„Svi smo mi ispali iz Gogoljeve kabanice“, rečenica je koju je navodno rekao Fjodor Dostojevski, priznajući tako golem utjecaj koji je Nikolaj Vasiljevič Gogolj imao što na rusku, to i svjetsku književnost. Ta slavna krilatica i danas svjedoči o snazi njegova pera i trajnosti njegova djela. Upravo se na današnji dan, 3. ožujka, obilježava obljetnica smrti pisca koji je snažno obilježio razvoj moderne proze i trajno promijenio lice književnosti.
Gogolj (1809.–1852.), rođen u Soročincima, a preminuo u Moskvi, bio je ukrajinski i ruski književnik te utemeljitelj modernog ruskog realizma. Iako je za života stvarao između dviju kultura, njegov je književni utjecaj nadišao bilo kakve nacionalne okvire. Njegove pripovijetke i romani, među kojima se posebno ističu Mrtve duše i već spomenuta Kabanica, ostavili su dubok trag na generacije autora nakon njega. Bio je dvojezičan, rođen u obitelji poljsko-ukrajinskih korijena, što se odrazilo na njegov književni jezik.
Zanimljivo je da Gogolj, unatoč književnom geniju koji je ovjekovječen unutar književnog kanona, nije bio osobito uspješan učenik. U školi je bio tek prosječan, pa čak i slabiji iz ruske gramatike – podatak koji ruši mit o tome da su svi veliki pisci nužno bili briljantni đaci.
Njegov život bio je obilježen neobičnim interesima i strahovima. Odmalena je razvijao brojne fobije, dijelom pod utjecajem majke koja mu je često govorila o sudnjem danu i zagrobnom životu. Kasnije je razvio snažan strah od smrti, pa čak i tjeskobu da bi mogao biti pokopan živ. S druge pak strane, zanimale su ga i vedrije stvari. Volio je ručni rad, pletenje i krojenje, izrađivao je vlastite kravate te rado kuhao, osobito makarone i ukrajinske varenike.
Posljednje godine njegova života bile su obilježene krizom i dubokim beznađem. Neposredno prije smrti spalio je drugi dio romana Mrtve duše, razočaran i duhovno slomljen. Taj čin i danas izaziva rasprave među književnim povjesničarima.
Njegova Kabanica i dalje je utjecajna kao i u doba Dostojevskog i ne sumnjamo da će se to promijeniti!
Esej Lamije Milišić o kanonu, nastao povodom kolokvija "Politike stvaranja kanona na poluperiferiji".
