Criticize this!: 'Konstantinovo raskršće'

Četvrtak
01.12.2011.

Konstantinovo raskršće (Laguna, 2010, drugo izdanje), bestseler Dejana Stojiljkovića, dobitnik je nagrada Svetosavski pečat (2010) i Miloš Crnjanski (2009), a pripada i djelima koja su ušla u uži izbor za Ninovu nagradu za roman godine (2010).

Roman odlikuju elementi horora, akcije, fantastike i povijesnog romana. Radnja je smještena u Nišu, okupiranom od strane njemačkih vojnih snaga 1944., u vrijeme sukoba između četnika i partizana. Govori se i o potrazi za Konstantinovim mačem (prema nalogu Adolfa Hitlera) koji donosi svjetsku vlast onome ko ga posjeduje, a nalazi se u podzemnim tunelima na teritoriji Niša. Uporedo sa potragom koja je povjerena šturmbanfireru Hajnrihu Kanu, pratimo pukovnika Ota fon Fena pri nastojanjima da ulovi zvijer, koja na tako svirep i divljački način ubija njegove vojnike ostavljajući za sobom groteskni splet mrtvog mesa, zgrušane krvi i pokidanih kostiju. Predstavljena su i dešavanja u tadašnjem Nišu kroz 'sudbine' četnika koji su se vratili iz rata, npr. majora Nemanje Lukića, izdajnika Dragutina Stevanovića, svih tih nesrećnih vojnika koji su se vratili iz rata i koji ne znaju ni gde će, ni šta će, ni da li je to za šta su ratovali njihova otadžbina ili nije, kako autor pojašnjava.

Nastojeći izložiti historiografske činjenice o onome što je pretočio u priču, u dodatku na kraju  knjige ('Appendix') Dejan Stojiljković naglašava kako su svi oficiri Feldkomandanture 809 pomenuti u Konstantinovom raskršću istorijske ličnosti, sem dva vojnika u sceni prologa. Njihov formacijski raspored i činovi takođe su autentični. Tako autor, nakon pripovijedanja u trećem licu, čime odaje autoritet povjesničara, u epilogu predočava i činjenice o ostalim akterima događaja u ondašnjem Nišu: niškom kapitalisti Krsmanu Teofiloviću, četničkom oficiru Nemanji Lukiću, antikomunisti Svetoslavu Petroviću Nišavcu… U intervjuu za Večernje novosti autor je objasnio kako u romanu "govori na više nivoa" i stoga smatra da se ne može smjestiti, kako bi to htjeli mediji, na policu pseudohrišćanskih trilera (po uzoru na denbraunovsku literaturu), nego se uvrštava u red klasika – "Crnjanskog, Andrića, Pekića i njegovo Besnilo, Selenića". Jedina razlika između njega i navedenih klasika jeste to što Stojiljković ne uspijeva integrirati više sporednih epizoda u jednu kompleksnu radnju i što njegov roman predstavlja nakupinu istrošenih postupaka žanrovske književnosti.

Iako se na prvi pogled čini da je svijet romana prikazan fragmentarno i nepregledno (što je često 'sredstvo' modernog književnog izraza i što kritičari prepoznaju kao stripovnu strukturu) pripovjedač promatra događaje izvana, izdaleka, s vremenske distance i kao cjelinu te na taj način nastoji prikriti ideologijski stav prema određenim likovima, npr. bliskost ili emotivnost u slučaju dobrog vampira Nemanje Lukića, pokajnika Dragutina Stevanovića, ostalih nacionalista, te ponekog SS-ovca.
   
Kombiniranje povijesnog romana i trivijalnih žanrova zvuči jako privlačno ukoliko se uzmu u obzir postmodernistička rušenja granica između 'niske' i 'visoke' književnosti i kulture ili pak specifičan odnos prema historiografiji, kao u slučaju 'historiografske metafikcije'. Međutim, nastojanja Dejana Stojiljkovića usmjerena su ka 'pamćenju' određenih historiografskih činjenica, kojima nastoji srpskoj kulturi otkriti istinu o njenoj prošlosti, za koju pak smatra da treba biti djelatna u konstituiranju kolektivnog identiteta srpskog naroda.

Kritičarima koji su pohvalili Stojiljkovićev roman čini se ne smeta što je zaplet, obavijen folijom tajnovitosti, odnosno težnjom za neočekivanim i drugačijim, predstavljen klišejima iz žanra ljubića, horora, stripa itd. čime su također 'riješena' i složenija pitanja fokalizacije i njene uloge u količini informiranosti kojom raspolaže čitatelj, pa samim tim i stvaranju napetosti. Tako članovi žirija za dodjelu nagrade Miloš Crnjanski za 2007-2009. godinu smatraju da je Dejan Stojiljković u svoj roman uključio sve pojedinosti koje čitaocu dočaravaju ratni ambijent, da pripovedač vidokrug vrlo spretno provodi iz štaba nemačke okupacione komande u različite sfere života u Nišu, zahvatajući u potrebnoj meri i one aspekte koji nam pomažu da vidimo unutarnju dinamiku i dramatiku života u gradu… potom tvrde kako autor sadržaje života u okupiranom Nišu dočarava uistinu vešto, posebno kada je reč o nečemu što bi se ticalo galerije likova itd. Na taj način se sadržaj romana obznanjuje kao novost, bez problematiziranja načina na koji se određena građa posreduje. U stilu tradicionalnog modela fiksnih kodova sporazumijevanja, sadržaj se promatra neovisno od forme. Osim toga, prešućeno je da Konstantinovo raskršće zagovara kolektivistički normiranu svijest, pod zastavom naivnosti i činjeničnosti, a nije ništa rečeno ni o tradicionalnom sistemu historijskih vrijednosti koje roman promovira glorificiranjem velikih historijskih događaja i ličnosti: Konstantin je jedan od najzaslužnijih za to što je hrišćanstvo danas jedna od najdominantnijih religija u svetu, štaviše, pitanje je da li bi danas bilo hrišćanstva i hrišćana da nije bilo Konstantina Velikog i da li bi Evropa kakvu danas znamo, sa svojom istorijom, civilizacijskim dostignućima i vrednostima uopšte, bila ono što jeste da temelje tih vrednosti nije postavio upravo ovaj veliki državnik rođen u Nišu.

Elementi fantastičnog u sklopu Stojiljkovićevog romana (koji odgovaraju metaforama klasične horor literature, npr. vampir, vukodlak itd.) u službi su oslobađanja čitatelja od psihičkih i socijalnih frustracija. Određene identifikacijske matrice zagovarane u romanu (npr. nacionalizam, antikomunizam) u sretnoj su vezi sa recipijentskim potrošačkim stavom kapitalističkog društva, u ovom slučaju, današnjeg kapitalističkog društva Srbije: zbog usmjerenosti ka novini zahtijeva se permanentna dnevna potrošnja romanesknog štiva. Fantastika tu pomaže prizivanju zaboravljenih ili tabuiziranih znanja, po uzoru na klasičnu fantastiku predromantičarskog i romantičarskog tipa: radi se o legendi o vampirima ruralnih niških krajeva koju autor detaljno nastoji obrazložiti u završnim dijelovima romana, izlaganjem historijskih činjenica. Tako se taj nesvjesni aspekt društvene stvarnosti ovjerava vrijednom realističkom tendencijom, izlaganjem historijskog materijala koji treba da svjedoči o onome što se stvarno, uistinu dogodilo.

Roman uspješno komunicira sa snažnim i mračnim stranama šireg čitateljstva: željom da se vlada svijetom, da se bude u pravu, da se stekne moć... upravo u skladu sa onim srpskim kulturnim modelom koji objašnjava Filip David govoreći o nacionalizmu kao ideologiji gde dominiraju duh barbarogenija i ksenofobija, 'strah od zapada', od modernizacije, zasnovani na kulturnim, istorijskim i političkim predrasudama, stereotipima, konzervativnoj misli, patrijarhalnom i plemenskom nasleđu. Vremenska distanca (Drugi svjetski rat) u odnosu na predstavljene događaje čini uživljavanje intenzivnijim jer, kako kaže Vincent Jouve, uživljavanje je intenzivnije što je očitija udaljenost između fiktivnog subjekta i subjekta koji čita. Tako Dejan Stojiljković, posredovanjem široke lepeze likova, SS-ovaca, četnika, vampira… kroz scene masovnih ubistava oslobađa potisnuto koje čitalačke mase vraća nečovječnom, ne-ljudskom.

Piše: Lamija Neimarlija

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.

Možda će vas zanimati
Kritike
02.01.2012.

Criticize this!: 'Koprena'

Ono što se u romanu propagira kao natprirodna, parapsihološka stvarnost, zapravo predstavlja jedan novi dogmatski kompromis.

Kritike
17.11.2011.

Criticize this!: 'Mogla je biti prosta priča'

Postavlja se pitanje je li sredina ta koja je protagoniste oblikovala kao pasivne ili je zbog njihove inertnosti sredina ostala takvom kakva jest?

Kritike
12.08.2011.

Andrej Nikolaidis: O kritici

Povodom projekta 'Criticize this!' Andrej Nikolaidis u svom tekstu nudi odgovor na pitanje zašto je potrebno kritički razmišljati i pisati.  

12.08.2011.

Criticize this!

Projekt polazi od uvjerenja da se otvoreno i uistinu demokratsko društvo stvara kroz dijalog ne samo unutar jednog društva već i izvan njegovih granica.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu