Poezija Asme Azaizeh

Donosimo tri pjesme palestinske spisateljice Asme Azaizeh. Ove i druge Asmine pjesme objavljene su u antologiji suvremene književnosti Levanta Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju. 

Preživjela sam rat i napuhala sam svoje perje

Preživjela sam rat i napuhala sam svoje perje

Ljudi vani dovikuju uvrede opasnije od njihovih vatri
A ja gledam u čavle na zidu koji ne čuju njihove uvrede
Razmišljam o biološkom pokušaju između nas dvoje
Moji prozori, čiji su kapci zatvoreni cementom
Nosila je večernju haljinu koja je prekrivala njenu stražnjicu
kao da je vjernica

Rat me prekrio tako da sam postala kao njegovo dno
Pala sam na dno rata i moje sunce se prekrilo
Prekrila sam lice rata i postala sam strop

Na dan kada je metak probio glavu hromog Basela*
Sasvim slučajno, niknula je ozbiljnost mog sudbonosnog
pitanja o publici poezije

Moj strop
Čavli
Lice rata
Večernje haljine

Zabava smrt

Dok su tijela pougljenila kao tanki papir
Opipavala sam svoje hladno srce u tvojim rukama
I nahranila njime gavrane na zidovima

Zidovima mog vrta koji su me skrivali od rata
Rat preskače i razbija moje prozore

Sada
Osjećam gorčinu na jeziku
Ja sam ta kojoj ništa nije bilo gorko
Sada izgledam kao patrona koja se priprema za zabavu
I gledam u strop

Ja sam dno koje je nastalo nakon stvari jer je ono njihovo
dno, veće od njih, njihova stvaratelja, nastalo nakon straha,
tuge i jada.
Ili je postalo jadno...

Jad na čijoj sam zabavi plesala
I gledala sam
Kao da je to zadnje pero od mojeg perja.

* Basel – palestinski pisac koji je poznat po svojim djelima i svojim stajalištima o revoluciji i otporu. Izraelci su ga ubili 6.3.2017. nakon što im se opirao dok nije ostao bez municije, pa je dobio nadimak ‘borbeni intelektualac’.

Izvanredne vijesti 

Crkla je televizija, prijatelji moji
Izvanredne vijesti koje ste ostavili za sobom
Bile su toliko izvanredne da su ušle u moju sobu bez kucanja
A ja po prirodi ne volim takvu vrstu gostiju

Od tog trenutka, postala sam vampir, sišem krv iz njenih
vena, zamatam je s duhanom prije ručka od mesa svojih
naivnih ideja o ljudskoj vrsti

Kada su bičevaoci u Koloseju bili filmska ideja
Vatra nacističkih pećnica je samo masna crta u poglavlju
povijesti koje ću analizirati
Žrtve harakirija su samo izmišljotine u mašti suvremenih
japanskih pisaca

U stankama za reklame, začepila sam komentatorovo
grlo prije nego što mi je raspolovio osmijeh na dva dijela.
Raspolovljeni osmjesi su kao plakanje. Odlučila sam da neću
plakati nakon što se raspuknula ljubav mog srca i proklela
sam vjerske vijesti.

Nema religije u izvanrednim vijestima
Ja se priklanjam religiji glazbe
Glas Diega Cigale me podsjeća na sprovod na koji nisam išla
Perzijska glazba, bez metafore, uči me vještini vezenja
Fajruz oplakuje neidentificirana tijela dok pjeva ‘Otišli su kao
snovi, otišli su’
A ja, nakon što sam sječivom razbila nule mrtvih lokota svoje
mašte, otišla sam s njima. Balzamirala sam tisuće slika u tami
svog slomljenog srca. U njih lete leptiri dok se zaljubljuju
Njihove slane vode bujaju od žudnje za majkom i postaju
izgorjeli luk kada im nedostaje stol.

Napravila sam dovoljno vijesti za smrt. Moji snovi se
pretvaraju u novinske agencije, a moja jutra u uzbuđene
novinare koji mirišu na rane pod vratima i slušaju tiho
cviljenje svoje kože.
Vijesti postaju jedna vijest
Ubojstvo, mučenje i utapanje, sve su to djeca iz gena jednog
čovjeka.

Moji prognani prijatelji
Nitko me u industriji vijesti nije podučio
Vaše vijesti, koje su opušteno stigle, dotaknule su vrata kao
gost s dobrim smislom za humor
A ja, hodat ću vašim putem kroz mrežu, iz svog kreveta,
slušajući pjesme Cigale i Fajruz u isto vrijeme, zamišljajući
ih zajedno na pozornici, pod jednim plaštem.

Fantomska sjećanja koja ste napisali o svom prošlom životu
su kao laži iskrene pjesme. Približavam joj se kao glumac
koji umire u predstavi i kojeg publika slijedi u grob, kao stari
spisatelj scenarija koji spava sa svojim likovima i priprema
im doručak, kao cvijet pjesme koja mu bombardira krila.
Kao zvukovi koji su pjevali pa ušutjeli, poput vaših bijednih
pjesama.
Vaše pjesme razbijaju vrata poput izvanrednih vijesti
Recite imena europskih glavnih gradova da se skriju u svojoj
nutrini, gdje za vama ostaju sparno ljeto, čarolija majki iz
očiju ljudskog roda i duše džinova za tobom, i publika iz
Koloseja doziva vam imena.

U vašim pjesmama tražim spas od zla koje bjesni po zemlji i
od danonoćnih zlih demona.
Ali maskota je pod bombama i demoni otvaraju podrum
povlačeći vas u srce arene.

Moji prognani prijatelji
Kad započnu igre, dajte nam nešto izvanrednih vijesti.

Put ka sreći

Put u pakao prekriven je iglama.
Put ka sreći je kao da varaš prečicom tako da ti ruže
probadaju stopala.
Put ka sreći zasigurno prolazi uz pakao.

Preci su gledali u vodu i nisu vidjeli svoja lica, vidjeli su
Božji ispit kako upada u bunar
Na vrhovima planina, otapaju se naslonjači optočeni
zlatom.
Okolne rijeke mlijeka isparavaju poput para kuhanja
U njima je netko skuhao naša srca i nahranio vukove
Ptice, koje lete visoko na vrhove mitova, kljucaju drvo
prijestolja koje izjedoše crvi.

Pokušavam zamisliti okus vode u koju se umočio Božji
ispit
Preda mnom se pojave trenuci u kojima sam te pokušala
uvjeriti u izvedivost ljubavi
Spakirala sam svoje neuspjehe u torbe i bacila ih u
prtljažnik automobila, ali su me zaustavili na križanju
puteva i izašli kao čarobnica, koja svojim štapom pretvara
grad u spavaću sobu.

Pokušavam zamisliti boju vode u koju je umočen Božji
ispit.
Zelena kao ravnice koje je moj otac zasadio bademima,
zaplijenjene poput djetinjstva Edith Piaf
Crvena je kao pjesma koja me uči da je mazohizam
ispravan
I pakao je ispravan
I popločani put ka sreći
Njegove organe nisu otkinuli glasnici s bijelim krilima ili
suci s vagama za namjere
Namjere su uvijek dobre
Čak ni vukovi nisu namjeravali rastrgati nam srca
To je glad
A ja sam gladna sreće

Pjesme Asme Azaizeh s arapskoga je prevela Antonia de Castro Burica.

Asmaa azaizeh (1985.) je pjesnikinja i novinarka koja živi u Haifi. Diplomirala je novinarstvo i engleski jezik na Sveučilištu Haifa 2006., pokrenula je projekt Poetry Yard i bila je voditeljica knjižare i galerije Fattoush u Haifi. Radila je kao urednica u novinama te kao novinarka i voditeljica na televiziji i radiju. Za svoju prvu zbirku poezije Liwa (2011.) dobila je nagradu za mlade pisce Al Qattan 2010. Drugu zbirku poezije As The Woman From Lod Bore Me (2015.) postavila je u pjesničkom performansu u kojem se tekst na pozornici predstavio putem različitih umjetničkih formi. Njezina poezija objavljena je u različitim časopisima i antologijama te predstavljena na književnim festivalima. Poezija joj je prevedena na engleski, njemački, francuski, perzijski, švedski, španjolski, nizozemski, crnogorski, grčki i talijanski.