Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo tri pjesme Mateje Jurčević iz neobjavljenog rukopisa.
*
Služim se s dvjesto osnovnih riječi
jedem što je ponuđeno
ako sam cestovni otok nisam kretanje
ne žudim izreći
ne uznemiruju me grafiti
ne nastojim biti gotica
*
Pročitala sam dovoljno više prelistala
dostatno da bih otvorila poštaru
potpisala se
nužan broj da u kutu glasačkog lista nacrtam trokutasto sunce
sa zjenicama bez oka
ne razumijem sadnju borova u prostoru bez mora
to je sve što imam reći na temu ekoloških katastrofa
nakon srednje više i visoke
često koristim riječ struktura
struktura kućanstva u kojem bacanje svježih jaja o zid kuhinje
ostavlja trajan trag u umjetnosti
*
Zeleni zubi crnogorice
igličasto more usijeca se u oči
ustvari trogodišnjak s pristupom benzinu
omamljuje te miris zemlje kao davno tempera i ljepilo
po njoj se linja krzno staklenog zeca
sve može biti rana
svime se može rezati kruh
Mateja Jurčević (Vinkovci, 1995) završila je komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike za 2016. godinu, za rukopis Paranoja koji je 2017. objavljen pod naslovom Bijela vrata. Svoju drugu zbirku, Žene iz Altamire (Meandar Media), objavljuje 2019. godine. Godine 2022. s ruskog prevodi zbirku pjesama Djelomično tu, autora Semjona Hanina.
Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo tri pjesme Ognjena Aksentijevića iz zbirke "Rezervat odbeglih ptica".
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.