Napuštanje, odrastanje u sekundarnoj porodici, odlazak, bolest, proces pisanja i slikanja kao načini suočavanja sa sobom i djetinjstvom, u romanu Gabrijele Rukelj Kraškovič prikazani su kroz iskustvo koje do kraja ne može biti ispričano.
Roman Hristine Radović Andrić ne prikazuje obitelj kao prostor bliskosti, nego kao zatvoren sistem u kojem majka preuzima glavnu ulogu, ne da bi zaštitila bližnje, nego suprotno.
Magdalena Blažević oblikuje književnost koja ne uljepšava, ne podilazi i ne zaboravlja, njene priče jesu i ostaju život, svjedočanstvo i podsjetnik šta se sve dogodilo u ovih trideset godina i šta (nam) se sve još događa.
