a zatim uvodimo glazbu i šumove. Završni koraci su mastering i priprema snimke za format pogodan za slušanje u mobilnoj aplikaciji”, objašnjavaju čitav proces Letinić i Deban.
U odnosu na velik broj audio knjiga na stranim servisima koje nisu obogaćene na taj način, mnoga izdanja u Book & Zvook ponudi upotpunjena su glazbom i atmosferičnim zvukovima, a posebna pažnja pritom se posvećuje naslovima za djecu koja su pažljivo aranžirana kako bi djeci slušanje bilo zabavnije i poticalo njihovu maštu. Kako neke knjige traju dugo, tako za njihovu pohranu treba i mnogo prostora, pa su zato omogućile i da se u njihovoj aplikaciji knjige mogu preuzimati parcijalno.
Mnogo je djela koja su itekako vrijedna slušanja, pa makar i parcijalnog - primjerice, na Osmi mart ove godine Book & Zvook je u suradnji s Platformom za reproduktivnu pravdu objavio aktivističku audio zbirku poezije Bez zastoja i bez straha. Zbirka sadrži 27 pjesama 18 autorica, koje su u audio zbirku uvezale urednice Aida Bagić i Sanja Baković (za zvučnu kulisu pobrinuo se skladatelj Maro Market).
Slušanje audio knjiga u životu pod svakodnevnim kapitalističkim jarmom obično se promovira kao nešto praktično, ušteda vremena, neki vid samoobnove na putu da budemo još ubrzaniji, tržištu još “korisniji”. Takva marketinška perspektiva nije, naravno, nimalo subverzivna ni životodarna. Ali bilo bi krivo audio knjigu odbaciti na temelju takve uske i sloganski nametnute propagande, kao što ju je krivo odbacivati je kao “lijeni” medij i “varanje” u kojem nam se nudi interpretacija i umjesto nas dekodira tekst pa valjda zbog toga nije vrijedno čitalačko iskustvo.
To nam potvrđuje i vjerna slušateljica audio knjiga Matea (28), koja je nedavno završila studij medicine. “Audio knjige sam počela slušati za vrijeme studija. Obveze na medicini bile su intenzivne, užasno sam puno vremena provodila čitajući udžbenike i štrebajući, i nisam imala energije za bilo kakvo dodatno čitanje uz to. Oči su mi bile preumorne, doslovno. Radila sam i različite studentske poslove paralelno uz studij, i sve mi je to uzimalo i volje i vremena. Ali volim književnost i skužila sam da mi nedostaju priče. Jedna prijateljica mi je tada preporučila da pokušam s audio knjigama. Kao prvu sam izabrala Ocean na kraju staze od Neila Gaimana. Slušala sam je na engleskom i čitao ju je sam Gaiman. To je bilo predivno iskustvo”, priča nam Matea.
Od tada je ostala vjerna audio knjigama, koje su postale njen primarni način interakcije s književnošću. “Volim dobru naraciju, pamtljivi i ugodni glasovi mi pružaju toplinu ljudskog druženja, osjećam se nekako doma kad slušam audio knjige. Lako me uvuku, i čini mi se da sam postala maštovitija slušajući različite zvukove, vježbajući svoje uho da pažljivo sluša i mozak da vizualizira i nadopunjava ono što čujem. Svačije iskustvo je naravno drugačije, ali za mene su audio knjige ispale pun pogodak”, zaključuje.
Audio knjige imaju brojne prednosti - lakše putuju izvan velikih gradskih središta u mjesta u kojima je knjiga teže dostupna, stanu u svaki džep, omogućavaju djeci (ili odraslim novopridošlicama u našoj zemlji) koja tek uče jezik da se s jezikom zabavljaju, da slušaju različite dijalekte, da se druže s raznolikim glasovima koji im donose priče. Učenicima i učenicama koji teško procesuiraju “guste” knjige, slušanje audio formata može pomoći da rastave tekst na proste faktore, a da pritom ne osjećaju sram, pritisak ili nelagodu.
“Mnogi će manje napredni ili manje samopouzdani čitatelji moći pristupiti širem rasponu priča gdje postoje poteškoće u dekodiranju ili razumijevanje napisanog teksta može djelovati kao zapreka. Ako se tim studentima omogući pristup raznovrsnoj paleti tekstova, tada se povećavaju njihove mogućnosti za uživanje u pričama. Audio je u ovom kontekstu posebno koristan kada razmatramo nastavne tekstove u grupi u kojoj se mogućnosti učenika razlikuju”, navodi istraživačica Emily Best u analizi Audio knjige i pismenost iz 2020. godine.
Predrasuda je da je slušanje audio format “easy way out” jer i aktivno slušanje zahtijeva koncentraciju i potiče angažman, a primijećeno je i da izaziva jaku emocionalnu responzivnost kod slušatelja. Ljudski glas može potaknuti snažniji odgovor od pisanog pripovijedanja. Čitavu ljudsku povijest usmena predaja bila je osnova života, a pisana riječ i vještina čitanja u tom su kontekstu “5 do 12” izum, što ne treba zaboraviti kada govorimo o ljepoti slušanja priča i sklonosti audio formatima. Jedno je američko istraživanje iz 2016. godine testiralo i vještine razumijevanja 91 učenika nakon pristupa digitalnoj e-knjizi i audio knjizi, i u komparacijama nisu pronašli značajne razliku u razumijevanju između ishoda nakon čitanja e-knjige i ishoda nakon slušanja audio knjige.
“Kvalitete audio knjige monumentalne su za razvoj govora i razumijevanje, to je poznata činjenica, ali i starijoj djeci i mladima, one mogu biti alternativni put do teksta, prilika da razumiju i zavole literaturu kroz medij koji im je vjerojatno bliskiji”, kažu nam Letinić i Deban.
I same primjećuju kako su za taj alternativni put mnogi sve zainteresiraniji. Uostalom, čak i da sva znanstvena istraživanja i svi akademski pokliči krenu u smjeru koji ukazuje da je audio “lijeni” format, što je tako loše u tome? Možemo i moramo se zapitati - što je zapravo loše u olakšavanju procesa, u omogućavanju užitka u pričama? Ne bi li to trebao biti cilj?
Ako i nije prepoznato kao cilj u kulturnoj i obrazovnoj politici, sve se više prepoznaje kao “želja naroda”. Book & Zvook tako bilježi korisnike na svim kontinentima i lagano šire svoju proizvodnju. Kulturno uvažavanje i prepoznavanje u strateškim kulturnim dokumentima u nas i ne očekuju, kažu - čak prije očekuju otpor. “Potrebno je osvijestiti složenost sistema koji predstavlja audio knjiga i njena digitalna distribucija i stvoriti za nju adekvatnu kulturnu politiku. Mi vjerujemo u posao koji radimo i sigurne smo da će se na ovim prostorima za deset godina dodjeljivati godišnje nagrade glumcima za naraciju u audio knjigama, kao i njihovoj produkciji”, zaključuju Letinić i Deban.
***
Tekst je objavljen u sklopu projekta I to je pitanje kulture?.
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za promicanje kultura Kulturtreger.
Projekt I to je pitanje kulture? provode Udruga za promicanje kultura Kulturtreger kao nositelj i Kurziv - Platforma za pitanja kulture, medija i društva kao partner, u razdoblju od 19. kolovoza 2020. godine do 19. kolovoza 2022. godine. Ukupna vrijednost projekta je 1.342.674,05 HRK, a sufinancira ga Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u iznosu od 1.141.272,94 HRK.
Više o Europskim strukturnim i investicijskim fondovima možete saznati ovdje, a o Europskom socijalnom fondu na ovoj poveznici
S obzirom na to da rijetki pisci i spisateljice uspijevaju živjeti isključivo od pisanja, za mišljenje o honorarima i uvjetima rada pitali smo autore/ica koji račune plaćaju radeći nešto što s književnošću može imati jedino konceptualne i apstraktne veze.
Mura Palašek piše o povijesnom i suvremenom poimanju poezije u Iranu.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.