Književna kritika između teksta i konteksta u Sarajevu

Kao i svake godine, ovaj sedmi po redu Bookstan u Sarajevu uz bogat program festivala popratila je i radionica književne kritike. Na radionici se okupljaju zaista dobro probrani i već u polju aktivni akteri iz cijele regije. Neki od njih djeluju kao kritičari, kulturni novinari, književni prevoditelji, urednici, lektori, a neki pišu autorsku prozu i poeziju.

Nakon Krune Lokotara, Vladimira Arsenića, Katarine Luketić i Nenada Veličkovića, ovogodišnja voditeljica radionice bila je Jagna Pogačnik – književna kritičarka, urednica i prevoditeljica. Iako je već vodila slične radionice, ovakav format rada joj jest bio nov. No, kako i sama priznaje, lako se snašla i svoje je mlade kolege opušteno vodila kroz rad – dijelom iz razloga što su već stasali i potreban im je samo mali impuls da krenu u pravome smjeru. Na tekstovima o Buybookovim izdanjima koja se na Bookstanu tek trebaju promovirati unaprijed se radi i po mjesec dana, a zajednički potom i nekoliko dana pred festival. Svake godine oni koji se svojim tekstovima posebno istaknu, dobiju i nagrade.

Mladi iz regije, unatoč tomu što vole i rad i pisanje, doista cijene ležernu atmosferu i najviše im odgovara rad uz mentore koji dovode i takve goste, dakle one koji se ne libe razgovarati o svim mogućim temama koje muče kritičara i koji pokušaju odgovoriti na svako pitanje, čak i kada shvate da ih nakon mnogo više godina iskustva muče jednaka pitanja. Ove je godine na radionicu Jagna Pogačnik dovela zanimljive predavače koji su u svoja izlaganja i raspravu uključili sudionike. Feministkinja, ženska i mirovna aktivistkinja te sveučilišna profesorica Rada Borić osvijestila je važnost pisanja i govora o ženama te istaknula da je važno obratiti pažnju na korištenje imenica, ali i glagola u ženskome obliku kadgod je to moguće. Također je osmislila zanimljive radionice i igre kojima je otvorila sudionike i zbližila ih kao grupu. Pisac Saša Ilić predstavio je Beton u kojemu je nekada djelovao, a Semezdin Mehmedinović ušao je u dijalog o tome što mladi danas rade i pokreću i usporedio to sa svojim aktivnostima u mladim danima. Marko Pogačar oduševio je sve polaznike svojim promišljanjima o objektivnosti u kritici, autorstvu u kritici i što kritički tekst čini autorskim tekstom te o negativnoj kritici. Nakon njegovoga su gostovanja svi oduševljeno komentirali spoj elokventnosti i obrazovanosti, ali i prizemljenosti pisca koji je vrlo rado ušao u opušteni dijalog. Pjesnik i sveučilišno profesor Senadin Musabegović govorio je o ratnoj poeziji, a književna prevoditeljica Tamina Šop ostavila je doista snažne utiske – govorila je o prevođenju, vlastitim mukama po prevođenju i nedoumicama, problemima na koje nailazi i o mogućim rješenjima. Nimalo pretenciozno, nego s puno topline i nadasve poučno. Zaključak koji se protezao kroz sve radionice jest bio da svi ponekad malo teže plivamo poljem, ponekad se spotaknemo, ali je posve u redu što nas muče mnoge dvojbe, kojim se god poslom u kulturi bavili i kolikogod iskustva imali.

Najzanimljivije je ipak što se mnogo mladih opetovano i vrati na radionicu. Svake je godine – zahvaljujući voditelju – ona drugačije koncipirana. Tako da i ona sljedeća uvijek donosi nova znanja i otvara nove poglede. Dobitnica prve nagrade za najbolju kritiku Zejneba Hajdarević iz Sarajeva tako je poručila da: ,,Ako je književnost nešto što u velikoj mjeri intezifikuje život, onda je Bookstan bio pravo mjesto na kojem se to moglo i osjetiti. Na ovom mom prvencu od radionice i festivala, poznanstva ljudi iz regiona i iskustvo rada na književnim kritikama itekako su ostavila dubokog traga te sam neizmjerno zahvalana na toj prilici druženja i upoznavanja sa čitavim spektrom kulturne književne diferencijalnosti, kao i na posmatranju prirode reagovanja na ovaj naš svijet svakodnevnice kojeg samo umjetnost može tako šarmantnom kreativnosti zabilježiti. Mislim da smo se zaista lijepo proveli u toj sedmici napornih obaveza, upravo zbog divnih ljudi i još divnije atmosfere samog festivala, te se radujem našem narednom okupljanju.”

Mnogo drugačije utiske nije ponijela ni Suzana Džuver iz Novoga Sada, dobitnica druge nagrade: ,,Na Bookstanovoj radionica književne kritike imali smo priliku da razmenjujemo iskustva te da zajedno istaknemo važnost kritičke misli. Predavanja su bila koncipirana tako da svako od polaznika može da dođe do izražaja pa smo svakodnevno iz razgovora crpili nove značajne informacije iz čitavog regiona. Svi mladi ljudi imali su priliku da stupe u kontakt sa već afirmisanim autorima i autorkama, kao i da od njih saznaju na koji način mogu da zakorače u svet književnosti.”

Sara Kopeczky Bajić iz Splita, jedna od već afirmiranih mladih autorica u Hrvatskoj, također je sudjelovala na radionici. Ona kaže: ,,Za radionicu sam saznala preko prijateljice, pjesnikinje Melide Travančić, koju sam upoznala kad je bila na rezidenciji u Splitu. Jako mi je drago što sam imala priliku biti u Sarajevu tih tjedan dana, upoznati mlade kritičare iz regije, učiti o književnoj kritici, pisati i slušati predavanja raznih pisaca, prevodilaca i kritičara. Osobito mi se svidjelo predavanje Rade Borić koja nas je nizom interaktivnih vježbi natjerala da se zagledamo u predrasude vezane uz rod i spol koje prožimaju ne samo našu svakodnevicu, već su upisane i u sami jezik koji koristimo, što je tema koja mi je vrlo bliska, ne samo u mojim esejističkim i kolumnističkim radovima, nego i u književnosti koju pišem. Vjerujem da ću znanja koja sam stekla na ovoj radionici primijeniti i u budućnosti, ne samo u pisanju književne kritike, nego i u čitanju i analizi raznih slojeva značenja nekog književnog djela.”

Milica Petrović iz Šapca nimalo suptilno nas poziva da se trgnemo: ,,Valjda svi mi koji volimo književnost na neki pomalo autistični način bežimo od stvarnosti u udobni svet fantazije stvarajući sebi finu zonu komfora u kojoj se ne moramo previše suočavati sa stvarnim svetom. E pa radionica je bila dragoceno iskustvo u kojem se književnost i stvarnost susreću na najbolji mogući način! Drago mi je da sam imala priliku da upoznam toliko sjajnih pametnih kul radoznalih mislećih otvorenih mladih ljudi koji čitaju, pišu, ali najviše - angažuju se. Ne čekaju ništa, preuzimaju stvar u svoje ruke.”

Dobitnici specijalne nagrade Emiliji Vučićević iz Gornjega Milanovca ovo je bila prva radionica književne kritike, što se pokazalo kao dobar motivacijski boost za samostalni praktični rad nakon sve teorije s faksa. Koncept radionice čini joj se dobar – čitanje tuđih tekstova ispostavilo se jednako korisnim kao i feedback drugih na vlastiti tekst. Dodaje da smo cijelo vrijeme aktivni i angažirani, bez formalne napetosti, nego iz puke potrebe za razgovorom o knjigama i kritikama, a Dragana Đokić iz Novoga Sada i Ana Ogrizović iz Beograda posebno su istaknule poznanstva koja su stekla za vrijeme radionice i važnost umreženosti u regiji te održavanja međusobne suradnje.

Stanislava Paunović iz Beograda svojom je izjavom uspjela zaokružiti smisao i bit radionice te kaže: ,,Bilo mi je zanimljivo celokupno iskustvo radionice – kako rada na tekstovima, tako i razgovora sa gostima jer smo preskočili fazu opštih mesta u razgovorima o književnosti i kritici i prešli odmah na konkretna iskustva i probleme sa kojima se, kako se ispostavilo, svi srećemo – bilo da studiramo, pišemo kritike na različitim portalima, radimo u izdavaštvu i sl. Jagna je od početka uspela da stvori prijateljsku i ležernu atmosferu koja mi je veoma prijala za rad. Nisam osećala pritisak da učestvujem, već se to sve prirodno odvijalo. Super je bilo doživeti druge perspektive i videti koliko jedan element nečijeg teksta može na različite načine da ostavi utisak kod čitalaca – posebno kad je reč o potpuno oprečnim doživljajima. Od gostiju su, što se tiče informativnosti, pokrenutih diskusija i generalno prijatnog i prijateljskog pristupa, posebno upečatljivi bili razgovori sa Radom Borić, Taminom Šop, Markom Pogačarem i Sašom Ilićem.”

Damir Uzunović, direktor izdavačke kuće Buybook koja podržava festival Bookstan i popratnu radionicu, naglasio je upravo veliku važnost takvih programa za mlade i dodao kako vjeruje da bez toga ne bi ni bilo festivala, a ni budućnosti književnosti. Otkrio je i kako je od stotinjak mladih koji su dosad prošli radionicu, barem desetak njih sada već aktivno i afirmirano u književnome polju, a mi smo ih pobrojili i dosta više, što je pak doista odličan poticaj za prijavu na sljedeću radionicu.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.