Nova knjiga Ivane Bodrožić angažirana je i provokativna zbirka priča koja govori o važnim temama, no u ponekim pričama provokativnost prevlada književnost.
Iako je književni prvijenac, nema ništa „početničko“ u pisanju Gorana Glamuzine, u pitanju je vrlo ozbiljna poetika, koja se ne viđa često.
O romanima i junakinjama Elize Clark i Sally Rooney: "Razlika između Frances i Irine je u meri u kojoj su uspele da sublimiraju klasni sram, a ta mera, ta sublimacija, to je naposletku poetika autorki koje su ih kreirale."
Pripovjedačica u romanu Lucije Tunković odlikuje se zrelošću koja se rijetko viđa u autofikciji, i ne samo autofikciji, što je, naposljetku, jedna od garancija kvalitete ove knjige.
Valentina Mavretić, mada piše o realnosti, ne piše „stvarnosnu proznu“; opisani događaji i karakteri začudni su, a ipak toliko uvjerljivi, zaobljeni, naposljetku i realistični.
