Criticize this!: 'Nelagode'

Srijeda
25.01.2012.

GALEBI POZNO LETE

Već na prvi pogled Nelagode Sandra Galeba (Plima, Ulcinj, 2011.) očuđuju svojom strukturom izraza. Slučajno započeti, kao i slučajno okončani odlomci čini se ne robuju nikakvom skladu ni redoslijedu. Kao da tim kratkim 'škrtim zapisima' maštarija i misaonih previranja ne bi škodila promjena slijeda kojim su u knjizi posloženi. Daleko od želje da se čitaocu priušti užitak praćenja hronološki koncipiranog toka događaja, ovi dnevnički zapisi, koje čine razgovori sa samim sobom (ispovjednog i filozofskog karaktera), pisma, čak eseji i memoari (npr. angažovanog izdavača), odaju dojam nemarnosti. Rečenična struktura često odgovara onoj usmenog govora, ponegdje se poezija uvukla u prozu, a 'razbijeni slijed i poredak' može se zapaziti i na rečeničnom planu.

Takva poetizirana forma je upravo ono što drži zajedno ovu nakupinu bilješki; razbarušenom strukturom potcrtana je fikcionalnost ovog dnevnika. U pozadini kraćih ili dužih odlomaka, koji pojedinačno ne smjeraju na neki obuhvatan smisao, naziru se dominantne, za Sandra Galeba opsesivne teme i odlučni stavovi, drugim riječima, njegov karakter. Naposlijetku, taj svojevrstan autobiografski 'projekt' očuđuje specifičnim odnosom autobiografskog (autentičnog) i fiktivnog (izmišljenog), kako se on ostvaruje u ovom djelu.

Tko je Sandro Galeb?

Negdje pri kraju štiva saznajemo da Sandro Galeb ispisuje ovaj čudnovati dnevnik u šezdesetim godinama svog života. Narator sebe predstavlja refleksijama o ideologiji, religiji i kulturi, ponekom 'scenom' iz svakodnevnog života, u pričama o Oštroj Glavici, brdu iznad varoši na kojem se odlučio nastaniti... Upoznajemo starca željnog mira i samoće u kojima se može okrenuti sebi, utonuti u vlastitu nutrinu. Sebe određuje kao neprilagođenog pisca, udaljenog miljama od vlastite domaje i matične kulture (iako je u njima fizički prisutan). Neke osobne povijesti se uvode poezijom, povezuju utiskom: na primjer, miris južnog vjetra na kraju oktobra budi sjećanja i tako motivira čitav 'lanac' trenutaka iz prošlosti. Na taj način, autor svoju biografiju uklapa u književno djelo, ne mareći hoći li čitaoci prepoznati granicu između poetskog i zbiljskog, između stvarnosti i fikcije.

Kroz ispovjedne refleksije ocrtan je portret pisca na osami, starca izdvojenog iz svijeta koji ga nervira, ljuti, kojiput i plaši... Taj ostarjeli pisac je ravnodušan i tužan, sjetan i mrzovoljan, Bol Koja Hoda... boluje od bolova i od ljudske gluposti. Refleksije o okruženju u kojem živi otkrivaju karakter usamljenog buntovnika koji se izgrađuje u razlici spram drugih zemljaka – Crnogoraca. Sentimentalne ispovijesti i bolesničke patnje s početka Nelagoda sve više prelaze u ispovijesti o bolesti društva, o povijesnom i ideologijskom crnogorskom iskustvu. Kao svoje naličje, na kojem projicira drugost svoga lika, autor je Crnogorce oslikao jednim karikaturalnim prikazom primitivnog ljudstva, naroda koji u svom povijesnom iskustvu ne bilježi značajne kulturne, historijske i društvene promjene koje bi mu omogućile 'dostojanstveno' participiranje u globalnim političkim i društvenim tokovima. Mnoštvo koje ga okružuje i s kojim je prinuđen dijeliti domaju, pripovjedač vidi kao krdo opijeno religijom i nacionalizmom, kolektiv u kojem personalitet nema vrijednosti; kao novovjernike koji varaju prijatelje i otimaju od države, istovremeno sprovodeći molitvu; kao dogmate, koljače koji kolju zarad normi vjere i bajki etnosa. Refleksijom o sudbini vlastite nacije Galeb 'opravdava' i lično opredjeljenje, mjesto gdje će pohraniti vlastiti smisao. On slobodu nalazi u odricanju, trpnji i oskudici, a svoju samoću i nepripadnost može zahvaliti nastojanju da bude dosljedan i nepotkupljiv.

Zlo malih naroda

Spektar tema prisutnih u ovom djelu ukazuje i na nerazmrsivu isprepletenost individualnog i koletivnog u zemlji malih naroda. Uzroke bijede crnogorskog naroda Galeb nalazi u povijesnim nepogodama, pa se stiče dojam o povijesnom usudu ove državice na periferiji civilizacije. Usvajajući stanovišta pesimiste i cinika, autor prikazuje aktualne probleme odnedavno samostalne balkanske države, smeštenu na rubni položaj u odnosu na centre moći, gdje je mogla 'steći' samo posljedice historijskih lomova izazvanih sa važnijih mjesta. U takvim prilikama, zagovarane vrijednosti, npr. demokracije i multietničkog sklada, razotkrivaju se kao instrument retoričkih nadmetanja u igrama moći. 

Jedinu alternativu za Sandra Galeba predstavlja usamljenički život autsajdera. Alternativni junak našeg doba svoja ubjeđenja nastoji posvjedočiti prizivanjem istomišljenika u povijesti književnosti, velikana misli koji su kulturu, prosvjetu i slobodu veličali nad nacijom. Proklamujući fenomen bola svih izuzetnih egzistencija, koje su birale tuđinu dok je većina birala nacionalnu pripadnost, svojim stavovima (o zlu u suštini kolektiva) autor priskrbljuje potvrdu većih dimenzija, ne samo u bijedi malih naroda. Svakako da je takva isključivost ubjeđenja bila presudna i za materijal koji je uklopljen u formu ovog literariziranog dnevnika. 

Postavlja se pitanje da li ova autobiografija, kao većina drugih, računa na izuzetnost autorove ličnosti, na književni ugled autora i onda kad znamo da je Sandro Galeb 'nepostojeće' ime? I zašto je Jovanu Nikolaidisu bila potrebna maska zvana 'Sandro Galeb' pri pisanju autobiografije? Da li zato što ni sam ne vjeruje u te rečenice o snovima, stihove u kojima je očaj, pa se i od njih nastoji distancirati, pogledati ih sa strane? Ili takvim postupkom daje do znanja da je vjeran prikaz života i mjesto istine u poetskom jeziku, a ne u direktnoj referentnosti koju bi postigao upotrebom autentičnog imena?

Piše: Lamija Neimarlija
foto: timotale (flickr)

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.

Možda će vas zanimati
Kritike
02.01.2012.

Criticize this!: 'Koprena'

Ono što se u romanu propagira kao natprirodna, parapsihološka stvarnost, zapravo predstavlja jedan novi dogmatski kompromis.

Kritike
17.11.2011.

Criticize this!: 'Mogla je biti prosta priča'

Postavlja se pitanje je li sredina ta koja je protagoniste oblikovala kao pasivne ili je zbog njihove inertnosti sredina ostala takvom kakva jest?

Kritike
12.08.2011.

Andrej Nikolaidis: O kritici

Povodom projekta 'Criticize this!' Andrej Nikolaidis u svom tekstu nudi odgovor na pitanje zašto je potrebno kritički razmišljati i pisati.  

12.08.2011.

Criticize this!

Projekt polazi od uvjerenja da se otvoreno i uistinu demokratsko društvo stvara kroz dijalog ne samo unutar jednog društva već i izvan njegovih granica.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu