Criticize this!: 'Nelagode'

GALEBI POZNO LETE

Već na prvi pogled Nelagode Sandra Galeba (Plima, Ulcinj, 2011.) očuđuju svojom strukturom izraza. Slučajno započeti, kao i slučajno okončani odlomci čini se ne robuju nikakvom skladu ni redoslijedu. Kao da tim kratkim 'škrtim zapisima' maštarija i misaonih previranja ne bi škodila promjena slijeda kojim su u knjizi posloženi. Daleko od želje da se čitaocu priušti užitak praćenja hronološki koncipiranog toka događaja, ovi dnevnički zapisi, koje čine razgovori sa samim sobom (ispovjednog i filozofskog karaktera), pisma, čak eseji i memoari (npr. angažovanog izdavača), odaju dojam nemarnosti. Rečenična struktura često odgovara onoj usmenog govora, ponegdje se poezija uvukla u prozu, a 'razbijeni slijed i poredak' može se zapaziti i na rečeničnom planu.

Takva poetizirana forma je upravo ono što drži zajedno ovu nakupinu bilješki; razbarušenom strukturom potcrtana je fikcionalnost ovog dnevnika. U pozadini kraćih ili dužih odlomaka, koji pojedinačno ne smjeraju na neki obuhvatan smisao, naziru se dominantne, za Sandra Galeba opsesivne teme i odlučni stavovi, drugim riječima, njegov karakter. Naposlijetku, taj svojevrstan autobiografski 'projekt' očuđuje specifičnim odnosom autobiografskog (autentičnog) i fiktivnog (izmišljenog), kako se on ostvaruje u ovom djelu.

Tko je Sandro Galeb?

Negdje pri kraju štiva saznajemo da Sandro Galeb ispisuje ovaj čudnovati dnevnik u šezdesetim godinama svog života. Narator sebe predstavlja refleksijama o ideologiji, religiji i kulturi, ponekom 'scenom' iz svakodnevnog života, u pričama o Oštroj Glavici, brdu iznad varoši na kojem se odlučio nastaniti... Upoznajemo starca željnog mira i samoće u kojima se može okrenuti sebi, utonuti u vlastitu nutrinu. Sebe određuje kao neprilagođenog pisca, udaljenog miljama od vlastite domaje i matične kulture (iako je u njima fizički prisutan). Neke osobne povijesti se uvode poezijom, povezuju utiskom: na primjer, miris južnog vjetra na kraju oktobra budi sjećanja i tako motivira čitav 'lanac' trenutaka iz prošlosti. Na taj način, autor svoju biografiju uklapa u književno djelo, ne mareći hoći li čitaoci prepoznati granicu između poetskog i zbiljskog, između stvarnosti i fikcije.

Kroz ispovjedne refleksije ocrtan je portret pisca na osami, starca izdvojenog iz svijeta koji ga nervira, ljuti, kojiput i plaši... Taj ostarjeli pisac je ravnodušan i tužan, sjetan i mrzovoljan, Bol Koja Hoda... boluje od bolova i od ljudske gluposti. Refleksije o okruženju u kojem živi otkrivaju karakter usamljenog buntovnika koji se izgrađuje u razlici spram drugih zemljaka – Crnogoraca. Sentimentalne ispovijesti i bolesničke patnje s početka Nelagoda sve više prelaze u ispovijesti o bolesti društva, o povijesnom i ideologijskom crnogorskom iskustvu. Kao svoje naličje, na kojem projicira drugost svoga lika, autor je Crnogorce oslikao jednim karikaturalnim prikazom primitivnog ljudstva, naroda koji u svom povijesnom iskustvu ne bilježi značajne kulturne, historijske i društvene promjene koje bi mu omogućile 'dostojanstveno' participiranje u globalnim političkim i društvenim tokovima. Mnoštvo koje ga okružuje i s kojim je prinuđen dijeliti domaju, pripovjedač vidi kao krdo opijeno religijom i nacionalizmom, kolektiv u kojem personalitet nema vrijednosti; kao novovjernike koji varaju prijatelje i otimaju od države, istovremeno sprovodeći molitvu; kao dogmate, koljače koji kolju zarad normi vjere i bajki etnosa. Refleksijom o sudbini vlastite nacije Galeb 'opravdava' i lično opredjeljenje, mjesto gdje će pohraniti vlastiti smisao. On slobodu nalazi u odricanju, trpnji i oskudici, a svoju samoću i nepripadnost može zahvaliti nastojanju da bude dosljedan i nepotkupljiv.

Zlo malih naroda

Spektar tema prisutnih u ovom djelu ukazuje i na nerazmrsivu isprepletenost individualnog i koletivnog u zemlji malih naroda. Uzroke bijede crnogorskog naroda Galeb nalazi u povijesnim nepogodama, pa se stiče dojam o povijesnom usudu ove državice na periferiji civilizacije. Usvajajući stanovišta pesimiste i cinika, autor prikazuje aktualne probleme odnedavno samostalne balkanske države, smeštenu na rubni položaj u odnosu na centre moći, gdje je mogla 'steći' samo posljedice historijskih lomova izazvanih sa važnijih mjesta. U takvim prilikama, zagovarane vrijednosti, npr. demokracije i multietničkog sklada, razotkrivaju se kao instrument retoričkih nadmetanja u igrama moći. 

Jedinu alternativu za Sandra Galeba predstavlja usamljenički život autsajdera. Alternativni junak našeg doba svoja ubjeđenja nastoji posvjedočiti prizivanjem istomišljenika u povijesti književnosti, velikana misli koji su kulturu, prosvjetu i slobodu veličali nad nacijom. Proklamujući fenomen bola svih izuzetnih egzistencija, koje su birale tuđinu dok je većina birala nacionalnu pripadnost, svojim stavovima (o zlu u suštini kolektiva) autor priskrbljuje potvrdu većih dimenzija, ne samo u bijedi malih naroda. Svakako da je takva isključivost ubjeđenja bila presudna i za materijal koji je uklopljen u formu ovog literariziranog dnevnika. 

Postavlja se pitanje da li ova autobiografija, kao većina drugih, računa na izuzetnost autorove ličnosti, na književni ugled autora i onda kad znamo da je Sandro Galeb 'nepostojeće' ime? I zašto je Jovanu Nikolaidisu bila potrebna maska zvana 'Sandro Galeb' pri pisanju autobiografije? Da li zato što ni sam ne vjeruje u te rečenice o snovima, stihove u kojima je očaj, pa se i od njih nastoji distancirati, pogledati ih sa strane? Ili takvim postupkom daje do znanja da je vjeran prikaz života i mjesto istine u poetskom jeziku, a ne u direktnoj referentnosti koju bi postigao upotrebom autentičnog imena?

Piše: Lamija Neimarlija
foto: timotale (flickr)

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.