KRITIKA 38: Aleksandar Hemon

Bez problema mogu zamisliti holivudski hit inspiriran emigrantskom životnom pričom Aleksandra Hemona: čovjek početkom devedesetih dolazi iz Sarajeva na stipendiju u Chicago, na CNN-u i u prekooceanskim telefonskim razgovorima koje je sve teže uspostaviti sluša o početku rata u Bosni, odlučuje ostati u stranome gradu i tamo preživljava baveći se poslovima rezerviranima za one less fortunate; noću, međutim, ustrajno piše na jeziku koji nije njegov, radi, bori se i, nakon samo nekoliko godina, objavljuje zbirku priča. Knjiga postaje veliki hit: slijede oduševljene kritike, nagrade i još veći uspjeh s prvim romanom. Naš se junak ženi Amerikankom, putuje, gostuje na sveučilištima i ekskluzivnim skupovima, pričajući svojim novim sunarodnjacima ganutljivu, potresnu priču o dalekoj zemlji i njenoj tragičnoj povijesti... Sve što treba prosječna filmska mainstream fikcionalizacija puta do zvijezda je tu: na površini dirljiva priča o neočekivanom usponu usamljenog underdoga, a ispod kulturna i jezična asimilacija, 'orijentalizam' politički korigiran samoopravdavajućim suosjećanjem i sažaljenjem egzotičnog drugog, jeftinim emocijama maskirana apologija društva koje nudi bezgranično obilje neslućenih prilika baš svakome tko pristane na osnovna pravila igre i slične ideološke konstrukcije tvornice (američkog) sna. Vrhunac bi, pretpostavljam, bio trenutak u kojem pisac dobiva čuvenu 'stipendiju za genijalce' (kako je, s predvidljivim nedostatkom imaginacije, nazivaju mediji) Fondacije MacArthur, u iznosu od pola milijuna dolara... i uspjeh na box-officeu je zagarantiran. Uz malu preinaku dokumentarne građe, doduše: bilo bi poželjno ne spominjati previše sadržaj Hemonovih knjiga. One, naime, sustavno dekonstruiraju upravo taj američki san.

Činio je to debitantski roman Čovjek bez prošlosti, čini, još i više, Projekat Lazarus (V.B.Z., 2009.). Povezuju ih i drugi elementi: toponimi (Sarajevo, Chicago...) i karakterizacija glavnih likova, recimo, šalju nedvosmislene autobiografske signale; to je, međutim, samo jedna od razina isprepletanja fikcije i dokumentarne građe kod Hemona.

Projekat se, tako, razvija u dva glavna narativna toka: američki pisac i bosanski emigrant Vladimir Brik dobiva književnu stipendiju i kreće na putovanje u Europu, od Ukrajine, preko Moldavije i Rumunjske, do Sarajeva, kako bi prikupio građu za svoj roman o Lazarusu Averbuchu – također emigrantu – kojeg je 1908. ubio šef čikaške policije. Mladić, siromašni Židov u bijegu pred pogromom u Ukrajini, naknadno je proglašen anarhistom i pripisan mu je, bez ozbiljnijih dokaza, pokušaj atentata. U Chicagu su tada izbili nemiri i sukobi, da bi cijela stvar naposlijetku bila zataškana spretnim medijskim manipulacijama. Priča o Lazarusu – svojevrstan 'roman u romanu', organiziran oko podataka iz povijesnih studija i dostupnih novinskih svjedočanstava – druga je pripovjedna linija Projekta.

Brikov put u središte postsocijalističke tame istodobno je potraga za samim sobom i bijeg od Amerike u kojoj, društveno obilježen nezaposlenošću i intimno opterećen neshvaćenošću, živi bračne atavizme nekadašnje ljubavi sa suprugom Mary. Ona je brain surgeon; dok se muževljevi solilokviji melankolično pletu oko statusa ljudske duše, Mary skalpelom, bez suvišnih 'zašto', u praksi razrješava tajne ljudskog uma. Na putovanje Brik kreće s Rorom, fotografom i drugom iz škole, kojega je sreo na nekoj čikaškoj zabavi. Njihov itinerar punktiran je epizodama i slikama iz uvriježenog imaginarija depresivne tranzicijske sadašnjosti: opasni svodnici i jeftine kurve, sitni lopovi i krupni tjelohranitelji, neprijazni ugostitelji i potkupljivi policajci, oronuli hoteli i loše ceste... i, naravno, poneki McDonalds. Ova živopisna propast Istoka dodatno je nasaftana Rorinim pričama s granica vjerojatnog, doživljajima iz sarajevskih ratnih dana u kojima glavne uloge igraju lokalni warlord Rambo (književni rođak stvarnih 'zajebanih' tipova iz tog vremena, notornih Cace i Juke) i amoralni, beskrupulozni strani dopisnik Miller. Brik nikako da se odluči vjerovati im ili ih otpisati kao zavodljive laži; na kraju, Rorina sestra, koju će upoznati u Sarajevu, lakonski razrješava problem izričući premisu cijeloga romana: "Nešto je uvijek istina", a Brik odlučuje ostati u rodnome gradu, odustavši od svoga 'lažnog' života s pogrešne strane oceana.

Njegova izmještenost i neuklopljenost u "zemlji slobodnih i domu hrabrih" zrcali se, pritom, u pripovijesti o Lazarusu Averbuchu. Roman započinje spomenutim ubojstvom u kući uglednog policijskog načelnika. Nakon toga, sve se svodi na instrumentalizaciju te smrti. Senzacionalističke novinske konstrukcije ubrzano proizvode atmosferu straha i nesigurnosti, nepogrešivo locirajući neprijatelje sistema: "... labavi imigracijski zakoni, šokantna neukost naših stranih stanovnika iz nižih klasa, njihova urođena lijenost, kao i degenerisanost uobičajena u zemljeme njihovog porijekla, zajedno s pogubnom mješavinom salona, kocke i ateizma, pobrojani su kao direktni uzroci." Prisjetimo se, početak je stoljeća i bauk anarhizma kruži Amerikom, potaknut useljeničkim valovima i sve radikalnijim socijalnim raslojavanjima, a ime Emme Goldman izgovara se u višim staležima kao najstrašnija prijetnja. Nije teško povući paralelu s famoznim 'ratom protiv terora': razobličujući mehanizme stvaranja ksenofobije, panike i mržnje spram 'drugačijih', Hemon je precizno označio uporišne točke izvitoperenog američkog 'patriotizma' u godinama nakon 11. rujna. Čitanja Projekta, inače, išla su uglavnom baš tim smjerom, naglašavajući implicitnu – ali, uostalom, ne i pretjerano prikrivenu - kritičnost romana spram globalnog militarizma Busha mlađeg. Čini mi se zanimljivijim fokusirati se na drugi, jednako aktualan aspekt – javnu transformaciju eminentno klasnoga sukoba u termine 'politike identiteta': naime, dok predstavnici i čuvari reda i poretka invektivama potpiruju masovnu mržnju, bogati Židovi, u strahu od pogroma, čine sve ne bi li se distancirali od Lazarusa, skupa s prezrenim anarhizmom...

A dok se građani opasnih namjera bore za vlastite interese, javne salve optužbi i licemjerna odricanja tragično se prelamaju kroz lik Lazarusove sestre Olge. Izvrgnuta policijskom ispitivanju, ponižavanju i maltretiranju, pokušava osigurati svome bratu makar dostojanstven sprovod, skrivajući istodobno njegova navodnog suučesnika. Bratovo tijelo biva pokopano bez ikakva obreda, potom ga potajice vade iz groba (najvjerojatnije) studenti medicine – to je Lazarusovo 'biblijsko' uskrsnuće, pri čemu se pojavljuju i zaluđeni vjernici, uvjereni da se upravo ostvaruju riječi iz Novoga zavjeta – da bi, konačno, leš bio pronađen, Lazarus propisno sahranjen, suučesnik spašen; jedini koji strada je posve nevini susjed, koji je imao nesreću da živi u stanu do optuženoga.

Projekat Lazarus nosio je teret velikih očekivanja – drugi roman nakon iznimno uspješnog debuta, pa još nastajao u okrilju one polumilijunske stipendije... A dočekan je opravdano pohvalnim kritikama i komentarima i već je stigao ući u finale ugledne National Book Reward. Iz naše perspektive, doduše, možda može zasmetati izrazit osjećaj da je knjiga pisana s američkim čitateljem na umu i nišanu: dosta od onog imaginarija tranzicijske bijede iz priče o Vladimiru Briku kod nas se čini već puno puta napisanim i pročitanim; dosta toga vuče na egzotični mizanscen pripravljen za očekivanja zapadnog promatrača. Bilo kako bilo, ta je primjedba ipak nedovoljna da poništi dojam kako je riječ o još jednoj vrlo dobroj, prepoznatljivo hemonovskoj prozi: čak i ako je krojena po nekim pretpostavljenim mjerilima globalne čitljivosti, još uvijek je daleko od prevladavajućih ideoloških matrica koliko i Chicago od, recimo, Sarajeva.

Boris Postnikov 

Boris Postnikov (Split, 1979) - diplomirao filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao copywriter, uređuje dvotjednik Zarez i virtualni časopis za književnost www.knjigomat.com, a objavljuje još i na Trećem programu Hrvatskog radija.

***

KRITIKE - projekt aktivne suradnje mlađe kritičarske populacije Bookse i beogradskog Betona.

Kritičko skeniranje novih domaćih knjiga i probrane regionalne ponude (BiH, CG, Srbija). Sve ono s čim ste se htjeli upoznati i vrijednosno usporediti, samo što nije bilo nikoga da se time pozabavi.