Bi li sve bilo drugačije? Što bi bilo da se to nije desilo? To su ideje na kojima se temelji roman Lucy Crown američkog autora Irwina Shawa koji je prvi put objavljen 1956. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, a u izdanju Petrinih knjiga iz 2023. godine na hrvatski ga je preveo Dinko Petriševac. U romanu je prikazan raspad i konačan slom američke obitelji više srednje klase. Oliver, Lucy i Tony Crown slika su idealne obitelji: ozbiljan, strog otac Oliver i nježna, pokorna majka Lucy odgajaju svog boležljivog, ali izrazito bistrog sina jedinca Tonyja kojeg vole gotovo do granice zaljubljenosti. Tobožnji sklad obitelji Crown raspada se nakon Lucyne ljetne avanture sa sinovim instruktorom Jeffom. Taj događaj uzrokuje slom čije posljedice ostaju jednako razorne i gotovo dva desetljeća kasnije. Slučajan susret Lucy i Tonyja u Parizu šesnaest godina nakon njihovog posljednjeg susreta zaokružuje ovaj roman.
Radnja romana smještena je u razdoblje između 1937. i 1955. godine, a prikazana je nekronološki. Događaji u tom razdoblju ne pripovijedaju se u cjelini, nego se rekonstruiraju kroz iskaze i sjećanja pojedinačnih likova koja donosi personalni pripovjedač. Pritom okvir pripovijedanja čine događaji iz 1955. godine u Parizu, dok se potom radnja u skokovima vraća na prethodna razdoblja. Svako poglavlje ispripovijedano je iz perspektive jednog od članova obitelji Crown, i to nenametljivim, odmjerenim stilom. Time se donosi nepristran pregled različitih oblika patnji uzrokovanih istim događajem. Instancija pripovjedača u trećem licu koji ima uvid u misli i osjećaje likova vješto je odabrana kako bi dala uvid u stvarnu situaciju te prikazala lice i naličje priče.
U romanu se na vrlo jasan način progovara o društvenom položaju žena u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Lucy Crown simbol je nezadovoljne domaćice koja teži životu izvan vlastite kuhinje. Frustrirana činjenicom da se unutar vlastite obitelji njezino mišljenje smatra irelevantnim, Lucy se upušta u ljubavni odnos s mlađim muškarcem. Lucy je predstavljena kao mlada žena koja se udala sa samo dvadeset godina jer je to bio jedini način na koji ona može osigurati vlastitu egzistenciju. Tijekom cijelog života njezinom sudbinom upravljaju drugi te i ona sama sebe smatra nepotrebnom i nesposobnom. Tome pridonosi i njezin suprug koji kontrolira sve aspekte njihova života. U kasnijim se poglavljima shvaća da je i on sam izrazito nezadovoljan vlastitim životom. Njegovim životnim odlukama upravljala su obiteljska očekivanja te je njegovo ponašanje dijelom bilo uvjetovano time. Kada se nakon suprugine afere Oliver za pomoć okreće prijatelju, ovaj mu objašnjava da je preljub samo jedan način na koji se samoizražavaju žene u Americi. Nevjera u romanu predstavljena je kao sastavni dio prosječnog braka. Ona ne začuđuje, nego funkcionira kao javna tajna te se smatra hirom i rezultatom dosade nezaposlenih domaćica. Lucy se odaje nevjeri kao jedinoj odluci koju može donijeti samostalno. Za nju je to čin pobune protiv vlastitog položaja unutar obitelji i društva, način na koji ona preuzima kontrolu nad djelićem svojega života. Lucy Crown želi uspostaviti identitet neovisan od muškaraca, dok joj s druge strane muška pažnja neophodna za samovalidaciju.
I dok autor spretno prikazuje zamršen unutarnji svijet žene nezadovoljne svojim brakom, neki Lucyni postupci ostaju pomalo nejasni. Nakon što se sazna istina o njezinoj aferi, Lucy Oliveru postavlja ultimatum. Ona pristaje dati drugu šansu njihovom braku jedino ako više nikad ne mora vidjeti svog sina, za kojeg je uvjerena da je mrzi. Zbog toga Tonyja šalju u internat gdje provodi cijelo svoje školovanje te ga otac samo povremeno posjećuje. To nesuočavanje je dovede do godina ljutnje i međusobnog zamjeranja. Tony nakon toga postaje ciničan i hladan muškarac koji gaji izrazito nepovjerenje prema ženama te koji svoju suprugu Doru smješta u jednake životne uvjete u kojima se nalazila njegova majka, naizgled joj oduzimajući svu moć odlučivanja o budućnosti braka. Baš kao i Lucy, ona je odustala od obrazovanja da bi se ostvarila kao supruga i majka. Tony, Dora i njihov voljeni sin Bobby čine zajednicu posve nalik onoj u kojoj je Tony odrastao prije majčine nevjere. Time se na zanimljiv način pokazuje da Tony ne može pobjeći od disfunkcionalnosti obitelji jer njezine posljedice nosi u sebi te ponavlja stečene obrasce. Na taj se način uvodi motiv transgeneracijske traume koja je u jednakoj mjeri prisutna i nakon osamnaest godina. No, Tony dobiva mogućnost da promijeni dinamiku unutar svoje obiteljske trijade te da prekine niz ogorčenosti i nezadovoljstva. No roman čitatelju ne daje potvrdu optimističnog razrješenja, nego ga ostavlja da sam donese sud o vjerojatnosti takvoga raspleta.
U središtu romana je ideja o posljedicama koje mogu ostaviti neriješeni odnosi. Likovi su odabrali put bježanja od uzroka problema, što je rezultiralo time da svi budu nesretni. Njih progone pogrešne odluke koje su donijeli i negativni efekti koje su one proizvele. Pritom ih određuje njihova izrazita statičnost i pasivnost. Umjesto da se suoče s onim što se dogodilo, likovi to prihvaćaju kao datost na koju nemaju utjecaja. I nakon što su sina isključili iz obitelji, Lucy i Oliver nisu mogli spasiti svoj brak. Nastavili su zajedno živjeti u prešutnom međusobnom predbacivanju i nepraštanju. Njihov posljednji susret obilježen je nasiljem. Oliver, svjestan činjenice da ga Lucy nikad nije prestala varati, prije odlaska u rat pretuče je i odlazi iz njihove zajedničke kuće. Međusobni prezir koji se s godinama skupljao u njima naposljetku izlazi na vidjelo i doslovno završava u krvi.
Prostorna i vremenska distanca koja je godinama postojala između majke i sina prikazana je i na razini pripovjedača. Pripovjedač u trećem licu koji ima uvid u misli likova u dvama trenucima prelazi u drugo lice množine, i to u situacijama u kojima Lucy i Tony ostaju nasamo nakon što se nisu vidjeli šesnaest godina. Tako kaže: Ako malo zažmirite i odmaknete vino te pogledate malo iz bližega, nešto u tome prizoru nije bilo dobro.“ S obzirom na to da čitatelj romana nije neupućeni promatrač, logično je zaključiti da je promjena lica u kojem se pripovijeda odabrana kako bi podcrtala emocionalnu udaljenost likova.
Likovi su žrtve vremena i društvenih okolnosti u kojima žive, kreću se unutar nametnutih rodnih uloga nesvjesni nezadovoljstva koje im to izaziva. Njihovim životima upravljaju društvena očekivanja, a svaki otpor prema njima smatra se deliktom. Nepromišljeni pristup pokušaju emancipacije Lucy odvaja od djeteta. Ali ovo nije samo roman o ženi koja pronalazi sebe, nego roman o raspadu obitelji, neriješenim osobnim, ali i društvenim odnosima. Likovi međusobno uništavaju jedni druge, ali to rade nenamjerno. Oni to rade jer ne mogu ili ne znaju bolje.
Je li raspad obitelji bio neizbježan ili je samo posljedica loše odluke u krivom trenutku? Odgovore čitatelj mora pronaći sam. I dok završetak romana nagovještava potencijalno premošćivanje obiteljskog jaza, nameće se pitanje može li se osamnaest godina prezira i zamjeranja samo zaboraviti.
Ivona Novosel
Kritika je objavljena u sklopu projekta Kritika - danas za sutra koji financiraju Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Portretirajući jednu građansku obitelj srednje ili niže srednje klase Hermann Broch nenametljivo kroz "Nepoznanicu" provlači za njega i cijelu njegovu generaciju vrlo važne teme i pitanja.
Ornela Vorpsi vješto stvara atmosferu u kojoj se isprepliću ljepota i užas, nježnost i okrutnost, pružajući nam uvid u stvarnost života u Albaniji kroz oči onih koji su najviše pogođeni – djevojčica i žena. Piše: Lucas Legović.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.