U pjesničkoj zbirci Eveline Rudan ljubav nije cilj nego put prema pjesmi: žudnja se oblikuje u jeziku, a stvaralački čin postaje njezin pravi predmet.
Poezija Snježane Vračar Mihelač ne govori umjesto drugih, nego im otvara prostor postojanja, daje im mogućnost da budu vidljivi, da njihov život i njihova priča pronađu smisla i odjeka.
Roman Danijele Repman donosi intimnu priču o odrastanju u sjeni bolesti, tuge, šutnje i nerazumijevanja, ali i o hrabrosti da se protagonistica oslobodi okova i pronađe vlastiti glas.
