Vid Bešlić - izbor pjesama

Ususret gostovanju na književnoj tribini Učitavanje, donosimo izbor pjesama Vida Bešlića, dobitnika nagrade Goran za mlade pjesnike. Vid je u razgovoru za tportal rekao kako je "rukopis oproštaj s ocem". Čitav razgovor čitajte na linku, a Vidove pjesme u nastavku.

STRIC GAŠO

Mora da ima nešto u toj vodi jer svaki put kada izađem iz nje
pun sam modrica. I te modrice nisu zelene poput Kupe, već su poput leđa koja sunčaš na Mjesecu. Smisao te vode očito je kontrirati stanju mom: ohladiti me kada sam vruć, umiriti kada sam nervozan, ugasiti žeđ kada sam žedan ...
Uvijek sam se pitao koliko je duboko duboko. I kada sam pokušavao zaroniti do dna rijeke, dna nije bilo. Nikad nisam dolazio na obalu zadivljen ušćem, dolazio sam tražiti odgovor zašto se neki nikad nisu kupali u njoj.
Zašto je stric Gašo koji je obožavao Kupi pronađen u njoj
Zašto je vir progutao dijete s kraja ulice
Zašto me obrazi bole kada se smijem
Zašto me oči ne bole kada plačem
Zašto ova rijeka nanosi bol
Zašto je sve palo u tu rijeku, a ništa nije palo iz nje

POČETAK 

Majka spava na noćnom ormariću.
Iz usta padaju granate, odlazak iz grada s 
vrećicom u koju potrpava šesnaest godina i 
Prvi poljubac ispod zapaljene lipe.
Jutros su lupali na vrata.
Majka otkad je u podrumu ne govori.
Otac je otvorio.
Posijedila je u jednoj noći.
Zavezali su im oči.
Odvode roditelje u selo Joševica.
Ispalili su sedam bijelih golubica i ostavili ih u jarku.

Pronašao sam dnevnik skriven u ormaru.

Čovjek koji me spasio iz grada jučer je ubijen.
Srušili su most. Svi me traže, misle da sam mrtva.

Majka spava na noćnom ormariću. Ostavila se. 
Pobjegla je u oblike načinjene od prošlosti kako bi se uspjela oprostiti.

(za baku Paulu Cindrić i djeda Stjepana Cindrića, stradali u Domovinskom ratu)

KUPSKE BOŽICE

Odgodili smo Boga na neko vrijeme, zazivamo riječne božice.
Ostatke nestalih u vodi, daruju nama, ljudima potjeranima s plodne zemlje što popravljajući krov kuće, padaju s njega, rađaju djecu i množe se. Rašljar, bilježnica s upisanim koordinatama, novi izvori vode i prostor za istinitost.
Kada zaronimo u svjetove na dnu rijeke, možda će nas zavoljeti opet taj naš Bog.

JORDAN

Smjestio sam se udobno i upalio radio, zatvorio prozore da ne ulazi svježi zrak, kako si me prepoznala. Bit ću ovdje još neko vrijeme, kosa neka se osuši. Sve sam propustio, svi smo okupani njegovom idejom. Hoću li se ikada osloboditi kajanja, jednu stvar je učinio istinom. Mislio sam da me neće nitko vidjeti.
Prepoznala si moj način plivanja, prije spavanja šapnula  - moraš biti rijeka da prepoznaješ rijeku zarobljenu u koritu.

PRIJE MRAKA

Uvala na rijeci, hrskavi šljunak, hodam po njemu da provjerim je li još uvijek moj. Prije mraka povlačim se, grad je ten koji nikada neću izgubiti.

Iz biografije (izvor: Goranovo proljeće): Petrinja nema rodilište pa je većina Petrinjaca rođena u Sisku, a među njima 24. lipnja 2000. i Vid Bešlić. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira, piše poeziju, svira glasovir i gitaru, bavi se dramskom umjetnošću i glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.