Začitavanje: 'Festival!'

Medijski prostor prvih dana nove godine, osim člancima o detoksikaciji organizma nakon blagdanskog prejedanja, vrvi i savjetima o donošenju i provođenju novogodišnjih odluka koje garantiraju novi i bolji život. Ako je vjerovati zlogukim drevnim narodima više nam izgleda nije ostalo previše vremena, ma kako agilni bili u ispunjavanju odluka. Zato vam na početku ove notorne godine predlažemo da se ostavite romana rijeka, romana s ključem i bildungsromana i posvetite nečemu što ćete stići pročitati dok ne dogori kratki fitilj armagedona.

Kratka je priča (ili je možda bolje samo 'priča') često zanemarena i neopravdano getoizirana. Osim što je pogodna za čitanje tijekom tramvajske vožnje ili čekanja na šalteru, priča je piscima mnogo zahvalnije područje za eksperiment. Kako je obično pišu kraće od romana, skloniji su riziku. Ako pokus propadne, nikom ništa. Ako uspije, stvara se mali literarni svijet koji ostaje s vama i dugo nakon što priču slistite u dvadeset minuta.

Takvi literarni svjetovi već deset godina svoje mjesto nalaze na Festivalu europske kratke priče, a ekipa festivala na čelu s Romanom Simićem Bodrožićem jubilej je odlučila obilježiti antologijom europske kratke priče pod nazivom Festival! (Profil, 2011.). Dok književni kuloari bruje o zvijezdama koje će možda pohoditi ovogodišnji FEKP, pogledajmo što se tamo događalo proteklog desetljeća. U antologiji Festilval! najuočljivije su književne zvijezde poput Etgara Kereta ili bookerovca Jamesa Kelmana, a stranice s njima dijele i mnogi hrvatski autori, pa je antologija dobro mjesto za odmjeravanje snaga sa strancima.

'Rane štakora i lasica', priča Zorana Malkoča o čudnovatom beskućniku koji nema sreće u vezama, ali se dobro razumije sa štakorom, svojim novim beskućnim ljubimcem, jedna je od najuspjelijih priča u antologiji. Domaće boje, osim etabliranih muških imena poput Ferića, Pilića, Ušumovića, Karuze i Pavičića, brani jaka ženska garda. Olja Savičević Ivančević uvodi nas u život hrvatskog gastarbajtera u New Yorku koji čuje glas pokojne žene, dok Maja Hrgović donosi sumornu ispovijest mlade majke koja životari u novozagrebačkom stanu. Mima Simić pripovijeda o slijepoj djevojci koja voli filmove, a Tanja Mravak vodi nas na Vis zimi, u stan bez prozora namijenjen mladoj djevojci koja je dobila posao u lokalnoj školi.

Za analizu apsurda svakodnevice kroz priču o samoubojici kojoj planove pomuti jedna nedavna globalna tragedija zadužena je bugarska književna zvijezda Georgi Gospodinov. U prošlost će vas pak, erotiziranom pričom u drugom licu jednine o venecijanskom slikarskom majstoru, odvesti László Krasznahorkai, autor romana po kojem je Béla Tarr snimio Sotonski tango.

Nemamo vremena ni za pobrojavanje svih autora, a kamoli za izlučivanje neke zajedničke estetike ili procjenu budućnosti europske kratke priče. Znamo jedino da uskličnik u naslovu antologije tamo stoji opravdano zbog pozitive i strasti za dobrom literaturom koju FEKP širi. Uoči smaka svijeta progutajte što više malih književnih svjetova i ne brinite o detoksikaciji.

Srđan Laterza