Josip Čekolj na blic

Povodom gostovanja na Reviji malih književnosti mladi pisac Josip Čekolj odgovorio nam je na blic pitanja.

Opiši se u 3 riječi! 

Teško mi je.

A sada opiši svoj dosadašnji književni rad u jednoj rečenici!

Hm, od kratkih priča do poezije na kajkavskom, ali uvijek na neki način blisko fantastičnoj književnosti.

Zašto pišeš? 

Pisanje je nešto što ne propitujem. Pisanje je za mene nešto što se podrazumijeva kao jedan od mojih „poslova“, ali svakako najljepši „posao“. Dakle pisanje = bivanje, najkraće i najjednostavnije rečeno.

Što za tebe znači pojam „mala književnost“? 

Pod „malom književnošću“ podrazumijevam „mali jezik“, odnosno književnost pisanu na jednom od jezika koji u svjetskim razmjerima imaju mali broj govornika, samim time i čitatelja.  Mogla bi se napraviti svojevrsna hijerarhija po tome, primjerice samo unutar Europe ili pak samo Hrvatske. Unutar Hrvatske bi „velika književnost“ bila pisana na standardnom jeziku, a „male“ bi bile one pisane na kajkavskom i čakavskom jeziku. Naravno, „mala“ i „velika književnost“ ne podrazumijevaju i hijerarhijski odnos u smislu kvalitete djela, no svakako ne možemo zanemarivati težak položaj „malih jezika“ i njihovih književnosti u nakladništvu i tržištu. No, između ostaloga, hrvatska književnost i dalje pripada kulturnom krugu bivše Jugoslavije, odnosno južnoslavenskom jezičnom području, tako da je broj čitatelja mnogo veći nego što se to čini.

Što ti je ograničenje u književnom smislu? 

Sve ono u čemu se dosad nisam okušao pri pisanju.

Kako se nosiš s pandemijom, kako je utjecala na tvoj književni rad?

U početku je sama karantena bila plodonosna što se tiče pisanja, no s vremenom je život u zatvorenim prostorima, s ograničenim mogućnostima kretanja i viđanja prijatelja, kolega i obitelji tijekom zadnje skoro dvije godine doveo do toga da često imam osjećaj da se više nema o čemu pisati. O pandemiji ne želim i nemam volje pisati, barem ne dok još uvijek traje.

Preporuči nam jednu knjigu! 

Pjesnička zbirka Skica za junakinju Sanje Lovrenčić!

Josip Čekolj (1999., Zabok) osnovnu školu pohađao je u Donjoj Stubici, a gimnaziju u Zaboku. Prvostupnik je kroatistike te etnologije i kulturne antropologije, a trenutno pohađa diplomski studij kroatistike i povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je slikovnice Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom (Mala zvona, 2020.) i kratke priče S druge strane rijeke objavljene u zbirci U ritmu jeze – ponor plesova (Mala zvona, 2021.). Kratke priče i poeziju objavljuje u regionalnim i hrvatskim zbornicima i časopisima. Ciklus pjesama Vreme bokčije objavio je u časopisu Poezija. Sudjelovao je na književnim tribinama u Zagrebu te na festivalima Stih u regiji, Rukopisi i Susret riječi. U veljači 2021. izbor pjesama predstavljen mu je u emisiji Poezija naglas na Trećem programu Hrvatskoga radija.