Ines Kosturin - izabrane pjesme

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje, donosimo izbor pjesama Ines Kosturin iz zbirke Herbarij.

Dječje slabosti

Kad sam bila dijete
moja je majka očajavala
jer sam često znala zaspati kao hrčak
sa zalogajem hrane
skrivenim u obraz

Ručak je imao njen mir
kad smo oko sebe mijenjali zidove kao kapute

Godinama potom
podbuhli obrazi gutali su ceste
umjesto krekera
i obilno ih zalijevali propuhom
kojeg su stvarali izlasci i odlasci i povratci

U pauzama između lutanja
očeva preslaba, a preslatka kava i
svježe izglačano rublje
dolazili su na svoje

Na pitanje jesam li smršavila
odgovaram
tanjurom svježeg kelja iz mog vrta
i novim podacima na osobnoj iskaznici

Prepoznajem u sebi sve više

Potrgano vrijeme
U pola centimetra inja
Zaležala sam pola metra juga
Bjelinu koja dolazi
Ptice koje ne dolaze
Pastile za grlobolju
Izraubane glasnice koje neke riječi
Odbijaju prenijeti preko sebe

Naramak naranči u kojima sam
Za dane mamurnih sumornih zora
Sakrila sunce
Ostao je preko noći u autu
I to se isto sunce kao
Šibice bez djevojčice
Smrznulo

Pola sata kasnije
Malo prije podneva
Kad je napokon svanulo
Našla sam
Golovrate odjeke gluhih grešaka
I sjeme snijega
Koji zadnjih godina dementno luta
Prije nego ga dovedu kući
Jabuke rađaju pahulje umjesto ploda

Prepoznajem sve više u hrđavim laktovima
Škljocanje sata
Škripavo grlo
Sve češće ličim na snijeg

A on sve rjeđe dolazi

Vještina završetaka

Oduvijek ne pazim kako hodam
Osim kad se ne želim pokazati
Tad se držim najuspravnije
I manire nosim umjesto lica
Očiju spremljenih na sigurno

Po noći zaključavam snove na tavan
Tako su najbliže bjesnilu
Koje isparava iz poludjelih dana

Dolaskom kući skidam kožu
I ako je izjedena danom
Razlažem ju kao izolaciju po deki
Da stradaju samo snovi
Ne koristim ih prečesto

Po danu me pluća bole od očekivanja
I bojazni što se u njima prepiru i tuku
Često izvrćem gležnjeve
Jer zaboravljam da su mi koljena
Sklona mijenjati živote

U jednom od njih
Sam vjerojatno elegantni divljak
Što graciozno nekoliko puta godišnje
Sjekirom razvaljuje jednako zidove i ljude

U jednom
znam hodati

Ni u jednom izgleda
Ne znam završiti rečenicu

Običaji

Prije obroka
običaj je u čašu usuti prstohvat bora i poluosmijeh
natopiti to dobro rakijom
pa kad se sve zajedno pomiješa
popiti, onako, uz trzaj vrata

Tako starimo

Običaj je isto tako pojesti sve što je na tanjuru
obavezno u gostima pohvaliti domaćina
a doma komentirati čime nam se sve zamjerio
biti zahvalan na svakom poklonu
ma koliko neprikladan bio
biti na kraju krajeva zahvalan uvijek i na svemu
I nikad ne odbiti kavu i rakiju

Tako odrastamo

U naša četiri zida smo nepobjedivi
osim kad razgovaramo

Ines Kosturin rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, Papirno more. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, Herbarij. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.