Feministička čitaonica: Pogled unatrag i preporuke

Od listopada prošle godine do sredine lipnja 2024. drugi četvrtak u mjesecu bio je rezerviran za Feminističku čitaonicu, čitateljski klub koji smo organizirali u suradnji Bookse i zagrebačkog Filozofskog fakulteta u okviru Horizon Europe projekta The Cartography of the Political Novel in Europe. Tijekom devet mjeseci od skupine čitatelja i čitateljica povezanih sličnim interesima stvorili smo malu čitateljsku oazu, vrijeme kojem se veselimo i mjesto za zanimljive rasprave, ali i dobre književne preporuke!

Budući da se Feministička čitaonica održava u sklopu projekta posvećenom političkom romanu, čitateljski fokus usmjerili smo na istraživanje različitih načina na koje suvremeni i moderni romani oblikuju predodžbe o rodu i rodnim odnosima. Tijekom sezone iz susreta u susret alternirali smo domaću i svjetsku književnost (u prijevodu), počevši od unaprijed najavljenih naslova do internog odabira među preporukama članova i članica kluba.

Sezonu smo otvorili spojem feminističkog klasika i aktualnog naslova. Imajući u vidu gotovo stoljetni raspon koji ih dijeli, povezali smo čuveni esej Vlastita soba Virginije Woolf (1929; prijevod Iva Grgić Maroević, Centar za ženske studije, 2003) s kratkim romanom Borbe i metamorfoze jedne žene Édouarda Louisa (2021; prijevod Vanda Kušpilić, OceanMore, 2022). Pitanjima koja su iskrsnula povodom ovih dviju knjiga ucrtali smo početne koordinate kojima smo se kretali (i s kojih smo povremeno skretali) u ostatku sezone: na koji se način problem emancipacije, a napose emancipacije pisanjem i znanjem, artikulira u vezi s rodnim odnosima, predodžbama i očekivanjima? Kakve granice spisateljskoj emancipaciji stoje na putu i kako se različiti književni tekstovi i konteksti s njima suočavaju? Koliko je danas relevantna kritička perspektiva koju je prije gotovo stotinu godina zauzela i feminističkoj kritici u nasljeđe namijenila Virginia Woolf? Čemu možemo pripisati udio autofikcije u aktualnim raspravama o književnom angažmanu?

Srodna pitanja, iz sasvim drugačijeg kulturno-povijesnog trenutka, postavili smo i uz roman Daše Drndić Canzone di guerra: nove davorije (1998, Meandar), kojim smo na sastanku u studenom otvorili blok čitaonice posvećen domaćim naslovima. Roman smo čitali zajedno s izborom iz zbirke Kultura laži: antipolitički eseji Dubravke Ugrešić (1996, Arkzin) kao odgovarajućim (kon)tekstualnim okvirom. Osvrtom na status autorica u domaćem književnom polju od 1990-ih godina naovamo dotakli smo se i specifičnosti feminističkog angažmana u regionalnom književnom kontekstu te brojnih pitanja koja oba opusa otvaraju, poput veze pisanja i egzila, ženskog disidentstva u patrijarhalnoj kulturi, odnosa književnosti i povijesti, dijaloga s književnim kanonom i osobitosti „književničkog naroda“.

Na ostalim sastancima s domaćim naslovima razgovarali smo o nagrađivanim romanima koji su u posljednjih nekoliko godina privukli pozornost domaće feminističke kritike. Ljeta s Marijom Olje Savičević Ivančević (2022, Fraktura) ugrijala su nas u siječnju, a uz neobičnu strukturu ovog romana istraživali smo veze književnog pripovijedanja i u „službenoj“ povijesti naših prostora od početka 20. stoljeća naovamo još uvijek neispisanih ženskih priča. U sličnom smjeru odveo nas je i roman Uhvati zeca Lane Bastašić (2019, Buybook), kojim smo pogled na 1990-e napokon prelomili kroz prijeko potrebnu prizmu ženskog prijateljstva. Među domaćim naslovima očarala nas je Mladenka kostonoga Želimira Periša (2020, OceanMore), dobitnik tportalove nagrade 2021. Roman nas je zaokupio svojom složenom strukturom koja romanesknu formu vješto spaja s usmenoknjiževnim oblicima, kao i feminističkim nabojem priče o „vještici“ Gili, koja je potaknula živu raspravu o problemima i sudbinama suvremenih „vještica“. Pritom, govoreći o domaćoj književnoj produkciji, inspiraciju smo pronalazili i u regionalnom književnom izboru „Štefica Cvek“ koji od 2022. objavljuje kritičarski kolektiv Pobunjene čitateljke, a upravo s ciljem aktualizacije feminističkih tema i literature na regionalnoj književnoj sceni.

Na popisu stranih naslova o kojima smo razgovarali ističe se klasik Orlando: životopis Virginije Woolf (1928; prijevod Jasenka Šafran, Vuković&Runjić, 2000), koji je objavljen godinu prije Vlastite sobe te svojom strukturom, temom i poigravanjem žanrovskim obrascima biografije aktualizira ključne poetičke premise iznesene u autoričinu eseju, napose one kojima Woolf zagovor ženske književnosti postavlja otvoreno antiesencijalistički. Zato je i velik dio našeg razgovora o romanu bio posvećen ljubavi prema književnosti, koju Orlando kroz stoljeća gaji nauštrb dominantnih društvenih normi i vrijednosti, u skladu s poznatim spisateljskim credom – „Zeleno je u prirodi jedno, zeleno u književnosti drugo“. Uz čitanje romana, pogledali smo i njegovu sjajnu filmsku adaptaciju (1992, Sally Potter).

Za ostale sastanke o svjetskoj književnosti također smo birali nagrađivane romane kojima je kritika mahom dodijelila feministički predznak. S popisa dobitnika Orwellove nagrade za političku fikciju čitali smo roman Mljekar Anne Burns (2018; prijevod Igor Buljan, Naklada Ljevak, 2020), koji je tjeskobnom pričom o mladoj djevojci i starijem muškarcu koji je uhodi otvorio diskusiju o posljedicama duboko ukorijenjenih patrijarhalnih vrijednosti. Zatim, u sasvim drugačijem raspoloženju razgovarali smo o romanu Djevojka, žena, drugo Bernardine Evaristo (2019; prijevod Davorka Herceg-Lockhart, Profil knjiga, 2020), kolažu priča koji nas je zabavio i potaknuo da i samu ideju feminističkog čitanja prelomimo kroz prizmu različitih perspektiva koje se u njemu otvaraju. S pogledom na događanja Bookse u parku, sezonu smo sredinom lipnja zatvorili povratkom francuskoj književnosti i romanu Godine nobelovke Annie Ernaux (2008; prijevod Vlatka Valentić, OceanMore, 2021), uz koji smo se ponovno dotakli polazišnih pitanja o pisanju i emancipaciji, spisateljskim strategijama, tretmanu biografije i kritičke uloge književnosti.

Uz ovako šarolik popis naslova, iz mjeseca u mjesec u prvoj sezoni Feminističke čitaonice vodili smo zanimljive razgovore, slagali smo se i razilazili, nasmijali se, povezali se i postali čitateljski klub u punom smislu riječi. U ljetnoj pauzi pripremamo popis za sljedeću sezonu kluba koji će na jesen primati i nove članove, a zasad dijelimo preporuke aktivnih članova i članica u nadi da će vam poslužiti kao inspiracija za ljetno štivo!

Douglas Stuart: Shuggie Bain (Fraktura, 2022, prev. Petra Pugar) i Mladi Mungo (Fraktura, 2023, prev. Petra Pugar)

Andrew O'Hagan: Vodencvjetovi (Hena com, 2023, prev. Una Krizmanić Ožegović)

Giulia Caminito: Jezerska voda nikad nije slatka (Fraktura, 2023, prev. Alja Gudžević)

Petar Andonovski: Strah od barbara (Hena com, 2023,  prev. Ivica Baković)

Shida Bazyar: Nas tri (Fraktura, 2023, prev. Snježana Božin)

Édouard Louis: Preobrazba: metoda (OceanMore, 2023, prev. Ita Kovač)

Carmen Maria Machado: Njezino tijelo i drugi stranci (VBZ, 2023, prev. Lora Tomaš)

Alba de Cespedes: Zabranjena bilježnica (OceanMore, 2022, prev. Antonija Radić)

Nina Wähä: Oporuka (Hena com, 2022, prev. Sandra Ljubas)

Lydia Sandgren: Sabrana djela (OceanMore, 2022, prev. Željka Černok)

Monica Isakstuen: Bijes (Sandorf, 2022, prev. Željka Černok)

Ali Smith: Ljeto (Vuković & Runjić, 2022, prev. Vlatka Valentić)

Ottessa Moshfegh: Moja godina odmora i opuštanja (Vuković&Runjić, 2021, prev. Maja Šoljan)

Tove Ditlevsen: Kopenhaška trilogija: Djetinjstvo, Mladost, Ovisnost (Lector, 2020, prev. Mišo Grundler)

Elena Ferrante: Mučna ljubav (Profil knjiga, 2019, prev. Ana Badurina)

Vigdis Hjorth: Nasljedstvo (Naklada Ljevak, 2019, prev. Anja Majnarić)

Pascal Bruckner: Dobar sin (Algoritam, 2017, prev. Lucija Žigrović)

Siri Hustvedt: Što sam volio (AGM, 2007, prev. Mirna Čubranić)

Eva Simčić: Četiri lakta unutra (VBZ, 2023)

Robert Perišić: Brod za Issu (Sandorf, 2022)

Milica Vučković: Smrtni ishod atletskih povreda (Fraktura, 2022)

Marija Andrijašević: Zemlja bez sutona (Fraktura, 2021)

Nora Verde: Moja dota (OceanMore, 2021)

Milena Marković: Deca (Lom, 2021)

Marina Šur Puhlovski: Divljakuša (VBZ, 2018)

Rumena Bužarovska: Moj muž (VBZ, 2016, prev. Ivica Baković)